Gospodine Svevišnji, Stvoritelju moj, prikazujem ti danas svoja usta koja si mi dao: nježne i osjetljive mišiće na licu, usne meke i gipke, tako ranjive, a tako moćne. Hvala ti na tome; blagoslovi moja usta!
Usta su važna. To su vrata na koja u sebe unosim hranu za svoje tijelo i lijek koji treba pomoći mojemu zdravlju. U ustima svašta mogu sažvakati. Biram i nije mi svejedno što u usta stavljam. Ti si Gospodine odredio da ćeš svojim prorocima staviti svoje riječi u njihove usta. Danas ti dopuštam i molim te: napuni moja usta svojim riječima!
Usta su važna. To su vrata kroz koja izlaze moje poruke bližnjima. Svojim usnama mogu oblikovati riječ privrženosti i odanosti, mogu utješiti i potaknuti, ali mogu gorko ubosti i povrijediti, mogu jezikom život razoriti. Ispuni Gospodine moje srce, pa da iz toga obilja srca moja usta govore.
Važna su moja usta. Usnama mogu dati poljubac u znak ljubavi, blizine i predanja, poljubac pozdrava i poljubac oproštenja, ali mogu i izdati, iznevjeriti. Kad sam u grijehu kao da me je nijemost obuzela pa s psalmom molim: »Otvori, Gospodine, usne moje!«
Važna su moja usta – nevelik, ali odlučujući dio mojega organizma. Usnama izgovaram svoje molitve, svoju ljudsku riječ Bogu; ustima primam svetu pričest u kojoj ti sam dolaziš k meni.
Pošalji danas, Gospodine, svojega serafa kao što si ga proroku poslao. Neka dođe do mojih usana s tvojom svetom vatrom da me pročisti – krivicu ukloni, grijeh oprosti. Gospodine, prikazujem ti svoja usta, tebi ih posvećujem.