Pisana hebrejskim jezikom ova je knjiga u predaji sačuvana u trećem dijelu HB pod uobičejnim nazivom Kohelet (קהלת – od glagola „okupiti“). U grčkoj tradiciji dobiva naziv Ekklesiastes od ekklesía – sazvana zajednica, koji je sačuvan i u latinskome (Ecclesiastes), a u hrvatskoj pamtimo naziv Crkvenjak.
Knjiga je stilski privlačna jer nudi razmišljanja u prvom licu koja formalno djeluju kao osobno svjedočenje i autentično iskustvo. Sam “Propovjednik” javlja se za riječ od 1,12. Osim toga u tekstu postoje i dijaloški sročene rečenice upućene izravno sugovorniku (2. lice jd.).
U tumačenju kako je Knjiga Propovjednikova strukturirana dva su smjera. Jedan vidi u knjizi niz pojedinačnih izreka koji su slobodno ili po asocijacijama povezane. Drugi smjer traži kompoziciju koja obuhvaća pojedine dijelove, a i cijelu knjigu. U naše vrijeme sve se više navode razlozi koji upućuju na to da knjiga ima odabranu i promišljenu strukturu.
Backhaus i Schwienhorst-Schönberger ovako raščlanjuju knjigu:
| 1,1 | naslov |
| 1,2 | okvir i motto – ključna riječ: „ispraznost“ (KS), „taština“ (Šarić); doslovno: „dašak“ |
| (I.) 1,3–3,22 | Izlaganje: kako čovjek može biti sretan? |
| (II.) 4,1–6,9 | Objašnjenje: susret s običnim poimanjem sreće i tradicionalnim vrijednostima |
| (III.) 6,10–8,17 | Obrana: sučeljenje s drugim tumačenjima ljudske sreće |
| (IV.) 9,1–12,7 | Primjena: poziv na radost i djelotvornost |
| 12,8 | okvir i motto („ispraznost“) |
| 12,9–14 | dva pogovora |
U čitanju ove knjige čovjek nailazi na mnoga protuslovlja koja treba pravilno shvatiti. Teorija citata objašnjava napetosti i protuslovlja pretpostavljajući da Propovjednik citira pojedina mišljenja s kojima se kritički suočava. Propovjednik nema takve poglede nego ih kritizira i pobija. Citati se međutim u tekstu ne mogu lako prepoznati jer nisu posebno označeni. Tri autora (Whybray, Michel und Backhaus) razradili su kriterije po kojima se može ustvrditi što su citati.
Citati odgovoraju i tumačenju uz pomoć različitih književnih vrsta jer jednako tako pokazuju da Propovjednik ispituje i provjerava mudrosnu tradiciju.
Knjiga ima elemente dijaloga koji su poznati iz grčke filozofije u tradiciji cinika i stoika. Često se govor i odgovor, tvrdnja i pobijanje u knjizi tako izmjenjuju da se izvana ne može vidjeti gdje započinje odgovor pa je potrebno proučiti sadržaj. Ovakav tekst odgovara školskom predavanju koje uzima u obzir protivne tvrdnje i diskusiji nakon predavanja u kojem treba uvažiti prigovore. U okviru jedne glavne misli obrađuju se različite teme. Glavna misao programatski se razvija na početku djela i potom se primjenjuje na različite situacije u običnom životu. Na temelju tema i motiva koje nudi tradicija glavna se misao prosuđuje.
Iako knjiga na prvi pogled odiše svojevrsnim skepticizmom i rezignacijom, stavljajući sve u pitanje, ipak jasno pronalazi u Bogu i izvor mudrosti i radosti – dakle i intelektualne i emocionalne, životne pozitivnosti (2,26).
Propovjednik u prvom dijelu (1,3–3,22) iznosi osnove zasade svoje filozofije sretnog života. U drugom dijelu (4,1–6,9) razjašnjava je i produbljuje u dijalogu s predfilozofskim poimanjem sreće. U trećem dijelu brani je u dijalogu s protivnicima čije riječi navodi i pobija. U četvrtom dijelu (9,1–12,8) Propovjednik poziva svoga učenika da prione uz njegov nauk.
Usred kritiziranja i pobijanja životnih stavova i propitivanje svekolike prakse u knjizi se nalaze i izravne pouke o praktičnom odnosu prema Bogu npr. u 4,17-5,3. Hram – “kuća Božja” stvarnost je s kojom se kao redovitom računa (4,17). Vraća knjigu na središnju biblijsku misao o Božjoj prisutnosti i potvrđuje lik Salomona, koji je graditelj hrama. Religijska praksa ne svodi se na izvršavanje obreda nego se zahtijeva slušanje što je u SZ-u definicija vjere. Vjerovati – znači slušati Božju riječ. Pouka o molitvi koja oprezno postupa s riječima (5,1) uzima u obzir izravan govor Bogu kao naravnu stvar, a svojim sadržajem nalazi odraz i u Isusovoj pouci da uslišanje ne dolazi zbog mnoštva riječi (Mt 6,7). UPozorenje da zavjet treba izvršiti (5,3) potiče osjećaj vlastite vrijednosti i ističe poštovanje vlastitih riječi. Preuzimanje obveze također veže Propovjednika na središnu biblijsku temu Saveza.
Ishodišno pitanje je ipak pragmatično i utilitaristički usmjereno. Propovjednik traži korist, dobit ili profit za čovjeka. Što je ono vrijedno, do kakva ploda čovjek može doći (1,3). Potraga za dobiti (hebr. jîtrôn) 11 puta je naznačena i povezuje sve formalne dijelove knjige (1,3; 2,11.13[2x]; 3,9; 5,8.15; 7,12; 10,10s).
Prvi pogovor 12,9–11 svrstava Propovjednika u biblijsku mudrosnu tradiciju (usp. Sir 37,22–26) i ubraja njegove riječi u nadahnute mudrosne spise. Tom pogovoru odgovara i prvi dio naslova koji glasi: „Riječi propovjednikove“ (KS: „misli propovjednikove“).
Drugi pogovor 12,12–14 preuzima i nanovo povezuje središnje pojmove i motive iz knjige. Povezuje strah Božji i obdržavanje zapovijedi. Obrazlaže etičke zahtjeve upozoravajući na Božji sud i tako podupire misao koja je izrečena već u 11,9. Upotrebljava i redovit poziv iz mudrosne tradicije: „sine moj“ (v12) koji se u knjizi izbjegava. U vezi s ovim drugim pogovorom stoji i drugi dio naslova “sin Davidov, kralj u Jeruzalemu” koji odgovara autobiografskoj refleksiji o kraljevskom životu u 1,12–2,26 te osim općenitog biblijskog mudraca precizira da je riječ o Salomonu. Pomoću drugog pogovora Knjiga Propovjednikova uvrštena je u mudrosnu teološku tradiciju koju od početka temeljito ispituje i prosuđuje.
1. Uz Knjigu mudrosti Propovjednik je u Starom zavjetu najbliži filozofiji.
2. Kritičko eudaimonističko polazište, antropocentrička pitanja, ciklička kozmologija u kojoj se stalno sve ponavlja i vraća čine Propovjednika dijaloškim partnerom antičke i moderne filozofije.
3. Upozoravajući na granice ljudskog dijelovanja i kritizirajući mentalitet posjedovanja Propovjednik vodi do važnosti vlastitog iskustva.
4. Propovjednik pobija sve antropologije i teologije koje zahtijevaju da čovjek bude sretan tek s onu stranu i samo u zagrobnom životu.
Prema L. Schwienhorst-Schönberger, Das Buch Kohelet (1995.)
09.01.08.
ispravljeno i prošireno 08.01.09.
doc. dr. sc. N. Bilić SJ
(c) za potrebe studenata