Pregled Elizejeva života i djelovanja
(1 Kr 19,16–2 Kr 13,21)
Elizej je nepoznat i u pozadini. Nema svoje knjige. Opis njegova života isprepleten je i izmiješan s ostalim povijesnim događajima, pa nije izoliran. Nakon preuzimanja proročkog zvanja dulje je vrijeme sluga Ilijin. Elizejevi proročki nastupi nisu preuveličani. Ima učenike za koje se brine. Jedno od čudesnih djela koje čini jest umnažanje kruha. Zapovijed ljubavi prema tuđincima i prema neprijateljima ispunjava iscjeljivanjem Naamana te će po tome i imenom ući u NZ. Čak i kad je već umro po njemu djeluje snaga Duha: jedan će čovjek biti uskrišen od mrtvih dodirujući njegovo mrtvo tijelo.
Lik Elizeja obuhvaća velik dio biblijskog teksta (1 Kr 19,16–2 Kr 13,21). Njegovo zvanje pripada još u doba izraelskog kralja Ahaba, zbiva se dakle prije 853. pr. Kr., a Elizejeva smrt pripada u doba Joaševo (798–783. pr. Kr.).
O počecima i podrijetlu Elizejevu znamo da mu je otac imenom Šafat. Četiri puta je u tekstu označen kao בן שׁפט „sin Šafatov“. Tako ga označava Jahve u svom nalogu Iliji (1 Kr 19,16); tako je označen u pripovjednom dijelu kod zvanja (1 Kr 19,19); tako ga naziva sluga izraelskog kralja kad traže Jahvina proroka (2 Kr 3,11) te na kraju, tako ga naziva izraelski kralj kad mu prijeti proglašujući ga krivim za dugotrajnu opsadu Samarije (2 Kr 6,31).
Prve riječi koje Elizej izgovara (19,20), tražeći da za oproštaj poljubi roditelje, pokazuju da cijeni i poštuje obitelj iz koje potječe, da mu je važna. „Hajde, da dadnem poljubac svom ocu i svojoj majci“ kaže on Iliji (אב אם).
Elizej – Ilijin nasljednik
Na Horebu Ilija prima nalog da Elizeja pomaže za proroka (1 Kr 19,16). Elizej treba smijeniti Iliju. Preko Ilije Elizej doživljava zvanje i prvi put se u tekstu pojavljuje kao subjekt (19,19–21). Pritom, kad je Ilijin plašt na njemu, neko vrijeme ništa ne vidi i u mraku je (v20). Prije Ilijina uznesenja jasno očituje svoju odanost prema njemu (2 Kr 1–18).
Elizejev je put nasljedovanje Ilije. Započinje hodeći njegovim stopama. Ide „iza Ilije“ אחרי אליהו (2x 1 Kr 19,20s). Svoje proročko poslanje započinje kao poslužitelj Iliji. Dvori ga (שׁרת v21). On je kao šegrt. Da je Elizej sluga kod Ilije vidi se i po tome što je Ilija označen kao njegov gospodar. Učenici iz Betela i Jerihona govore Elizeju na dan Ilijina uznesenja: „Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara“, a nakon što je uznesen, traže dopuštenje od Elizeja da provjere nije li ga Duh nekamo u okolini odnio, nazivajući Iliju pri tom istim imenom: „tvoj gospodar“ (אדניך 2 Kr 2,3.5.16). Da je i kako je Elizej dvorio Iliju potvrđuje i opis da je „lijevao vodu na Ilijine ruke“ (2 Kr 3,11).
Da Elizej pripada po veličini i časti uz Iliju svjedoči i zaziv koji na nj primjenjuje Joaš, kralj izraelski, a kojim je najprije Elizej nazivao Iliju prije njegova uznesenja: „Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!“ 2 Kr 13,14 < 2 Kr 2,12. Bukom kola, konja i velike vojske koju je Bog dao čuti, čudesno je spriječen napad Aramejaca koji su bili pomislili da su Egipat i Hetiti pošli na strani Izraelaca (2 Kr 3,7).
Dugačka poglavlja 2 Kr 9s povezuje lik Jehua. On spominje Iliju u svezi s proroštvom o Izebelinoj smrti (9,36) i još jednom s obzirom na općenito proroštvo o domu Ahabovu (10,10). Ilijino ime navest će i pripovjedni dio teksta govoreći o proroštvu protiv Ahaba (10,17).
Do prvog samostalnog nastupa Elizejeva u 2 Kr 2, proći će 3 puna poglavlja. Iliju ćemo dvaput susresti: jednom kako kori Ahaba zbog krađe i ubojstva (1 Kr 21,17–29), a drugi put proriče kralju Ahazji smrt (2 Kr 1).
U međuvremenu opisano je i djelovanje proroka Miheja, sina Jimlina, i ratovi s Aramejcima (c20.22).
Dakle, 1) uz Iliju koji nastupa, Elizej je posve u pozadini. Pravi šegrt.
2) nije Elizej jedini prorok preko kojega će Bog progovoriti. Prorok Mihej prima riječ Jahvinu (1 Kr 22), a tako i kralj Jehu (2 Kr 10,30).
Elizej i velikaši
Svojoj dobročiniteljici Šunamki Elizej naviješta rođenje djeteta te ga nakon njegove smrti uskrisuje (2 Kr 4,8–37). Gostoprimstvo kod imućnijih djeluje realnije od izvanredne skrbi koju je uživao Ilija na potoku Keritu ili kod udovice iz Sarfate. Čudo uskrisenja traži puno više Elizejevu aktivnost i ustrajnost, nego li je to bio slučaj kod Ilije u Sarfati. Kasnije, ta ista Šunamka kojoj je savjetovao izbjeglištvo u Filisteji za vrijeme gladi, primljena je po povratku kod izraelskog kralja i vraćaju joj sva dobra (2 Kr 8,1–6).
Čudesnim znanjem Elizej više puta upozorava izraelskog kralja na koja mjesta kani doći aramejska vojska i napasti (2 Kr 6,8–13). Stalni porazi razjaruju aramejskog kralja koji šalje svoju vojsku da uhiti Elizeja, no on ognjenim konjima i kolima biva obranjen od neprijatelja. Događa se preokret. Na njegovu molitvu vojnici su udareni sljepoćom, on ih zarobljuje i odvodi u Samariju (2 Kr 6,14–23). Dotan, mjesto gdje se to zbiva, ono je gdje su Jakovljevi sinovi uhvatili i prodali svoga brata Josipa (Post 37).
Ironično, kralj koji je nedugo prije Elizeja nazivao ocem kada mu je predao neprijateljsku vojsku (6,21), prijeti mu smrću zbog dugotrajne opsade i velike gladi u Samariji (2 Kr 6,30). Glad je bila tolika da su majke jele svoju djecu (6,28s). Riječ je o Joramu, Ahabovu sinu koji je naslijedio svoga brata na prijestolju (2 Kr 1,17).
Pomazanje novog kralja događa se u 2 Kr 9,1–10. Dok se izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazja oporavljaju od boja s Hazaelom (1 Kr 8,29; 9,16), Elizej šalje učenika da u Ramot Gileadu pomaže novog kralja Jehua (9,1–3). To ovaj i izvršava (9,4–10), proširujući uvelike govor Jahvin (v7–10). Kad nalaže pomazivanje Jehua za kralja, Elizej ispunja nalog koji je još davno Ilija primio (1 Kr 19,16). Za strahovlade Jehuove (28 godina, 2 Kr 10,36) 2 Kr 9 i 10 i za 17 godina kraljevanja Joahaza, njegova sina, Elizej miruje, ne pojavljuje se.
I poslije se u vrijeme kraljevanja Jehuova, sve do njegove smrti, Elizej, a ni njegovi učenici neće pojaviti (2 Kr 10,35). Slično i obnova koju poduzima Jojada prolazi bez Elizeja (2 Kr 11). I kraljevanje Joaša, judejskog kralja (2 Kr 12) koje donosi obnovu hrama i sprječava aramski napad na Jeruzalem te završava ustankom i ubojstvom kralja prolazi bez spominjanja Elizeja.
Elizejevo proročko djelovanje zbiva se u kontekstu događaja koji su važni za cijelu zajednicu. Riječ Božja tiče se rata i mira (1 Kr 20.22), te pravednosti vladara (1 Kr 21) – vrlo realnih stvari, ne samo religioznih obreda.
Za izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova (13,9) Elizej nastupa posljednji put i potom umire (2 Kr 13,14–21). Premda je već nasmrt bolestan, Elizej još uvijek prati sukobe s velesilom Aramom (2 Kr 13,14–17). Još uvijek gleda na budućnost i na Božju pobjedu. U kontaktu je s realnošću i s prilikama koje su odraz dekadencije i pogoršanja. Kraljevi su sve mlađi i kraće vladaju, puno je krvoprolića i urota. Pljačkaši redovito haraju. Sve do smrti Elizej pred kraljem zadržava jasan, odrješit, neuvijen i zahtijevan način govora, bez prikrivanja tzv. diplomacije i ulagivanja, laskanja. Kao što je sina Ahabova neskriveno nazvano krvničkim sinom (i zbog Izebele koja je dala pobiti proroke), tako se i pred Joašom rasrdio kad ovaj nije postupio kako valja (2 Kr 13,18s).
Elizej i stranci
Tri kralja, domaći izraelski, zatim judejski i stranac, edomski kralj okupljaju se kod Elizeja, a on im naviješta spas od žeđi i pobjedu nad Moabom (2 Kr 3,12–19).
Liječi aramskoga vojskovođu Naamana od gube i od krivnje zbog štovanja idola (2 Kr 5,1–19).
Elizej prima Hazaela, poslanika aramskoga kralja, i proriče njegovo strahovito kraljevanje (2 Kr 8,7–15). Kad Hazael postaje kralj, ispunja Božju riječ Iliji (1 Kr 9,15).
Elizej i siromasi
Sluga je onaj koji upozorava na Elizeja i tako omogućava da tri kraljevstva, Izrael, Judeja i Edom, budu spašeni od žeđi i da imaju ratnički uspjeh. Vjera je to i poznavanje (2 Kr 3,11).
Elizej pomaže udovici, navješćujući čudesno umnažanje ulja koje će biti dovoljno da ona plati sve svoje dugove, i da od preostaloga ima dovoljno za život (2 Kr 4,1-7). Pomažući udovici izvršava osobit nalog iz Zakona koji nalaže pomoć trostrukoj skupini slabih: siročad, udovice, stranci (Pnz 10,18).
Spašava od gladi svoje učenike (a) čineći plodove jestivim, (b) umnažajući kruh koji je dobio na dar (2 Kr 4,38–41).
Sluškinja upozorava Naamanovu ženu i tako omogućuje da strani vojskovođa ozdravi od gube što može imati bitne učinke za cijelu zajednicu (2 Kr 5,3). Sluge nagovaraju Naamana da izvrši ono što mu je prorok naložio, premda se to protivilo dostojanstvu, ali i magijskom postupku koji je on očekivao (2 Kr 5,13).
Srcem prati svoga slugu Gehazija koji na prijevaru prisvaja poklone, ali biva pogođen gubom. Kao što je od Naamana uzeo bogatstvo, tako i bolest (2 Kr 5,20–27).
Osim što su tuđi sluge oni koji znaju za proroka i imaju povjerenja u njega, očito i među njegovim učenicima vlada siromaštvo (2 Kr 6,1–7). To se vidi po tome što moraju tek izraditi prostor u kojem se mogu sastajati s učiteljem: „Gle, tijesan nam je prostor u tebe. Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište“ (2 Kr 6,1s; 2x מקום ישׁב).
Markantan znak jest činjenica da pri tom i alat moraju posuditi jer nemaju svoj. Sjekira, koju će Elizej na čudesan način izvaditi iz Jordana, posuđena je (שׁאול „izmoljena, upitana“ 2 Kr 6,5).
Kao glasnici radosne vijesti o prestanku opsade Samarije nastupaju gubavci, koji bijahu isključeni iz zajednice (2 Kr 7,10). I kada Naamana treba izliječiti od gube u tekstu se govori o primanju u zajednicu (אסף 2 Kr 5,3.6.7.11).
Pri pozivu Elizeja Sveto pismo navodi da je imao dvanaest jarmova što znači da je bio bogat (1 Kr 19,19). Radikalno odricanje i spremnost na siromašan život očituje se u tom što od svojih goveda daje pripraviti hranu pri čemu i jaram upotrebljava za vatru. Zainteresiranost i konkretna ljubav prema zajednici pokazuje se u gozbi za ljude (v21). I kasnije će Elizej nahraniti gladne (čineći plodove jestivima 2 Kr 4,38–41 i umnažajući kruh v42–44) i napojiti žedne (vodom koja se na čudesan način prikupila 2 Kr 3,17.20).
Naslovi koje nosi Elizej
Prorok Jahvin
Kad se kralj izraelski, judejski i edomski nalaze u stisci u sukobu s Moabom, judejski kralj Jošafat traži ima li koji Jahvin prorok (נביא ליהוה) preko kojega može ispitati Božje nakane: „Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?“ (2 Kr 3,11). Odgovor na njegovo traženje jest Elizej. Jednako je Jošafat bio tražio Miheja, sina Jimlina prije aramskih ratova (usp. 1 Kr 22,7-28; 2 Ljet 7-27).
Otac
U vlastitom narodu, ali i u Aramu, Elizeja više puta nazivaju ocem, i to očem kraljeva (אב 2 Kr 6,21; 13,14[2x]).
Kod zarobljavanja aramske vojske, izraelski kralj Joram oslovljava ga „Oče moj“ (2 Kr 6,21). Kasnije će isti kralj tražiti njegov život.
Prije njegove smrti tako ga oslovljava i izraelski kralj Joaš: „Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!“ (2 Kr 13,14 2x אבי). Istu rečenicu ponavljao je Elizej kod Ilijina uznesenja (2 Kr 2,12). Slično, nazivom „Oče moj“ Naamanu se obraćaju njegovi sluge (5,13).
Ben-Hadad, aramejski kralj oslovljen je pred Elizejem kao njegov sin. Hazael se predstavlja Elizeju ovim riječima: „Tvoj sin Ben Hadad, kralj aramejski, poslao me k tebi“ (בנך 2 Kr 8,9). Elizej je časni otac svjetskog kralja.
Gospodar
Udovica koja Elizeja moli za pomoć sebe naziva njegovom sluškinjom: „Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja“ (שׁפחה 2 Kr 4,2).
Kada kreću u gradnju novog mjesta za stanovanje, moleći Elizeja da ide s njima učenici sebe nazivaju njegovim slugama: „Udostoj se poći sa svojim slugama“ (עבד 2 Kr 6,3), drže ga dakle gospodarom (אדן).
Učenik kojemu je alat upao u Jordan obraća mu se s „gospodaru moj“ (אדני 2 Kr 6,5).
Elizejevo čudesno znanje i djelovanje
Elizej srcem prati svoga slugu Gehazija koji na prijevaru prisvaja poklone, ali biva pogođen gubom. Kao što je od Naamana uzeo bogatstvo, tako i bolest (v20–27).
Ognjenim konjima i kolima biva obranjen od vojske koja ga treba uhititi. Na njegovu molitvu vojnici su udareni sljepoćom, on ih zarobljuje i odvodi u Samariju (2 Kr 6,14–23). Dotan, mjesto gdje se to zbiva, ono je gdje su Jakovljevi sinovi uhvatili i prodali svoga brata Josipa (Post 37).
Elizej najavljuje čudesan prestanak opsade i gladi koji se i zbiva jer su napadači pomislili da hetitska i egipatska vojska dolaze u pomoć opkoljenima (2 Kr 7,2).
Dodir s njegovim mrtvim tijelom oživljuje (2 Kr 13,21). Elizej djeluje i nakon smrti. Proročki je duh od Boga, koji je gospodar života, kako ispovijeda kralj izraelski primivši pismo o Naamanu i kako se pokazalo kod uskrisivanja udovičina sina.
Dopunjeno i ispravljeno: 30.05.2009.
doc. dr. sc. Niko Bilić, SJ