Zvanje i zadaća proroka Ezekiela (Ez 2s)

Drugo i treće poglavlje Knjige proroka Ezekiel promotrit ćemo kao prikaz njegova zvanja i kao uvod u knjigu. Istaknut ćemo cjelovitost teksta, diobu na dvanaest odlomaka i koncentričnu kompoziciju koja strukturira veći dio teksta (2,1–3,15). Kratko ćemo u tekstu potražiti elemente biblijskog izvještaja o zvanju i dinamiku koju oni stvaraju. Posvetit ćemo se napokon sadržaju i poruci teksta. Sedam različitih zapažanja pokazuju kako ovaj tekst pobliže definira Ezekielovu osobu i njegovo poslanje. Vidjet ćemo da je Ezekiel prorok (3.1.) koji je povezan s Bogom i o Bogu ovisan (3.2. do 3.5.). Od Boga dobiva zadaću stražara-čuvara (3.7.) pri kojoj je riječ o životu i smrti. Nasuprot proroku, njegovi su budući slušatelji (3.6.) tvrdokorni u svom odbijanju.

1. Cjelovitost i ustroj teksta Ez 2s. Tri put u tekstu se nalaz nalog upravljen od Boga proroku: “I reći ćeš: ovako govori Gospodin, Jahve…” (יהוה אדני אמר כה אלהם ואמרת 2,4; 3,11.27). U njemu se nakon zapovijedi (“reći ćeš/reci”) navode i riječi glasničke formule (“ovako govori Jahve”) u kojoj je, kao proširenje, ispred vlastitog imena “Jahve” naveden i počasni naslov “Gospodin”. Također triput se uz ovaj nalog može naći i pogled na reakciju zajednice koja će poslušati ili odbiti prorokov govor (“poslušali oni ili ne” 2,5; 3,11.27).

Trostruko ponavljanje istog motiva formalno objedinjuje tekst Ez 2s u cjelinu, a u isti mah i sadržajno definira prorokovu zadaću, ističući pritom slobodan izbor njegovih slušatelja. I sam Ezekiel, svrstan u niz onih koji su poslani razglašavati Božje riječi, oslobođen je prisile uspjeha. Njegovo je reći, a hoće li zajednica poslušati ili ne, druga je stvar. Još jednom je, četvrti put, drugim riječima opetovan ovaj dvostruki motiv koji sažima Ezekielovo poslanje: “govori im moje riječi, poslušali li oni ili ne” (2,7).

Osim toga, triput izrečeni Božji nalog ואמרת (2,4; 3,11.27) pomaže da Ez 2s shvatimo kao uvod za cijelu knjigu. Naime, ovaj nalog obilježen glasničkom formulom knjiga preuzima i opetuje (2,4; 3,11.27; 14,4; 20,5.27; 24,3; 37,12).

Inkluzija, uzimanje izričaja i slike s početka teksta na njegovu kraju, također potvrđuje povezanost ovih dvaju poglavlja. Kratko prije zaključne Božje riječi prorok govori da ga je Božja snaga uspravila: “i uđe u mene Duh i postavi me na noge” (רגלי על ותעמדני רוח בי ותבא 3,24). Iste izraze možemo pronaći u početku našega teksta (2,2). Prorok izvještava kako ga je Duh podigao, što se, eto, pred konac još jednom zbiva. Duh i podizanje spominju se samo na početku i na kraju Ez 2s.

1.1 Dijelovi teksta u Ez 2s. Prva razdioba zbiva se razlikovanjem između narativnoga opisa i upravnoga govora. U Ez 2s se, prema tome, ističe onih nekoliko redaka ili njihovih dijelova koji opisuju zbivanje, uvijek u prvom licu (u grafičkom prikazu osjenčano).

Opisnom dijelu u Ez 2s pripada često opetovan izričaj “i reče mi” (8x אלי ויאמר 2,1.3; 3,1.3.4.10.22.24). Ovakva formulacija istodobno drži tekst kao cjelinu i obilježava pojedine odlomke. “I reče mi” služi kao uvod u upravni govor i naznačuje prorokov susret s Bogom. Uporabom 1. jd. tekst poprima značaj izvještaja iz vlastitog iskustva, tj. svjedočenja. Osim toga, čini se da je אלי ויאמר posebnost Ezekielova stila jer se u toj knjizi ponavlja 35x, dok se u ostalim knjigama hebrejske Biblije vrlo rijetko rabi. Zajedno s ovim uvodom u Ez 2s po­navlja se i vokativ, dio upravog govora, koji neposredno slijedi: “sine čovječji!” (10x בן־אדם 2,1.3.6.8; 3,1.3.4.10.16.25). Ova hebrejska složenica titula je koja u još većoj mjeri predstavlja osobitost jezika u Ez jer se ukupno 93x nalazi u ovoj knjizi, a u ostalom SZ-u tek šest puta.

Pregled odlomaka u Ez 2s

Ova dva “markera”:אלי ויאמר  i בן־אדם podijelili su tekst na ukupno dvanaest odlomaka koji u Ez 2s slijede jedan iza drugoga. (vidi tablicu). U toj podjeli iz više je razloga osobito važan odlomak Ez 3,12–21. s formulom o dolasku Božje riječi. Ponajprije, na tom se mjestu uvodi formula o dolasku Božje riječi “i dođe riječ Jahvina” (ויהי דבר יהוה 3,16, “proročka formula) koja će se u Knjizi proroka Ezekiela 40x pojaviti. Taj je odlomak u usporedbi s ostalima najveći i sadržava najduži Božji govor. Čitav se odlomak, osim toga, iznova razrađuje u Ez 18 i Ez 33, a  izričita je primjena Tore (Greenberg, 105). Prorok, naime, prima opširan nalog da provodi ono što stoji u Lev 19,17: “Ozbiljno ukori svoga druga da zbog njega ne snosiš grijeha.” Ovim odlomkom, napokon, Knjiga se Ezekielova vraća na opće ljudske teme s početka Biblije, što će u c33 opet učiniti. Božja riječ bezbožniku: תמות מת (“sigurno ćeš umrijeti” Ez 3,18; 33,8.14; Post 2,17) upozorenje je o opasnosti po život i čovjek ga je već na početku čuo: “Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,17).

1.2 Koncentrična kompozicija. Velik dio ovog teksta građen je koncentrično (Auf dein Wort hin, 74s). U Ez 2,1–3,15 mogu se raspoznati tematske podudarnosti koje predstavljaju “prstenastu kompoziciju”.

U središtu su “svitak” i “jesti”. Proroku je pružen svitak knjige (a 2,8–10) i on ga jede (a’ 3,1–3). Prvi krug oko središta tvore ohrabrenje (b 2,6–7) i konkretna zaštita koju Ezekiel dobiva (b’ 3,4–9). Tematska je riječ poznata: “Ne boj se!” תירא   אל. U idućem prstenu stoje: poslanje (c 2,3–5) i završni nalog proroku da pođe (c’ 3,10–11). Kao znak raspoznavanja ovdje služe glagoli: “poslati” שׁלח i “ići” הלך. Na vanjskom rubu nalazi se djelovanje Duha koji proroka najprije “čini uspravnim Božjim slušateljem” (Auf dein Wort hin, 75) (d 2,1–2), a potom mu pomaže da dođe na odredište svoga poslanja (d’ 3,12–15). Ključna riječ u tom zadnjem prstenu jest Duh רוח. Ovako građen tekst najveću važnost pridaje onome što se nalazi u središtu. Za razliku od prkosnih “buntovnika”, prorok prihvaća Božju riječ, pripravan je do u nutrinu usvojiti ono što mu Bog pruža, ne samo simbolički, nego i tijelom.

1.3 Dinamika dvaju glagola – “poslati” i “ići”. Dvije tematske riječiשׁלה  (“poslati” Ez 2,3.4.9; 3,5.6) i הלך (“ići” Ez 3,1.4.11.14) obilježja su biblijskog izvještaja o zvanju, a u našem tekstu stvaraju napetost koja povezuje oba poglavlja. Particip glagola שׁלה otvara dinamiku u 2,3 gdje čitatelj saznaje da onaj koji govori ujedno i šalje Ezekiela. Dvaput prorok čuje da je poslan (שׁלה2,3.4) i dvaput prima potvrdu da je poslan Izraelu, a ne drugim narodima (שׁלה3,5.6). Isti korijen שׁלהna još je jednom mjestu (2,9) i odnosi se na ruku koja proroku pruža svitak. Idući glagol הלךpojavljuje se kao dio poslanja: prorok triput čuje imeprativ “Idi!” (הלך3,1.3.11) koji mu nalaže da krene na svoju zadaću. Dinamika i napetost glagolskog para “poslati-ići”, započeta u Ez 2,3, razrješuje se tek kad prorok postane subjekt glagogla הלךi izvijesti o tome da se dao na svoje poslanje (הלך 3,14 “i ja iđah…”). Sve dotle ostaje otvorena.

1.4 Ostali elementi izvještaja o zvanju. U mnogim biblijskim napisima ključne riječi “poslati” i “ići” označavaju onaj element biblijskog zvanja koji se zove “nalog”. Još četiri elementa pripadaju tzv. shemi zvanja. U Ez 2s možemo ih ovako protumačiti: “Naznaka nevolje” prepoznaje se najviše u imenicama גלה(“izgnanstvo” 3,11.15) i מרי(“prkos, bunt” 2,5.6.7.8(2x); 3,9.26.27) jer te imenice naznačuju babilonsko sužanjstvo i loše duhovno stanje zajednice Božjeg naroda. Kao “prigovor”, odnosno unutarnji otpor prema zvanju možemo pretpostaviti prorokov strah. “Strah” se doduše u tekstu ne spominje, ali iz sadržaja je razumljiv i Bog mu obilato izlazi u susret riječju (2x “ne boj se i ne plaši se” 2,6; 3,9) i djelom (otvrdnuto lice i glava 3,8; “kao dijamant” 3,9). Kao vanjski Božji “znak” možemo ponajprije uzeti svitak מגלת־ספר 2,9) koji je i onako povezan s ključnom riječi שׁלחi stoji u jezgri zvanja. Međutim, tajnovita prorokova nijemost (3,26) može također biti poseban znak. Nijemost proroka čini naprosto nemoćnim pred njegovom zadaćom i zato se u svom poslanju mora posve osloniti na Božju moć. Na isti se način ovamo kao znak pribraja i to da je prorok zatvoren u kuću i užetima svezan (3,24s), a zadaća mu je “ići” (3,1.4.11). Opće “obećanje” potpore pri poslanju, klasično sročeno: “ja ću biti s tobom”, nedostaje u Ez 2s. M. Greenberg (83s) to ovako tumači: “Božjeg obećanja da će biti s prorokom nema, ali kao jamstvo da će zajedno snositi odgovornost vrijede različiti izrazi koji Ezekielovu odgovornost svode na minimum. Svejedno je hoće li ga narod poslušati ili neće. Ne treba se bojati odbijanja. U 3,7 glavni teret odgovornosti za neposluh naroda Bog izričito skida s proroka i uzima na se.” Obećanje potpore ipak će u Ez 2s biti na neuobičajen način izrečeno u važnom pogledu unaprijed s kojim tekst završava. Bog proroku najavljuje svoju osobitu potporu: “otvorit ću ti usta” (3,27).

2. Teologija zvanja u Ez 2s. Nakon pretežito formalnih istraživanja razmotrit ćemo ne­ke od glavnih točaka u sadržaju Ez 2s. Sedam tematskih zapažanja trebaju oči­to­va­ti kako ovaj tekst karakterizira Ezekiela i njegovo poslanje. Vrlo sažet prikaz Ezekielo­ve zadaće pruža kratka rečenica na početku Ez 3: “Idi, govori domu Izraelovu!”  (3,1). Ovakav je Božji nalog doduše općenit, ali točno pogađa pro­roč­ku službu Ezekielovu.

2.1 Ezekiel – prorok. Ezekiela Bog potvrđuje kao “proroka” (נביא 2,5). Priznanje proročkog poslanja očito je jedina stvar koju Bog očekuje od Ezekielovih slušatelja i ne ostavlja im na volju: Po­slu­ša­­li oni ili ne poslušali Ezekielove riječi, u svakom slučaju “ne­ka znaju da je prorok bio među njima” (בתוכם היה נביא כי וידעו 2,5; 33,33). Ovo važno očekivanje da prepoznaju proroka u svojoj sredini istim riječima Bog ponavlja u c33. U knjizi će Ezekiel kao prorok osobito predstavljati suprotnost lažnim prorocima koji si doduše prisvajaju isti naslov, ali slijepo slijede svoj vlastiti duh (13,3), nalik su lisicama (13,4) i proriču laži (13,9).

2.1 Ezekielovo ime i ruka Gospodnja. Prorokovo ime sadrži u sebi hebr. glagol חזק(“biti jak”) koji se u Ez 2s 3x po­jav­lju­je: 3,8.9.14. Sukladno svom imenu, Ezekiel je čovjek na kome se očitovala snaga ru­ke Gospodnje (חזק3,14) i čovjek kojemu je Bog dao snažan obraz (חזק3,8 hrv. “otvrdnuti”), čvršći od kremena (חזק3,9). Poznata biblijska slika o Božjoj ruci יהוה ידuvodi se već u Ez 1,3. U Ez 2s jedna ruka pruža proroku svitak (יד2,9); ruka Gospodnja pokazuje svoju snagu (יהוה יד3,14) i napokon se spušta na proroka nakon što je primio službu čuvara (יהוה יד3,22). “Ruka Gospodnja” prati cijelu knjigu i objedinjuje je znakovitim sedmerostrukim opetovanjem (Ez 1,3; 3,14.22; 8,1; 33,22; 37,1; 40,1), dok se u ostalim knjigama SZ-a pojavljuje najviše po četiri puta.

Slika snažne ruke Gospodnje u Ez 3,14 povezuje naš tekst s jezgrom Tore. Naime,  חזק + יד (“ruka jaka”) čest je simbol za izbavljenje iz ropstva: “Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva” (Izl 13,14).

2.2 Čovjek pred Božjom slavom. Ezekiel je jedini među prorocima obdaren iscrpnim uvidom u Božji svijet. “Slava Gospodnja” (כבוד־יהוה) pripada među bitna obilježja po kojima se raspoznaje Knjiga proroka Ezekiela jer se u njoj 10x pojavljuje i ima važnu ulogu: Ez 1,28; 3,12.23; 10,4.18; 11,23; 43,4.5; 44,4. U našem je tekstu ovaj izraz ponajprije veza s 1,28 i s cijelim prvim poglavljem koje opisuje slavu Gospodnju. U Ez 2s prorok po­naj­pri­je čuje blagoslovni zaziv nad Božjom slavom koji dolazi s njezina mjesta (3,12 ברךhebr. “blagoslovljen(a)”, tako i grč. i lat.); Ezekielu je potom dano da je opet vidi (כבוד־יהוה3,23) kao već u c1, što on izrijekom spominje. Blizina Božjeg svijeta u koji do­bi­va obilan uvid djeluje na Ezekiela i on po drugi put pada ničice (1,28; 3,23), kla­nja­jući se. Istodobno je Ezekiel od toga uzvišenoga svijeta jasno odijeljen opetovanim naslovom בן־אדם(“sin čovječji”) koji ga svrstava među ljudsko i zemaljsko. Nije on Božji sugovornik i partner u razgovoru, on je pasivan primatelj Božje riječi koji u cijelom pri­zo­ru zvanja i ne progovara (Auf dein Wort hin, 75).

2.3 Duh ga nosi. U Ez 2s proroka nosi Duh (רוח2,2; 3,12.14.24) i to ne samo u prenesenu smislu. U oskudnim narativnim recima prorok opetovano izvještava kako ga Duh uspravlja i podiže. “Duh” se spominje već u c1 šest puta, a ukupno se u Ez navodi 52x i ostaje pri­su­tan duž cijele knjige. Njegovo djelovanje na proroka u Ez 2s opisuju četiri glagola:

Duh ulazi u proroka (בא2,2; 3,24); uspravlja ga u stojeći stav (hifil עמד 2,3; 3,24); diže ga i nosi (נשׁא3,12.14); napokon, Duh proroka uzima (לקח3,14).

Slika o Duhu koji uspravlja i podiže proroka u tekstu se ponavlja, s različitim glagolima, četiri puta (2,2; 3,12.14.24). Tako i ova slika podupire Ez 2s kao tekstualnu cjelinu. Osim toga, izričaj “postaviti na noge”(עמד, רגל על 4x 2,1.2; 3,24; 37,10) najavljuje poznato viđenje o oživljavanju mrtvih kostiju u Ez 37. Tako građena formulacija, naime, u Knjizi proroka Ezekiela nalazi se samo u izvještaju o zvanju (Ez 2s) i u opisu viđenja (c37).

Uloga Duha u Ez 2s odvija se u dva stupnja. Ponajprije, Duh ispunja ono što Bog traži od proroka. Božji nalog: “postavi se na noge” (2,1) dolazi do izvršenja djelovanjem Duha koji je ušao u proroka: “podiže me na noge” (2,2). Imperativ upućen proroku neposredno izvršava Duh.

Idući put izvršenje slijedi uz pomoć i potporu Duha. Poslanje: “Idi!” 3,11 ostvareno je tek nakon što Ezekiela Duh diže i nosi (v12.14) “Iđah” (3,15).

Dinamika koju započinje nalog: “Dođi k izgnanicima!” (אל־הגולה בא 3,11) pronalazi svoje dovršenje u 3,15 (“stigoh k izgnanicima” אל־הגולה בא) tek nakon tog dvostrukog zahvata Duha (נשׁא, לקח3,12.14). Uporaba glagola לקח (“uzeti”) pridaje zahvatu Duha značenje tajanstvena uznesenja. Prorok biva “uzet” u Božji prostor poput Henoka (לקח Post 5,24) i Ilije (לקח 2 Kr 2,3.5).

Višestruka potpora Duha

2.4 Hrabrost od Boga. U Ez 2s Bog ukupno šest puta sokoli proroka. Za to služe dva različita ohrabrenja koja se međusobno dopunjuju i ponavljaju (2,6; 3,9): “ne boj se!” (אל־תירא) i “ne plaši se!” (אל־תחת). Božje riječi ohrabrenja trebaju Ezekiela osloboditi od straha pred slušateljima. Oba izraza obilježavaju Ez 2s kao jedinstven tekst.

2.5 Suprotnost slušateljima. Sinovi su Izraelovi prema Božjoj pocjeni još negativniji od stranih narod: tuđinci će poslušati Ezekiela čak i onda kad ga Bog k njima ne šalje. Tako doslovno hebr. niječna pogodbena rečenica u Ez 3,6: “Da te njima i ne pošaljem, oni bi te poslušali” (Auf dein Wort hin, 80). Ali sinovi Izraelovi neće. Premda ih šalje upravo njima.

Najprije je bilo otvoreno kako će se postaviti pred prorokovim propovijedanjem, hoće li poslušati ili neće (usp. 2,5.7; 3,11.27). Međutim, nakon ove pogodbene rečenice stvar se mijenja. “Dvojba, hoće li Izrael poslušati proročku poruku ili ne, pretvara se u siguran uvid da će odbiti i da neće slušati.” (Greenberg, 80): Dom te Izraelov neće poslušati jer ni mene ne sluša” (3,7).

2.5.1 Kruto lice i ispunjeno srce. Oni kojima Ezekiel treba govoriti teška su publika. Bog to otpočetka otvoreno kaže. Lice i srce slušatelja otvrdnulo je i okorjelo (קשׁה2,4; 3,7). Pogled im je takav da može izazvati strah i užas (חתת2,6; 3,9). Srce im je poput čela, kruto (חזק2,4; 3,7.8). Prorokovo lice i njegovo čelo, ali srce ne, Bog čini jednako tako krutim (2x חזק3,8). Tako prorokova čvrstoća ponajprije odgovara tvrdoći njegovih slušatelja te je vanjštinom s njima izjednačen i može odoljeti. Srce prorokovo (לבב 3,10 ) naprotiv ispunit će “sve” Božje “riječi” (3,10).

Suprotnosti između proroka i slušatelja

2.5.2 Buntovan narod, poučljiv prorok. Dvije riječi “prkos” i “prkositi” (מרי i מרד) označavaju u tekstu ustrajno odbijanje i protivljenje slušatelja. Imenica מרי pojavljuje se u Ez 2s ukupno osam puta; od toga šest puta u složenici s בית (“kuća, dom” 2,5.6.8; 3,9.26.27) i dvaput sama za se (2,7.8). Ostaje prisutna u vokabularu knjige na još devet mjesta: 12,2(2x).3.9.25; 17,12; 24,3; 44,6. Glagol מרד (“biti buntovan”) u Ez 2s upotrijebljen je dvaput, i to odmah pri početku u jednom retku 2,3 (narod “odmetnički” što se “odvrže”od mene), a potom se nalazi na još dva mjesta u Ez 17,15; 20,38.

Neobična slika “dom buntovništva” (בת מרי) Ezekielov je prilog SZ-u i, nakon Ez 2s, u knjizi se pojavljuje još pet puta: 12,2(2x).9.3.25. Slika se nadovezuje na misao o pobuni iz 2,3 i opisuje Ezekielove slušatelje kao zajednicu “ogrezlu u opačini”. Greenberg upućuje na Izaijin izraz מרי עם (“narod buntovništva” Iz 30,8) koji je vjerojatno pozadina za Ezekielov slikovit opis krajnjeg odbijanja u Božjem narodu. U Ez 2s “dom buntovništva” izravna je suprotnost “domu Izraelovu” (3,1.4.5.7.17). Slika je također gorak kontrast “predragoj svojini”, “kraljevstvu svećenika” i “svetom narodu” (Izl 19,5.6). Kontrast doduše ne povezuje isti izbor riječi, ali se u izrazu “dom buntovništva” može raspoznati slika o izabranom narodu koji je dosegnuo suprotni pol.

Prorok koji je k njima poslan bitno je drukčiji. Prihvaćanje i usvajanje te vrijeme i okolnosti koje su zato potrebne istaknute su u Ez 2s i karakteriziraju Ezekiela: on će poslušati što mu Bog govori (2,8), on će pojesti što mu Bog daje (2,9), nahranit će trbuh i nastiti utrobu (3,3). “Slušati”, a napose “jesti” razumljive su slike za usvajanje i potpuno prihvaćanje. Motivi primanja sažimlju se i ponavljaju u 3,10 gdje ih predstavljaju “uši” i “srce”. Rok od sedam dana (3,15.16) te vrijeme koje će prorok provesti “zatvoren u domu svojemu” (3,24) lako će predočiti vrijeme potrebno za proces usvajanja. Omamljenost (3,15), svezanost (3,24) i nijemost (3,26) opisuju stanje u kojem prorok još ne može nastupiti u svojoj službi. Prije nego što počne davati, treba primati; prije negoli bude išao i propovijedao, treba u miru, bez publike, “sve riječi” koje čuje uistinu “primiti k srcu” (3,10).

3.7. Stražar koji upozorava. Prorok treba biti “stražar” (3,17). Božja riječ u 3,17–21 participom glagola “stražariti” צפה određuje Ezekielovu zadaću koja će kasnije u knjizi biti opsežnije opisana (33,2.6.7). Ovaj je izraz povezan s glagolom “opomenuti, upozoriti” (זהר hifil) koji Bog pri imenovanju u 3,17–21 točno sedam puta proroku zadaje kao dužnost: 3,17.18(2x).19.20.21(2x). “Opomenuti” je još jedna tipična Ezekielova riječ jer se u ostalim knjigama SZ-a rabi devet puta, a u Ez će se još osam puta pojaviti u: זהר 33,3.4.5(2x).6.7.8.9. (Isti korijen stoji i u 8,2, ali u drugom značenju.)

Slika stražara Ezekielovim je čitateljima poznata poznata iz prilika koje opisuje prorok Jeremija (Jr 6,17): “I postavih im stražare: ‘Pazite na glas roga!’ Al oni rekoše: ‘Nećemo paziti!’.” U Ez “stražar” služi kao definicija odgovornosti koju prorok preuzima na se. “Sve do sad dužnost proroka određivali su pojmovi vezani uz prenošenje poruke; ovdje se međutim njegova zadaća definira kao pitanje života i smrti – za njega samog ništa manje nego za njegove slušatelje.” (Greenberg, 105).

30/1/2007.
2. popravljeno izdanje 25. 2. 2020.

N. Bilić SJ