Znaju i opće iskustvo i stručna medicina da su prvi samostalni udisaji odsudan čas za čovjeka koji dolazi na svijet. Čas iznenađenja, šok i napor. Slično bijaše i apostolima na Duhove kada su ih zahvatili vatra i vihor s neba (Dj 2,2s). A već su doživjeli pravi potres u duši na kraju Isusova života. Na Duhove Crkva diše. Od sada su apostoli dužni donositi oproštenje, kao što je prije Gospodin grijehe opraštao (Iv 20,23). On im je protumačio što u svim Pismima ima o njemu (Lk 24,27). On im je prije, na dan Uskrsa, otvorio pamet da razumiju Pisma (Lk 24,45). Sada oni to dragocjeno blago riječi Božje pronose svijetom (usp. Dj 2,11). Sada Crkva diše.
U propovijedi apostola sa svom jasnoćom izbija na svjetlo kako je ljudski jezik tek okvir za sliku. Važno je u kojemu duhu čovjek govori. S istim riječima na usnama mogu biti i podao razbojnik i iskren mirotvorac. Jeruzalem na Duhove slika je nebeskoga Jeruzalema koji će sv. Ivan u Otkrivenju promatrati. Bog okuplja svoj narod sa svih strana svijeta.
Dok je gradio babilonsku kulu, čovjek je zanemario Božju zapovijed. Umjesto da se brine za zemlju koju mu je Stvoritelj povjerio (“zemlja” Post 1,28), htio je doseći nebo (“s vrhom do neba” 11,4). Umjesto da radi svoj posao, troši snage na nedohvatljivo. Čovječe, nisi morao sebi stvarati ime (“ime” Post 11,4) jer ti ga je Bog dao (“čovjek” 5,2): svetu definiciju po kojoj samo ti, čovječe, jesi i jedini ti na zemlji smiješ biti slika Božja! Oholi pothvat imao je bolne rezultate. Na Duhove Bog okreće sudbinu raspršenoga naroda, daje im novo razumijevanje.
Davno prije nego što smo otkrili moć suvremene globalizacije koja usmjerava vrjednote i materijale našega svijeta, sv. Ignacije, učitelj temeljite duhovnosti, stavlja usred Duhovnih vježba »globalnu« viziju: Tri Božanske Osobe gledaju površinu cijele kugle zemaljske, punu ljudi (DV 102). Davno prije Ignacija sam je naš Gospodin za sebe kazao da je svjetlost svijeta (Iv 8,12; 9,5) – svega svijeta, cijeloga svemira, bez iznimke. Samo u njemu naš će svijet biti svijetao. Sva čežnja koja se slila u ustrajni vapaj Crkve: »Dođi, Duše!« – ima svoj božanski odgovor.
2. popravljeno izd.
Niko Bilić