kod Cezareje Filipove (Mt 16,13-20)
S Petrom, prvakom, klanjam se tebi, Mesijo, Sine Očev, koji si radi nas postao Sin Čovječji. Znanje tko si nije od mene, nego mi ga živi Bog dariva. To otkrivenje novo je blaženstvo.
Nisi samo htio čuti kako te mi ljudi pogrešno shvaćamo – kao žestoka Pokornika-propovjednika; kao silna Svjedoka Božje vlasti koji je vatreno u nebo uzašao, pa se opet vraća; kao tankoćutna Proroka koji je i u nevoljama progonstva motrio novi Savez Božji… Samo si jedan među brojnim prorocima, misle ljudi. A ti želiš provjeriti i koliko mi, učenici, zapažamo sva ta raznolika mišljenja. I daješ nama da raspoznamo tko si.
Ne tražiš da “pravim reklamu”, nego – evo, Gospodine, ti gradi na meni! Koje li milosti za me!
Hvala ti što si Petru povjerio svoju duhovnu vlast koja vrijedi i na nebu. Zato je tvoja zgrada živih duša jača od protivničkih dveri Podzemlja.