„Human mission in the world – The dignity and responsibility of human person (Gen 2 in its context)“, Bruxelles, 11.02.2011. https://amdg.ffrz.hr/english/human.php
„Light of the world – Jesus bringing forgiveness and restoring the dignity (John 8)“, Innsbruck, Haus St. Christoph, 09.08.2011. https://amdg.ffrz.hr/english/john8.php
„Božji plamen. O 400. obljetnici smrti sv. Ivana od Križa, crkvenog naučitelja“ (Summary: God’s Flame. Union with God according to John of the Cross) u: Obnovljeni život 5 (1991), 491–501.
“Zvanje i zadaća proroka Ezekiela u Ez 2-3” u: Obnovljeni život. Časopis za filozofiju i religijske znanosti, ISSN 0351-3947, br. 1, vol. 68, FTI, Zagreb 2013, str. 65-80. Summary: The Vocation and Mission of the prophet Ezekiel in Ez 2;3
“Prvi savez. Post 9, 8-17 u teologiji saveza.” u Crkva u svijetu: CUS. 47 (2012) ISSN 0352-400, 1, Split 2012.; 38-55 suradnja s Tanjom Lakić. Summary : The First Covenant. Gen 9:8-17 in Theology of Covenant
b1) Sa znanstvenih simpozija:
“Gajšakova umjetnost u službi liturgije”, umjetnost Marijana Gajšaka (1944-1993). Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa “Teorija i praksa sakralne umjetnosti Marijana Gajšaka (1944-1993)” održanoga 14. lipnja 2007. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (uredio Ivan Šestak) ISBN: 978-953-231-082-7, str. 101-111.
“Velika ili pravedna plaća – Svetopisamski vidici” u I. Koprek (ur.) Zaslužuje li radnik pravednu plaću. Etička – religijska – politička promišljanja (biblioteka MUNUS 05), Zagreb 2012., str. 105-122. – Biblioteka Munus prati znanstveni projekt „Poslovna etika i religijska kultura“, prijavljen pri Ministarsu znanosti obrazovanja i sporta RH pod šifrom: 199-0000000-3338.
(koautorstvo: T. Lakić), „Rulje me zločinačke okružile – iskustvo krize u biblijskoj povijesti“ u I. Koprek (ur.): Kako preživjeti krizu? Uloga i mjesto poslovne etike u vrijeme krize (biblioteka MUNUS, knjiga 6.) FTI, Zagreb 2013., str. 165-186.
(koautorstvo: T. Lakić) “Cijena neprocjenjivoga (Mt 27,9) – Vrijednost i cijena u biblijskoj teologiji”, u: I. Koprek, A. Calvert (ur.), Vrijednost i cijene, Biblioteka Munus, sv. 07, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb 2014., str. 169-190.
(koautorstvo: T. Lakić) “Spasonosna Božja pobjeda” {The saving Victory of God}, in: M. Nikić – M. Marjanović (ur.): Religije i nasilje. Zbornik radova interdisciplinarnog i interkonfesionalnoga simpozija održanog u Zagrebu 17. listopada 2014., (Biblioteka: Religijski niz, knjiga 17), FTI, Zagreb, 2015., str. 185–203.
“Dokle seže biblijska pravednost. Pravednost kao poslovna vrlina u Svetom pismu” {How far does the biblical Righteousness reach? Righteousness as Business Virtue in the Holy Scriptures }, in: I. Koprek (editor), Vrline i poslovna etika {Virtues and the Business Ethics}, Biblioteka Munus Vol. 09, FTI, Zagreb 2015., 153-190.
15.10.17. “Ozdravit će duša moja – Bolest i zdravlje u biblijskoj duhovnosti” u suradnji s Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom: https://amdg.eu/hkld2017/
16.10.17. “Radikalnost Božja” u suradnji s Hrvatskim katoličkim radijem (audio):
7.11.17. “Umiranje i smrt u Svetom pismu” (audio): https://amdg.eu/2017/12/roditelji-i-djeca-u-bibliji/
2.12.17. “Roditelji i djeca u biblijskoj duhovnosti” u suradnji s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom (audio): https://amdg.eu/2017/12/roditelji-i-djeca-u-bibliji/
14.12.17. “Biblija i duševno zdravlje” u suradnji s Klinikom za psihološku medicinu KBC-a Zagreb (audio): https://amdg.eu/2017/12/biblija-i-dusevno-zdravlje/
Sažetak Ovaj kratak prikaz ima prvo polazište u osobnom iskustvu suživota s patrom Marijanom na Fratrovcu (1982.–86.). Drugo mu je polazište prepoznavanje biblijskih motiva u onim djelima M. Gajšaka koja su i formom i porukom vezana uz bogoslužje. U tri točke prikaz ponajprije ističe kako je sam umjetnik bio liturg – Kristov svećenik, cjelokupnim načinom života, a osobito u cjelonoćnim vazmenim bdjenjima. Druga točka promatra njegova umjetnička djela koja temom ili konkretnom poviješću predstavljaju teologiju žrtve (pashalno Janje, Raspeti, razoreni vitraji, nikad izvedeni prozori za Jordanovačku kapelicu). Treća točka ovog prikaza želi se zaustaviti na temi poslanje koju već rani rad, kip Srca Isusova, utjelovljuje, a u stvaralaštvu p. Marijana – sukladno ekleziološkom imperativu: Ecclesia semper reformanda – najbolji izraz nalazi u ustrajnom usavršavanju i dotjerivanju umjetničkih djela.
1. Uvod
Zadaća ovog prikaza vrlo je lijepa i uzvišena. Dužnost mi je kratko upozoriti
na poznati vidik Gajšakove umjetnosti koji odgovara temeljnom obilježju patra
Gajšaka kao osobe, a to je liturgija – bogoslužje. Dva su razloga koji me
ohrabruju da ovdje prozborim. Prvi je razlog osobno svjedočenje. Sjemenišni sam
život proveo pod istim krovom s p. Marijanom, a nakon što je već umro neko sam
vrijeme smio koristiti njegov radni stol. Drugi je razlog biblijski. Poznato je
kako se Sveto pismo od samih početaka suprotstavlja pokušaju da se svetost i
nedokučivost Božjeg bića poistovjeti s klesanim i rezbarenim kumirima koji
zavode čovjeka. Tako Biblija postavlja vrlo visoke standarde za umjetnost koja
je uvijek u službi Božjeg veličanstva. Čuva mu dostojanstvo i inspirativnu
snagu, a nikad ga ne nadomješta i ne dopušta profanaciju i banalizaciju. Primjer
takve umjetnosti jesu djela patra Marijana Gajšaka.
Iz Svetog pisma još je poznatija definicija koja jedino u čovjeku prepoznaje
sliku Božju. Čovjek je slika Božja, a ne bilo kakvi idoli i kipići lažnih
božanstava. Osoba i životna praksa patra Marijana upravo to potvrđuju. Sv.
pismo, napokon, izvrsno je polazište za liturgijsku dimenziju umjetnosti zbog
stranica i stranica koje opisuju uređenje i izgled zavjetnog kovčega i šatora
Objave, koji je već za pustinjskog lutanja bio mjesto Božje prisutnosti, te
potom hrama koji će biti okosnica identiteta zajednice i prije babilonskog
sužanjstva i za velike obnove sve do Kristova vremena. Upravo minucioznost kojom
biblijski tekst zahtijeva potankosti u izvedbi svetih predmeta nalazi eminentnan
primjer i ostvarenje u radu p. Marijana Gajšaka.
2. Marijan Gajšak – liturg
Pater Gajšak sam bijaše molitelj
i liturg, Kristov svećenik dušom i tijelom. I u svom ateljeu imao je molitveno
mjesto. Na postolju je stajala sveta knjiga. Sam je pripravljao cijele grumenove
tamjana koji će poslužiti za bogoslužje i stvoriti istinski miomiris. Pamtimo
o. Marijana iz brojnih svetih misa koje je služio. Držanje ruku kod svećeničke
molitve ostaje duboko u sjećanju. Ne znam hoću li pretjerati ako kažem da sliku
tih ruku smijemo potražiti u Marijanovu velikom Raspelu ili još više u grafici
uskrslog Krista. U propovijedanju bio je nastupom i intonacijom umjetnik. S
njime smo dijelili trenutke tihog i predanog klanjanja Presvetom sakramentu,
a poznali smo ga i kao strpljivog ispovjednika na našim pokorničkim bogoslužjima.
Svojevrstan vrhunac bijaše veliko vazmeno bdjenje koje je p. Marijan organizirao
i predvodio u fratrovačkoj kapelici, a i u dvorištu s prigodnom procesijom.
U toj svetoj noći egzemplarno se očitovao umjetnik-liturg. Bijaše to prepoznatljiv
događaj i dubok doživljaj koji je malobrojne, odvažne, sretnike privukao da
šest sati provedu u molitvi. Pater Marijan sam je izradio oltarne predmete i
svete ukrase. Napravio je cio ikonostas. Kapelicu Srca Isusova pretvorio bi
u mjesto očaravajuće i zanosne liturgije istoka. Na fotografiji su ostale zabilježene
ikonice pred kojima je – pred svakom od njih – zapalio malu uljanicu. Pozvao
me je nekoliko put da mu u bdjenju i euharistijskom slavlju budem pomoćnik glasom,
stasom i molitvom. Pamtim svečanu odoru svjetlo plave boje koju sam u toj zgodi
nosio.
Svi ovi fragmenti i uspomene imaju jedan smisao: upozoriti i podsjetiti da je
Marijan Gajšak svojom osobom bio liturg. Bio je umjetnik-svećenik, Kristov
svećenik. Ne samo pojedina prekrasna, vrhunska umjetnička djela, nego način
života bio mu je liturgijski. Kao osoba bio je u službi liturgije ili točnije u
službi Bogu.
3. Teologija žrtve
Čovjek se naprosto začudi kad počne nabrajati liturgijske umjetnine koje je
p. Gajšak za svoga prekratkog i prekinutog zemaljskog života ipak uspio
napraviti. Njegova djela rese Fratrovac i Otok Gospe od Milosti, samostan na
Drenovi u Rijeci i katedralu u Mostaru, Banju Luku i Gornje Andrijevce, a tu su
i osobito vrijedni nacrti za vitraje u kapelici Kolegija na Jordanovcu. Pregled
umjetničkog rada p. Gajšaka svjedoči da je započeo pomažući u stvaranju božićnog
ugođaja u crkvi. Već to bijaše izravno u službi liturgije. Ako bismo htjeli
napraviti neku općenitu podjelu, smjeli bismo u liturgijskim djelima Marijana
Gajšaka s jedne strane prepoznati ona koja tvore prostor, s druge strane
plastiku. Pri tom mislimo ponajprije na vitraje koji naznačuju granicu i štit
liturgijskog prostora, a potonje su tematski likovi koji označuju središnju
točku liturgije – oltar, odnosno prezbiterij, i pri tom formuliraju neku od
središnjih teoloških poruka. Ovdje ćemo se kratko zaustaviti na nekoliko djela
koja predstavljaju teologiju žrtve i duboko su povezana s osobom umjetnika i
konkretnim povijesnim okolnostima, te potom na onima koji predstavljaju
poslanje.
3.1 Pashalno janje
Liturgija jest žrtva,
tj. prinos Bogu. Pashalno Janje pripada u ranu fazu p. Marijana. Ranu po godinama,
ne izvedbom. Smješteno je ondje gdje i treba biti: na oltaru, tj. oltarnom stolu.
Nalazi se u kapelici Srca Isusova na Fratrovcu.
Reljef je prepoznatljiv. Što je Stari Zavjet najavio u pashalnoj noći, u noći
Božjeg prolaza, koja označuje izlazak iz kuće ropstva, to se u Novom zavjetu
ostvaruje. Ivan Krstitelj je pokazao: „Evo Jaganjca Božjega”, Isus je najavio
da će dati svoj život kao otkupninu. Otkrivenje otkriva: „Dostojan je zaklani
Jaganjac primiti slavu” (Otk 5,12), on smije otvoriti Knjigu (5,9). I danas
mi zazivamo: „Jaganjče Božji!”, tražeći pritom Božje milosrđe, a svećenik s
oltara ponavlja Krstiteljevu blagovijest: „Evo, vazmeno janje!”
Na reljefu se vidi križ kao pozadina ili kao posvećenje i blagoslov odozgora.
Tu je trnje koje je, ako uočimo dio s donje desne strane u prvom planu kako
dolazi ispred oltarnog kamena, poput krune spleteno oko oltara. To su znakovi
raspoznavanja Kristove muke. Na motiv spirale koja se diže u vis upozorili su
poznavatelji Gajšakove umjetnosti. Aureola oko glave, koju poznajemo iz slika
svetaca, upozorava na svetost ovog janjeta. To je zaklani Jaganjac, krv teče iz
rane i razlijeva se. „Svojom si krvlju za Boga otkupio ljude i učinio ih
kraljevstvom i svećenicima”, piše u Otkrivenju (5,9). Iz probodena boka poteče
krv i voda, bilježi Evanđelje (Iv 19,34).Stil patra Gajšaka je uočljiv.
Realističan, ali ne naturalističan. Strahota žrtve, ali bez senzacije i naslade.
I u liku životinje umjetnik prikazuje smjernost i predanje slijedeći tako
biblijsku inspiraciju: „kao janje na klanje odvedoše ga, usta svojih ne
otvori…” (Iz 53,7). Na pravokutne detalje koji ispunjaju prostor iznad
žrtvenog janjeta dovest će nas kasnija analiza.
3.2 Vitraji mostarske katedrale
Nacrt za vitraj Mostarske katedrale
O vitrajima mostarske
katedrale na simpoziju će biti kompetentnih riječi. Ovdje ćemo ih namjerno spomenuti
uz teologiju žrtve. Mi smo na Fratrovcu gledali samo nacrte kako nastaju. I
znali smo da se u njima kriju mnoge teološke istine. Mostarski vitraji pripadaju
u teologiju žrtve zato što su propatili nepravdu i izopačenost ratnih napada
i razaranja. Tako su liturgijska djela p. Gajšaka ušla u samu srž hrvatske crkvene
povijesti. Doslovce su žrtvovana. Mostarski vitraji mogu nam biti simbol. Umjetnik
je duboko proživaljavao događaje. Osobito je s pravoslavnima kušao održavati
ljudske veze. Podmuklost i divljaštvo rata zasigurno su jedan od faktora njegove
bolesti i smrti. Njegova djela bijahu žrtvom, on sam bijaše žrtva.
3.3 Skice za kapelicu u jordanovačkom Kolegiju
Nacrt za vitraje u gornjoj kapelici Kolegija, Zagreb, Jordanovac
Na osobit način teologija žrtve sažeta je i u djelima predviđenima i skiciranima
za kapelicu sv. Josipa u kolegiju na Jordanovcu. Ovamo pripadaju baš zato što
nikad nisu dospjela biti izvedena. Naprosto su zamijenjena drugim projektom
jer p. Gajšak uz silu unutarnjih i vanjskih pritisaka nije mogao sve poslove
dovršiti.
Riječ je o malenim nacrtima za vitraje, a bio je predviđen i reljef na
svetohraništu. Liturg Marijan zapisuje vlastoručno uz nacrt: „Treba gledati na
liturgijsku cjelinu kapelice, a ne toliko na dekorirajuće elemente” – i pritom
podcrtava ono „ne”. Nalazimo i objašnjenje koje opet otkriva biblijsku
inspiraciju i spoj Starog i Novog zavjeta. Umjetnik skicira četiri bića iz
viđenja proroka Ezekijela koja će postati simboli četiriju evanđelista. Peta je
skica gorući grm, čuven motiv iz Knjige Izlaska, koji p. Marijan uzima za simbol
djevičanstva presvete Bogorodice. Šesti motiv odmah prepoznajemo. Pashalno janje
novozavjetni je zaklani jaganjac. On živ ustaje da život daje. Dokazuje da se
Dobri Pastir do kraja poistovjetio s nama. Uzeo je na sebe lik i sudbinu
janjeta.
Ove
skice za koje naš umjetnik, brat Zdenko, reče da su na vrhuncima Marijanove
umjetnosti jesu žrtva. Žrtvovane su, nikad izvedene. Umjetnik ih se na svoj
način morao odreći. Još je jedna sitnica paradoksalno važna. Za ove prelijepe
minijature genijalni umjetnik vlastitom rukom zapisa da je to samo „grubo naznačeno”.
3.4 Raspeti
Ono po čemu će –
usuđujem se prorokovati – p. Marijan najbrže i najviše postati glasovit jest
također jedno njegovo remek-djelo u službi liturgije. Riječ je o već poznatom
Raspelu koje je rađeno, ako se ne varam, za župnu crkvu u Gornjim Andrijevcima.
Specifičan položaj tijela i napose ruku pokazuje Krista-Sina Božjega koji se
u posljednjoj boli prinosi Ocu. Križ posta oltarom. Lice odaje smjerno predanje
onoga koji ostade poslušan do smrti. Gledamo li koljena i ruke, vidjet ćemo
kako se u Raspetome skriva i iz njega izbija lik Sina koji u Maslinskom vrtu
kleči i moli: „Abba, kako hoćeš ti!”.
S ovim djelom dolazimo do bitne dimenzije Gajšakove umjetnosti koja ostaje.
Prvo, i model i odliveni kip su umjetnine. Nisu skučeni samo na jedno mjesto.
Pravo ih je umnožiti i pokazati ih svijetu. Tako model već pronalazi svoje mjesto
u Jordanovačkoj župnoj crkvi, a novi se odljev može naći u crkvi Sveta Mati
slobode, potom na ulazu u grad Vrbnik…. Drugo, vraćamo se na naše uvodne misli.
Sam p. Marijan, kao osoba bijaše liturg. Upravo ga je ovaj lik Raspetoga pratio
u bolesti i umiranju. Sam je pred mnogima u bolesti posvjedočio: „prije je Marijan
oblikovao svoga Spasitelja, a sada Spasitelj modelira svoga Marijana”. Dirljiv
je to sažetak žrtve koju je umjetnik sam prinio, prihvaćajući tešku bolest i
smrt iz ruke Božje.
Upravo s pogledom na umjetnikovu osobu njegova je umjetnost sveta oporuka i
baština povjerena savjesti Družbe Isusove. Svoja je djela radio u službi Kristu
i Crkvi. U isti mah njegova umjetnost svaki pokušaj bilo koje privatne osobe da
na njegovim djelima stekne bogatstvo ili ugled raskrinkava kao nemoralan i
degutantan, izravno suprotan samom umjetničkom opusu.
3.5 Uskrs – dovršetak žrtve
Ne bi bilo pravo
ni prema svetopisamskoj inspiraciji niti prema liturgijskoj praksi stati na
raspeću. P. Marijan Gajšak u više je djela prikazao slavu Kristova uskrsnuća.
Naći ćemo i grafiku i reljef anđela uz prazan grob. Postoji i reljef Uskrsloga
iz pariškog razdoblja njegova umjetničkog rada. Ovdje bih htio zastati samo
na onoj grafici koja je našla mjesta u liturgiji na taj način da je u uskrsnim
danima bila na oltaru. Zajedno sa zapaljenom uskrsnom svijećom svjedoči o Isusu
koji je nakon svoje muke mnogim dokazima pokazivao da je živ (usp. Dj 1,3).
I mi smijemo, zajedno sa sv. Tomom, na slici p. Marijana vidjeti i mjesto čavala
i ranu na boku. Grobni povoji postadoše svečane uskrsne haljine. Ukočenost mrtvog
tijela smjenuje gipki pokret uhvaćen u trenutku proslave. Tamna pozadina grobne
stijene prelijeva se u laku, koprenastu bijelinu. I neka mi pater Marijan oprosti
ako u višebojnom luku koji se nastavlja na Kristovu aureolu prepoznam Noinu
dugu – znak vječnog Saveza sa svim živim bićima koji Bog nikad nije dokinuo
i koji također veže Stari s Novim zavjetom.
4. Poslanje: Ecclesia semper reformanda
Treća nas točka opet vraća na Fratrovac, mjesto ranih radova i višegodišnjeg
ateljea p. Marijana Gajšaka, a želi prepoznati u njegovim liturgijskim djelima
poslanje kao bitnu teološku poruku.
4.1 Vitraji i svetohranište
Vitraj u zgradi sjemeništa Augustin Bea, Zagreb, Fratrovac
Poznati su njegovi veliki vitraji s mnoštvom pravokutnih elemenata raznih veličina, oblika i boja – cijelo bogatstvo u kojem se ocrtava složenost i slojevitost, raznovrsnost našega svijeta prisutna već na prvoj stranici Svetog pisma. Vitraji stvaraju liturgijski prostor. Na drugoj je strani svetohranište kao središnja točka, mjesto Kristove sakramentalne prisutnosti. Ono na što ovdje želim upozoriti jest da svetohranište na svoj način odražava tu kompleksnost i kompliciranost vitraja. Poruka se može razaznati. Utjelovljenjem Krist ulazi upravo u naš svijet, preuzima našu narav. To je njegovo poslanje, koje poslije uskrsnuća daje svojima: „Kao što je mene poslao Otac, tako ja šaljem vas.” Upravo u složeni svijet kakav poznamo, svijet obilježen križem, dužni smo poći s Kristovom ljubavlju.
Svetohranište u kapelici Srca Isusova, Zagreb, Fratrovac
4.2 Srce Isusovo
Kip
Srca Isusova, redovit i poznat motiv, u Gajšakovim rukama prima osobita obilježja.
Veličinom prati visinu kapelice, i to u kutu, tako da je četverokut prostorije
dijagonalno iskorišten. Za razliku od uobičajena Kristova poziva da dođemo k
njemu i da nasljedujemo njegovo krotko i ponizno srce, p. Marijan stavlja pred
nas posve drukčiji kontekst. Ovaj kip, kip pred kojim su se generacije molile,
poručuje: „Idite po svem svijetu! Izabrao sam vas i postavio da idete i rod
donosite i rod vaš da ostane!”
Samo srce, tek naznačeno, plamen jedva primjetan odgovara posve realističnom
i odrješitom stilu p. Marijana. Gracioznost spojena sa snažnom rukom, jasnom
porukom i odlučnim stavom suprotnost je i korekcija ljepuškastom i sladunjavom
kiču o kojem je i vrlo pobožni i bogobojazni pater Marijan imao artikuliran
i oštar stav. Nema u njega ishitrenosti i prenaglašivanja. I rane na rukama
dio su poslanja. A ipak tu je polet koji ostaje.
Pater Marijan svoju umjetnost shvaća kao služenje Bogu, kao bogoslužje, i
pritom nasljeduje središnju kršćansku istinu o utjelovljenju: Sin Božji uzima na
se našu narav, Bog postaje čovjekom. To je razlog zašto njegova umjetnost ostaje
opomena i pouka. Isplati se prikazati ono što je Bog stvorio. Ako ne znaš
realistično prikazati lik čovjeka, nemoj svoje mrlje i rastavljene elemente
proglašavati dubokoumnom umjetnošću! Upravo liturgijska djela određuju jasnu
granicu: nije im zadaća izazvati pompu, skandal i osvojiti prve stranice, nego
ona uzdižu dušu k Bogu.
4.3 Sućuti puna
Sućuti puna
Posljednje
djelo p. Marijana na kojem se želim zaustaviti jest ikona Bogorodice s Djetetom.
Ima svoju izravnu ulogu u liturgiji jer je na oltaru kapelice u domu naših starih
i bolesnih. Već prije označavala je ona mjesto molitve u umjetnikovu ateljeu,
a i u spomenutim vazmenim bdjenjima pronašla je svoje mjesto.
Kako u njoj prepoznati teologiju poslanja? Poznato je kako je jednom Crkva
samu sebe definirala u svojim dokumentima, ističući da se treba stalno obnavljati:
„Ecclesia semper reformanda”. Uz p. Marijana doživio sam upravo u ovoj ikoni
ostvarenje te važne formule. Znamo kako je on ustrajno i gorljivo dotjerivao
svoja djela. Ova ikona odraz je toga perfekcioniranja. Upoznajemo je ponajprije
u blijedoj skici. Potom su sve crte i boje već jasno određene. I slika je, takoreći,
već u uporabi – gotova. Svijetli likovi, boje blage, konture uhvatljive, ali
lagane.
A onda, gle iznenađenja! Na ikoni koju bi čovjek držao već posve dovršenom p.
Marijan još radi i dovršava. Dalje i dalje. Ovo što je danas pred nama, a ne
znam je li ju umjetnik proglasio dovršenom, daleko je obogaćenije bojama. One su
posve guste i mnogo tamnije, crte lice dobile su puno na dubini. Što prije
bijaše lagano naznačeno, sada je dokraja – takoreći do reljefa – izvedeno,
punije izduženije. Sjene su mnogo izraženije, upravo crne i tako stvaraju
naglašeni kontrast bjelini. Od prvotne prozirnosti nešto se još može prepoznati
u odjeći Isusovoj. Misao i poruka ostadoše isti, oblik se razvijao i razvijao.
Umjetnik je radio i radio. To bijaše njegovo životno poslanje. Služio je
liturgiji. Služio je Bogu.
