Vrijedno je uočiti kako i kod pitanja zdravog, odgovornog odnosa prema okolišu možemo zaustaviti pogled na svetom tekstu koji smiruje, vodi u dubinu, nadahnjuje, pruža orijentir i korektiv.
Sve što želimo zapaziti kratko je i jasno. Obrađivanje zemlje u Bibliji je opisano istim glagolom koji označava slugu Jahvina – najuzvišeniji naslov za čovjeka u Starom zavjetu. Početak Svetog pisma govori da je bitna svrha za koju je čovjek stvoren upravo obrađivati zemlju. Pri tom se Pismo služi onom riječju koja će dobiti vrhunsko teološko značenje u mesijanskom pogledu na slugu Jahvina kod proroka Izaije. Brinuti se za povjerenu nam prirodu traži pomnju kojom Mesija Bogu služi, prolazi silne patnje, dolazi do radosne pobjede. Svaki poljodjelac sa živim iskustvom zna koliko je u pravom smislu sluga zemlji, njezin poslužitelj. Iz dana u dan trudit će se do kraja snaga. Nek nevrijeme dođe i sav plod propade. Nek na pogrešan način tretira tlo, proizvest će otrov, uništit će polje. Ali isto tako, ako je sve pravo i kako treba, zemlja će obilno uroditi.
Kako je to u Bibliji od početka zacrtan odnos čovjeka prema prirodi i okolišu? Kako to čovjek – na najdivniji način definiran kao stvorenje na sliku i priliku Božju – treba izvršavati svoju zadaću na svijetu? Zagledajmo se u onaj šesti dan stvaranja koji svjedoči da Biblija vrlo logično slaže stvari. Čovjek pripada među živa bića na kopnu, u njihov svijet i on dolazi. Međutim jedino prije stvaranja čovjeka Bog nam u svetom tekstu daj uvid u svoj unutarnji život, svoje nakane i božansko poticanje samoga sebe. Već u tom naumu vidljivo je da čovjek prema Božjoj nakani treba biti gospodar svoj zemlji (Post 1,26). Zemlja je ovdje opisana biblijskom riječju ארץ ereṣ koja, slično kao u hrvatskom jeziku, označava neki kraj, područje, neku zemlju, ili pak cijeli svijet. Zapovijed koju poslije Bog daje novostvorenim ljudima zajedno s blagoslovom traži da zemlju napune i da je podlože, a gospodarenje se sada ponavlja s obzirom na sve žive stvorove (u moru, na nebu, po zemlji Post 1,28).
Što znači gospodarenje zemljom pravo ćemo shvatiti imajući pred očima prvi savez, sklopljen nakon sveopće katastrofe. Prema Božjim riječima upućenima Noi Savez izričito vrijedi i za zemlju: između mene i zemlje (Post 9,13).
Da napučivanje zemlje ne znači neko neograničeno izrabljivanje (Post 1,28), svjedoči prije izrečena Božja zapovijed morskim životinjama da napune mora (Post 1,22).
Ključ za razumijevanje prve zapovijedi o gospodarenju krije se u činjenici da sveti tekst ne rabi redoviti glagol koji označava kraljevsku vlast (משׁל mašal), nego relativno rijedak zanimljiv izraz רדה radâ koji se pojavljuje svega 25 puta i lako će nas podsjetiti na hrvatski pojam “biti dobar gospodar”, za razliku od neke despotske, razuzdane autokracije koja tlači, isisava i razara. Novi zavjet ističe sliku vjernog i razumnog upravitelja (Lk 12,42) kojega bitno određuje odnos prema gospodaru. Odmah ćemo se sjetiti Josipa Egipatskoga koji je prema Bibliji uspostavio uspješnu tisućljetnu Egipatsku ekonomiju.
Hebrejski glagol רדה radâ pravo možemo prevesti kao “upravljati” ili “nadzirati”, a njegovo je podrijetlo krajnje zanimljivo. U biblijskoj povijesti doista označava kako David kraljuje (1 Kr 5,4), ali s naglaskom da je imao mir – Šalom – sa svih strana. Inačica ovoga glagola opisuje Samsona kako je izvadio med iz košnice u tijelu lava (Suci 14,9), a rječnik tumači kako ista riječ znači: “izvaditi kruh iz peći”, te da isti korijen ima značenje “orati” (čime se posve približava “obrađivanju” zemlje u središtu ovoga promišljanja).
Zapovijed koja propisuje da zemlju treba podložiti, podčiniti, upokoriti još je posebnija jer se služi glagolom כבשׂ kabaś koji se u Bibliji pojavljuje svega 14 puta. Odnosi se na sliku osvajanja Obećane zemlje i upozorava na to da je Bog protjerao svoje neprijatelje i da je zemlja pred njegovim licem podložena (Br 32,22). Riječ kabaś redovito upozorava da je zemlja “pred njima”, “ispred” izabranoga naroda podložena što jasno upućuje na Božju vlast (Tako već u Br 32,29, a isto se ponavlja u Jš 18,1). David to u svoje vrijeme potvrđuje (1 Ljet 22,18). Sama riječ označava stalak koji podno kraljevskoga prijestolja služi kao oslonac za noge (2 Ljet 9,18).
Da smo na pravom putu kad zapovijed ljudima da vladaju prepoznajemo u biblijskom smislu kao upravljanje i dobro gospodarenje najbolje nam pokazuje metoda druge kamere koja kod stvaranja svijeta, nakon širokokutnog, panoramskoga pogleda na cijeli svemir, sada sužava, “zumira” pogled na čovjeka. Ista svrha radi koje je čovjek na svijetu sada se izriče poznatim riječima: “zato da obrađuje i čuva” (Post 2,15) vrt Gospodnji. To je vrt koji je Bog posadio (Post 2,8) i čovjeka u nj postavio (Post 2,15).
Poznato je kako je u prvom biblijskom gledanju u Post 1 čovjek prikazan kao vrhunac stvaranja. Kad je čovjek tu, Stvoritelj može sve stvoreno pregledati i ocijeniti, može dati završnu prosudbu da je “jako dobro” (Post 1,31) i povući se na blagoslovljeni, sveti dan počinka (Post 2,3).
Istodobni pogled s “drugom kamerom” na čovjekov mikrokozmos važan je za naše istraživanje jer u prvi plan stavlja drugu riječ koja označava zemlju, hebr. אדמה ’adamâ kao tlo zemaljsko, tlo pod našim nogama, zemlju koja se može orati i prekopavati, “štihati”. Prvi smisao i zadaća čovjekova u tome je tekstu upravo obrađivati tlo (Post 2,5). Baš zato je i sazdan Stvoriteljevom rukom od istoga tla zemaljskoga (Post 2,7), kao i sva živa bića na zemlji (2,19).
Sveto pismo poznato je po tome da se ne zaustavlja samo na savršenom početku, nego opisuje i mučne nevolje. Nakon prvoga loma jasno će Biblija istaknuti kako je prema Božjem sudu nažalost zemlja upravo zbog čovjeka opterećena prokletstvom (Post 3,17). Međutim i kad Bog čovjeka šalje van iz svojega vrta, šalje ga zato da obrađuje zemlju (Post 3,23). Iskonska je zadaća neokrnjena. To se najbolje vidi kod dvoznačnoga Kajina koji, vjeran prvom poslanju, obrađuje zemlju (Post 4,2). Štoviše, kad iz te iste zemlje k Bogu viče, vrišti, krv rođenoga brata (Post 4,10) kojega je usmrtio, i dalje Kajinu u osudi ostaje zadaća obrađivati zemlju (Post 4,12).
Blaženi nov početak nakon biblijskoga potopa očituje se u obnovljenu blagoslovu koji Noa i njegovi sinovi primaju od Boga. Ondje opet stoji: Sve je predano u vaše ruke: sva živa bića, na zemlji, na nebu, u moru (Post 9,2).
Kako na početku uočismo Biblija kad zacrtava čovjekovo poslanje onda ističe upravo obrađivanje zemlje, rabeći pri tom teološku riječ koja opisuje služenje Bogu i označava slugu Gospodnjega. Opsluživati zemlju znači biti u bitnom odnosu prema njezinu Stvoritelju. Velika obnova kod Noe odmah podsjeća na evanđeoske riječi koje opisuju da je Krist bio svjestan kako je Otac njemu sve predao (Mt 11,27; Iv 3,35; Iv 13,3). To nam je oslonac da u brizi za svijet računamo na blisku suradnju s Isusom, Spasiteljem.
