Svevišnji Gospodaru sviju svjetova, dobri Stvoritelju moj, dopusti mi da danas na oltaru svojega srca tebi prikažem svoja koljena. Ti si mi ih dao, za me si ih stvorio. Hvala ti na tome. Ovo su moja koljena – čudesno gipka i izdržljiva, a opet izmučena, istrošena.
Dopusti mi da u miru stanem pred tajnom tvoje beskrajne ljubavi i promotrim ovo čudesno tvoje djelo. Povedi me onamo gdje riječi više nema, u onu svetu tišinu gdje vlada tvoj Duh koji je od početka stvorenja lebdio nad vodama.
Ne mogu pravo osjetiti što je sve u mojim koljenima. Ne dohvaćam svojim umom sve one precizne dijelove, snažnu kost, zadivljujući zglob, fin, gladak spoj, osjetljive i snažne veze koje sve drže na okupu i omogućuju gibanje. Moja koljena doslovce nose gotovo svu težinu mojega tijela kad uspravno stojim. I kad pred tobom klečim. Moja koljena daju mi da zakoračim i pođem, da hodam za tobom. Mogu prolaziti zemljom zahvaljujući mojim koljenima koja si mi dao.
Sjetit ću se lako kad to smjerno prigibam koljena pred tvojim božanskim veličanstvom u tihom, dostojanstvenom poklonu, punom poštovanja. Koliko su brojni trenuci šutljive molitve, usrdnih molbi na koljenima!? Sjetit ću se i kad su me životne nevolje i moj pretežak grijeh bacili na koljena. Dok sam na koljenima iz moje duše tjeskoban se vapaj preklinjući uzdiže k tebi. Kako li je tebi bilo kad te je teški križ srušio na koljena?!
Pamte moja koljena svaki bolni udar i pogrešan korak ukrivo. Pamte moja koljena i kad su me zlobnici bezdušno bacali na koljena, od prevelike muke sva me snaga ostavila. Pamte moja koljena i kad me teška kazna natjerala da posramljeno klečim.
U Maslinskom vrtu ti si, Gospodine, padao na koljena. Sa suzama si upućivao svoje prošnje Ocu koji te može spasiti. Krvlju si se znojio. Kad te je križ bacio na koljena opet si se digao i nastavio put – sve do navrh Kalvarije. A kad smo te mi ljudi uklonili i u grob mrtva položili, nakon tri dana slavno si ustao. Uspravljen, hodao si opet ovom zemljom čineći dobro, brojnim dokazima pokazivao si da si živ.
Sveti Gospodine, Gospodaru mojega života, ovo su moja koljena koja si mi dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.
19. 7. 2018.
p. Niko Bilić, SJ