Veliki, sveti, tajni Bože, izvore postojanja i života. Danas ti želim kao svoj prinos prikazati svoja stopala. Za mene ih stvaraš, meni ih povjeravaš. Zahvaljujem ti na tome i ponizno molim: blagoslovi ova moja stopala. Ti sve znaš, Gospodine, tebi je znano da žarko želim tvojim stopama ići.
Tebi sada dajem sve svoje razmišljanje i umovanje, a ti mi daj da u miru pred tobom, bez riječi, doživim i oćutim taj čudesan dar koji si mi darovao – moja stopala.
Svaki prst mogu osjetiti, sve do njihovih vršaka, svaki drugačiji, posebna oblika. Najbolje ih osjećam kad se udarim i ranim, ili pak kad u tišini, na vršcima prstiju hodim da sačuvam mir. I mali prst, ako je povrijeđen, cijelo tijelo pogađa. Nožni prsti daju da držim ravnotežu i da mogu pravo zakoračiti, usmjeriti svoje korake.
Cijelom dužinom mogu osjetiti svoje tabane, svu površinu, gdje su završeci mojih živaca koji prolaze po cijelom mojem tijelu. Živa su moja stopala i osjećaju. Kad uspravno stojim, stopala su najniži dio mojega organizma, sasvim dolje. Podsjećaju me kako je poniznost važna, temeljna, i kako je dobro da s obje noge budem na zemlji. U mojim stopalima nevjerojatan je splet i sasvim sitnih kostiju koje nose svu moju težinu. Vode sve do gležnja koji čudesno omogućuje da se pravilno krećem i okrećem.
Uz prste na vrhu odmah je onaj prednji dio na tabanima koji me nosi. Mala i važna površina, poput jastučića. Nježna, a čvrsta. Osjetljiva, a snažna i izdržljiva. Daje mi da mogu uspravno stajati i hodati, a da se pritom ne srušim.
Luk koji se proteže sredinom mojih tabana važan je. Drži pravilnom moju kralježnicu i ispravlja sav moj kostur. Čuva me od spuštenih stopala. Daje mi gipkost dok sam u pokretu, dok pomičem svoje tijelo, pružam ruke, prigibam noge, dok radim, pa i u najvećoj mogućoj brzini i svom snagom.
Petu na zadnjem dijelu moga stopala, točno na donjem kraju moje noge, također mogu osjetiti. Osobito kad zaboli i kad je pretrpjela mukli, tupi udarac. Čudesna je peta. Ispunjena krupnim i sitnim djelićima. Snažno nosi svu težinu i visinu mojega tijela. Jedar je, pouzdan oslonac, a opet tako nježna i ranjiva.
Dok pred tobom, Gospodine, Stvoritelju moj, pažljivo nastojim osjetiti svaki djelić svojih stopala, pamtim kako su tvoje noge strašnim čavlom bile pribijene na križ, raskrvarene, bez milosti probodene, i potom mrtve u grob položene. Danas te molim, daj da u svojim stopalima osjetim kako si to ti u treći dan opet slavno ustao i svojim svetim stopama zakoračio iz grobne tame u svjetlo novog jutra. Uskrsnim, pravim ljudskim stopalima hodio si po svježem zelenilu vrta u kojemu je bio tvoj grob, hodao si opet po ovoj zemlji, po ovom zemaljskom prahu, kad si došao ususret ženama koje su išle na groblje pomazati tijelo ljubljenoga pokojnika.
Ovo su moja stopala, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.