Poganka i tiranica
Biblijski je lik koji se pojavljuje u „ciklusu“ o proroku Iliji. Njezino se ime prvi put spominje u 1 Kr 16,31, a djela su opisana u 1 Kr 18s.21. O završetku njezina života izvješćuje 2 Kr 9.
1 Kr 16,31 – Izebela je kći stranog, sidonskog kralja Itbaala koji već u imenu ima opredjeljenje za Baala (אתבעל = npr. „s Baalom“). Izebela dolazi za ženu izraelskom kralju Ahabu koji je slijedio Jeroboamov otpad od vjere. Dok je Jeroboam još čuvao, makar na pogrešan način, spomen Boga – osloboditelja iz Egipta, dolaskom Izebele, čini se, počinje kult Baala u Božjem narodu.
1 Kr 18,4.13 – Izebela je dala smaknuti proroke koji pripadaju Bogu. Opisni tekst doslovno izvješćuje da ih je „sasjekla“ (v4). O tome svjedoči i Obadija, Bogu odani dvorski upravitelj (v13) koji je uspio spasiti stotinu proroka sakrviši ih u sklonište. Ako Izebela može ubijati to onda pokazuje kolika joj je vlast dana. Ona je zagospodarila na kraljevskom dvoru. (Ubijanje Gospodnjih proroka može se još promatrati kao osveta zbog suše koju je Ilija zazvao.)
18,18 I Izebela je dio Ahabove obitelji koju Ilija optužuje za propast Izraela.
18,19 Velika je gazdarica kako se vidi iz Ilijinih riječi o tome da prehranjuje brojnu četu lažnih proroka. Ilija govor Ahabu da 450 Baalovih proroka jede za njenim stolom. Izebela je gospodarica iznad ili uz kralja.
19,1 Kralj Ahab podnosi izvještaj svojoj ženi o tome što se zbilo na Karmelu. Opet je ona velika šefica. Od kralja saznaje kako je Ilija smaknuo Baalove proroke koje je ona uzdržavala. (Treba napomenuti da Ilija to čini nakon što je ona ubijala Jahvine proroke. Ipak, Ilija je od Boga dobio tek nalog da se pokaže Ahabu i najavu da će uskoro prestati suša 18,1. Spektakl na Karmelu u Ilijinoj je vlastitoj režiji.)
19,2 Još jedan pokazatelj Izebeline moći jest do što ona može slati glasnika. Preko njega ona bez okolišanja Iliji prijeti smrću, najavljujući da će mu ona sama nanijeti sudbinu ubijenih. Pri tom se služi hebrejskom formulom prisege, ali ko autoritet ne uzima ime Božje יהוה nego bogove (אלהים s glagolom u pluralu!).
19,3 Ilija očito prima poruku jer ga hvata strah pa bježi. Boji se jedne žene. Ali s pravom kad zna da je ubijala.
19,10.14 U svojoj opetovanoj recitaciji pred Bogom Ilija dvaput neizravno Izebelu spominje kad govori o tome da su ubijeni proroci Jahvini i da sada njegov život traže. Ilija govori u množini i kao subjekt stavlja sinove Izraelove, ali znaju i čitatelji i Ilija, npr. od Obadije, da su to Izebelina djela. Ona je ubila proroke (18,4.13), ona traži život Ilijin, kako sama poručuje (19,1).
Ilija ne spominje svoj strah zbog njezine prijetnje, njezino ime ni nju kao subjekt.
19,18 Kad se u Božjoj najavi spominje pošteđeni ostatak onda se implicito govori da je Izebela “savijala koljena” (KS) tj. klanjala se Baalu. Takvima se naviješta propast što će se na njezinu primjeru daljem opisu obistiniti.
21,5–15 U neuspjelu kraljevu projektu Izebela najprije izražava bižnost za njegovo stanje. Uočava da je žalostan i da ne jede. Ahab je opet poslušno izvješćuje o uzrocima: nije mu uspio nasilan otku vinograda. U razgovoru s njom, citirajući (v6), ne spominje ime Božje koje je Nabot, gospodar vinograda, na prvo mjesto stavio: Ne dao Jahve da ti baštinu svojih očeva dadem (21,3).
Izebela otvoreno dijeli naredbe kralju: “Ustani, jedi…” (v7) i sada se jasno pokazuje tko diktira na dvoru.
Zloća i zloporaba vlasti očituje se u podmuklom proglasu i monstruoznom procesu kojim je Nabot optužen i pogubljen. Prisvajanje vlasti vidi se još jednom u tome što Izebela piše u kraljevo ime (v8), a dubina zloće jest u namještenoj optužbi za verbalni delikt (“proklinjao si Boga i kralja” v10.13) i u legalističkoj osudi i smaknuću (v10.13).
21,15 Budući da Ahaba tek naknadno Izebela izvješćuje još jednom se pokazuje da postupa bez nadzora i konzensusa, autokratski vlada. Još jednom ona zapovijeda kralju: “Ustani, zaposjedni…!” (Pokušaj prisvajanja i ubojstvo kao sredstvo uzorak je iz Davidova grijeha.)
21,21–24 Sud Božji Ilija proglašava Ahabu pokrazujući kako Izebelino gospodarenje ne umanuje Ahabovu odgovornost za vlast. Taj sud uključuje i izričitu najvau osude za Izebelu: prema Božjoj najavi psi će je prodrijeti u Jizreelu, mjestu odakle je bio Nabot i gdje ga je dala ubiti (v23).
21,27 Dok za Ahaba poslije čujemo da se gorko kaje, kod Izebele o tome nam govora.
21,25 Štoviše kratki sažetak u opisnom dijelu nju označuje kao uzrok krivih postupaka: ona ga je zavela.
2 Kr 9,7.10 Božji sud i prijetnju u idućoj će generaciji opetovati Elizejev učenik dok bude pomazivao novoga kralja Jehua, začetnika nove dinastije. Elizej tom zgodom objavljuje da je Bog taj koji se osvećuje na Izebeli za svoja sluge i proroke. (Bog ne žuri.)
2 Kr 9,22 Pred Izebelinom sinom Joramom koji je još bio aktualni kralj novopomazani Jehu u osvajačkom pohodu predbacuje bludništvo majke, što se ponajprije može odnositi na idolopoklonstvo. Ovdje saznajemo da se i magijom bavila.
9,30s Izebela izgleda i osvjača koji joj je već smaknuo sina pokušava pridobiti. Navikla zapovijedati i spletkariti dotjeruje se, nastojeći ga, vjerojatno, opčarati ljepotom ili javno nametnuti svoje dostojanstvo i autoritet. Ona mu prva upućuje pozdrav, optužujući za ubojstvo kralja:
v33 Pokušaj ostaje bez ikakva uspjeha. Osvajač naređuje njezino smaknuće.
v34 Naziva je prokletnicom, ali potvrđuje da je bila princeza po rođenju, što čitatelje vraća na prve podatke o njoj i zaokružuje izvještaj.
v36 U Izebelinoj smrti Jehu vidi ostvarenje Ilijina proroštva koje se tako treći put u tekstu spominje (1 Kr 21,23; 2 Kr 9,10).
v37 Izebela završava bez daljega spomena, ni mrtvo tijelo joj nije sačuvano.
04.12.2007.
2. izd. 17. 2. 2020.
dr. N. Bilić