uz #današnjeEvanđelje: Lk 7,36-50 (četvrtak 24. tjedna)
Ti, Veliki, Dobri, Sveti, dolaziš u moj dom.
Bog se odaziva na poziv neznatnoga stvora.
Odgovaraš na moje misli jer ih znaš.
Hoću li ti noge oprati, kao što ti, Ponizni, to svojim učenicima činiš?
Dajem li ti s ljubavlju poljubac, ili sam kao Juda kome samo usne Učitelja ljube, a u srcu mu Zli hara?
Klanjam li se tebi, Pomazaniče Očev, ili oholo buncam o “mesiji” mojih interesa i neznanja?
Pokaži mi, Gospodine, kolike si mi duge otpustio, smilovao mi se, milost mi dao.
Ti me povedi i pouči da te ljubim,
ljubim mnogo, do kraja.
Kad tvoje Tijelo primam,
da mu pristupam sa suzama kajanja koje teku i teku
zbog tolikih mojih grijeha,
da ga s pažnjom, nježno u svoje tijelo primam,
da ti dadnem pomazanje najdubljom srži svojega bića, onim što jesam,
svojim “ja”, svojim tijelom i krvlju,
svojim životom.
Tada više neću imati svoju bunu i nemir,
nego tvoj mir, Spasitelju moj.
17. 9. 20.
p. Niko Bilić, SJ
Vidi: Grješnica