(Mt 1,1-16.18-23, 8. 9., Mala Gospa)
Početak Matejeva evanđelja koji se čita na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije govori o začeću i o rađanju (Mt 1,1-23). Mala Gospa našem je glavnom gradu Zagrebu posebice važna jer u ove dane krećemo na zavjetno godišnje hodočašće u Mariju Bistricu. Moj Zagrebe, pođi k Majci Kristovoj koju zazivaš kao svoju Kraljicu i Zaštitnicu! Dođite, dođite!
Današnje nas poznato Evanđelje podsjeća na početak Prve Knjige Ljetopisa u Starom zavjetu gdje se punih deset poglavlja nižu rodoslovlja. Matejevo evanđelje ističe kako Bog strpljivo čeka puninu vremena. Šesterostruki niz od biblijski savršenih sedam naraštaja povezuje Abrahamov izlazak (Mt 1,2) i Kristov dolazak (1,16). Premda se u patrijarhalnom svijetu Istoka u tom nizu ne spominje Marijino rođenje, na današnji se blagdan posebno sjećamo kako nam je rođendan Božji dar. Posvješćujemo si kako je svaki čovjek koji je rastao i napredovao, te postao velik pred Bogom i pred ljudima, najprije bio, recimo to tako, “mali čovjek”. Započeo je život kao sićušni zametak pod srcem majke, od majke je rođen. Najprije je bio – dijete. Velika Gospa najprije je bila Mala Gospa. Naravno da se u nizu biblijskih otaca svaki put misli na majku kad god se spominje rađanje jer ona je pritom na djelu. Osim toga u tom, nazovimo ga, muškom popisu, Marija je (Mt 1,16), nakon Tamare (1,3), Rahabe i Rute (1,5) te Urijine žene (1,6), peta po redu. U Starom zavjetu za svaku od četiri strane svijeta po jedna.
Evanđeoska šutnja o Marijinu rođenju najbolje nam pomaže da još jednom i još bolje shvatimo koliko je važan onaj najveći dio Kristova života. Skroviti život Isusov, koji je toliko u skladu s naravi njegove Majke, sadrži i ono odsudno mladenačko sazrijevanje, odrastanje kada je bio pokoran Josipu i Mariji (Lk 2,51) i napredovao je u mudrosti, dobi i milosti (2,52).
Slijedi li svjesno opis u Matejevu evanđelju događaj iz drevne povijesti kad je u doba biblijskih Sudaca Samsonova majka posve definirana kao “Manoahova žena”, to je njezin identitet (Suci 13,2). Ni ime joj se ne spominje, ali njezine je uloga ključna. Josip je u mukama da mu zaručnica, trudna, odlazi u udaljeno Judejsko gorje na tri mjeseca (Lk 1,39). On nadvladava napast da slijedi svoju ljudsku misao o tome da je potajice napusti (Mt 1,19) i sluša što glasnik Gospodnji zapovijeda (Mt 1,20.24). Zasigurno Josip će pružiti Mariji sigurnost, društveni identitet i položaj.
Evanđelje na Malu Gospu utjeha je, ohrabrenje i poticaj koji bodri sve nas današnje ljude, napose mlade, koji se iz mnogih razloga boje, nesigurni su, odbijaju ili odgađaju sklopiti brak. Božja je poruka: Ne boj se uzeti k sebi ženu svoju! Ne boj se primiti u svoj život svojega muža! Ovo je Evanđelje radosna vijest koju odmah razumiju sve majke: već u njezinoj utrobi, od prvoga časa na djelu je Božji Duh (usp. Mt 1,20), novo, drugo, tijelo djeteta razvija se pod njezinim srcem.
Iz cijele povijesti starozavjetnih likova osobito se ističe Ahaz koji je odbio Božju ponudu (Iz 7,12), ali je Bog ipak preko Izaije dao svoj znak (Iz 7,14). Usred velesila koje se dižu jedna na drugu u 8. stoljeću prije Krista, Bog kao svoj odgovor naviješta rođenje jednoga djeteta.
Je li to u novozavjetnom izvještaju dio spasonosnoga sna koji Josipu rasvjetljuje kako stvari stoje. Anđeo mu tumači: sve što se zbilo – i začeće pod Duhu Svetom, i tvoje misli, i rođenje koje će doći, i ime koje će Josip dati – sve to ispunja što je Bog davno navijestio (usp. Mt 1,22). Sada je posve jasno. Emanuel – Mesija kojemu će Josip dati ime nije neki vojni ili politički spasilac, nego on je Bog s nama koji nas, svoj narod, izbavlja od naših grijeha (Mt 1,21). Rođenje njegove Majke jest kao zvijezda jutarnja koja najavljuje slavni, spasonosni dan!
Poslušajte (Hrvatski katolički radio, U svjetlu Božje Riječi, 8. 9. 20.)
vidi: