Prikaz biblijskog lika (2 Kr 22 i 2 Ljet 34)
Ivan Bošnjak
Činjenica je da sv. Pismo, iako u manjem broju u odnosu na muškarce, donosi i važnu ulogu žena, a ako na „vagu stavimo“ djelo koje je učinila Djevica Marija, onda se s pravom može govoriti o uzvišenom položaju žene. O jednoj od njih, nešto manje poznatoj, govori Druga Knjiga o Kraljevima u 22. poglavlju, kao i Druga knjiga Ljetopisa u 34. poglavlju. Riječ je o proročici Huldi.
Prva misao koja se javlja nakon pročitanog odlomka, u kojem upoznajemo Huldu, je njezina „povezanost“ sa proročicom Anom koju upoznajemo u Lukinom evanđelju. Naime, u oba odlomka prisutan je govor o Božjoj riječi – dok Hulda prenosi Božju opomenu, Ana pripovijeda o Utjelovljenoj Riječi. I Ana i Hulda su povezane sa Hramom: Ana ne napušta Hram nego molitvom i postom služi Bogu, a Hulda se pojavljuje kao proročica za vrijeme obnove Hrama te po njezinu prenošenju Božje riječi bivaju porušeni svi žrtvenici idolima u Jeruzalemu. Osim toga, kralj se pokajao i obratio Bogu. Bez sumnje, proročicu Huldu možemo prepoznati u govoru o ženi vrsnoj koji kaže: „Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice“ (Izr 31, 27).
Hulda, kao i Ana, ima svoju povijest. Iako kratko, biblijski tekst kazuje nam tko je zapravo ona: žena od muža Šaluma, čiji su oci također poznati. Isto tako, njezino mjesto stanovanja je navedeno – to je Jeruzalem, i to novi grad.
Govor o Huldi mogao bi se podijeliti u tri dijela: 1. problem koji izaziva potrebu za proroštvom; 2. susret sa proročicom Huldom i njezino posredništvo u Božjoj riječi; 3. promjena i rasplet događaja nakon Huldina govora.
U svome djelu Hulda je potpuno posvećena službi navještenja Božje riječi. Cijeli odlomak o njoj, na oba biblijska mjesta u kojima se paralelno pojavljuje, govor je Božji koji Hulda prenosi narodu i kralju osobno. Kao što je njezina poruka u odnosu na subjekt dvostruka jer govori narodu i kralju, tako je dvostruka i u odnosu na sadržaj: proroštvo ima opomenu, ono što bismo mogli tumačiti kao negativni sadržaj te utjehu, odnosno ono što je pozitivno.
Što je razlog za Huldinu intervenciju? Naime, u Hramu je za vrijeme obnove pronađena Knjiga Zakona dana od Boga preko Mojsija. „Osnovni članak tog zakona jest: ‘Jedan Bog, jedno svetište!’ To je konkretni način ostvarivanja potpune vjernosti ‘ljubomornom Bogu’ i obdržavanja njegovih zapovijedi. Polemika protiv ‘uzvisina’ odražava povijesnu činjenicu da su raspršena lokalna svetišta – često puta podignuta na mjestima nekadašnjih kanaanskih svetišta – bila prilika za nepoželjno preuzimanje kanaanskih kultnih elemenata i u mnogo slučajeva postajala su središte idolatrije.“ (Harrington, 1987., str. 186-187.)
Nakon što je kralj Jošija pročita, razdire svoje haljine svjestan da je narod daleko od ove riječi. Zanimljivo je da upravo za njega, žena od Šaluma koji je čuvar odjeće, donosi poruku milosti. Kao i nekoć kod stvaranja, „Bog je vidio da je dobro“ ono što Jošija činio te sve preko Hulde ističe i hvali: omekšalo ti je srce, ponizio si se, razdro si haljine i plakao preda mnom, zato sam te uslišio te ćeš s mirom leći u grob i nećeš vidjeti nesreću poslanu na ovo mjesto (usp. 19-20).
Hulda se očituje kao primjer onoga što u Novom Zavjetu susrećemo u Kristovu govoru: „Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!“ (Lk 17, 10). Drugim riječima, u njezinu govoru prisutna je samo ono što Bog kazuje, a ništa od onog što je njezino, zbog čega u više navrati započinje poruku naglašavajući: „ovako veli Jahve, Bog Izraelov“ ili pak po završetku dodaje: „riječ je Jahvina“.
U ovom odlomku ponovno se susrećemo sa Božjim gledanjem na čovjeka, ljubljeno stvorenje. Naime, Proročica govori o Božjem zapažanju svega što narod čini te u njezinu govoru možemo uvidjeti jarost, u Starom Zavjetu poznat Božji osjećaj, ali i želju da spasi čovjeka i da ga ima uz sebe. Božja riječ u ovom odlomku kada kaže: „ostavili su me“ nalikuje vapaju sa križa: „Žedan sam“. Istina, u ovom slučaju Bog objavljuje kaznu za narod koja je navedena Zakonom pronađenim u Hramu.
Naposljetku valja istaknuti učinak Huldina posredništva u Božjoj opomeni. Kao rezultat ove poruke u zajednici se događaju promjene – svi žrtvenici bivaju porušeni. Životni zaokret koji se javlja nakon Huldina proroštva ponajviše je uočljiv kod samog kralja Jošije što pokazuje biblijski zaključak: „Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom…“
Literatura:
- Jeruzalemska Biblija (2020) Kršćanska sadašnjost
- Bilić, N.(2019) Hulda iz Jeruzalema, dostupno na: https://amdg.ffrz.hr/?p=2430, pristupljeno: 8. siječnja 2023.
- Harrington, W. (1987) Uvod u Stari Zavjet – Spomen Obećanja, II. izdanje, Kršćanska sadašnjost