Razgled, 16. i 17. studenoga 2018.
1. Praotac Jakov opet u domovini (PDF) * (.ppt)
Praotac Jakov opet u domovini (Post 35,1-15)
Video: Praotac Jakov opet u domovini
Molitva s patrijarhom Jakovom (uz Post 35)
2. Spasenje u mojem domu. Kako je nacarinik Zakej primio Krista (PDF) * (.ppt)
Ovako smo na 32. nedjelju u crkvenoj godini B (1 Kr 17,10-16; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44), 11. studenoga 2018. uvečer, razmišljali o izobilju i o oskudici.
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Gospodine Isuse, učitelju sveti! Hvala ti što si dao mudar, dubok i dalekosežan odgovor onima koji te pitahu je li dopušteno plaćati porez caru. Tražio si i svima pokazao carevu sliku na novcu. Propisao si: “Carevo dajte caru!” A onda si pridodao glavni, velik zahtjev, životni program: “Ono gdje je Božja slika, dajte Bogu! Čovječe, na Božju sliku stvoreni, podaj se njemu! U tebi je slika Božja, sebe Bogu daj – baš kao što je to učinila siromašna udovica.”
Onako kako ćeš ti sam, Gospodine, to učiniti za nas!
Predraga braćo i sestre u Kristu, dobro došli u ovaj novozavjetni hram u kojemu nas sam Gospodin sa svojim Srcem iščekuje i danas nas posebno poziva, kao i svoje učenike, da bi nam pokazao tako dobro znani i dragi primjer evanđeoske udovice koja nas upućuje na to što je Božje obilje. Pred Gospodinovim pogledom naša je oskudica, naša neimaština, ali i ljudsko izobilje. I odjednom sve postaje, kako to volimo reći, relativno. Gospodin nas upućuje da vidimo kako doista stvari stoje, i ja vas od svega srca rado pozivam da se zaustavimo na tom pogledu.
Jedna žena, udovica, sirotica, siromašna, ostala je bez obiteljskoga oslonca; možda već u visokim godinama, u skromnoj jednostavnoj haljini dolazi i tamo među mnoštvom mnogih uglednih i bogatih, među silinom naroda, i ona, posve neprimjetno, ubacuje u riznicu, recimo dva puta po 50 lipa, eto jednu kunu. A Gospodin Isus baš nju uočava, njoj poklanja svoju pozornost i ona će poslužiti za evanđeosku pouku. Ući će u Evanđelje. Pokazat će sam Gospodin na njezinu primjeru kako jedna sitnica, eto jedna kuna, u očima Božjim može biti pravo obilje.
Zbiva se, baš kao onda, kada je Gospodin Isus, kako dobro znamo, na čudesan način nahranio mnoštvo i onda rekao učenicima: »Pokupite i te ostatke – ulomke, sitnice – koji ostadoše!« I gle, nastade cijelo novo obilje, bilo da je riječ o sedam košara ili dvanaest košara! I u jednom ili drugom slučaju biblijski simbolični brojevi pokazuju nam kako Gospodin može od našeg vrlo oskudnoga dara učiniti pravo veliko obilje.
Smijemo li prepoznati i u ovoj udovici, možda starici, kako se već sprema umrijeti, možda je i ona, baš poput udovice iz Ilijina doba, i sada Gospodin Isus u njoj vidi s jedne strane upravo tu spremnost da prihvati i smrt. Čusmo kolika bijaše, evo, oskudica koju je trpjela ona žena udovica sa svojim sinom. Bila je pripravna napraviti još to hrane što imaju i onda predati dušu svoju u Božje ruke. Ali odazvala se je prorokovu pozivu i tako u njezinu životu nastaje velika promjena.
Gospodin Isus gleda u dubinu srca i vrlo vjerojatno prepoznaje jednaku takvu spremnost i dobrotu kakva bijaše i u onoj udovici u Ilijino doba. Istina jest, danas opet i u ovom našem najsuvremenijem bogatom zapadnom svijetu znamo što je neimaština, što je oskudica, što je ona blizina smrti koja nam nekako oduzima volju za život.
I još k tome sam Isus upozorava nas da ima onih ljudi kojih se trebamo čuvati. Oni koji vole privid ljudskog ugleda i to im je glavno zanimanje, glavni interes. Vole da se njima iskazuje počast dugačkim pozdravom, uvijek će za njih biti rezervirano prvo mjesto, bit će na naslovnici, bit će pod reflektorima, bit će pred kamerama. Zapravo jako vole gozbe i da se dobro pogoste, da se dobro najedu i napiju, i pritom se pozivlju na svoj zakon, na ono što je napisano. A u isti mah u njima se skriva divlja pohlepa kojom će čak i nesretnu udovicu ostaviti bez njezina imanja. Gospodinovim riječima: ma, proždrijet će i kuću udovičku. Odmah razumijemo da Gospodin Isus poznaje ovaj naš realni svijet i upozorava nas na to da nam se doista valja čuvati.
Ali zašto Gospodin toliko ističe ovu ženu i kaže da je ona dala više nego li svi ostali? Nije li tajna upravo u tome da ona daje od svoje oskudice, od svoje neimaštine. Od trpljenja zbog siromaštva daje sve što ima, kaže Gospodinu. Štoviše, kada pogledamo u izvorni biblijski jezik, i vidimo da ona posljednja riječ koju će raditi ljepote stila, prevoditelj pjesnički izreći tako da kaže dala je sav svoj žitak – toliko evanđeoskog jezika poznajemo svi – tamo stoji bios, svoj vlastiti život, ono što je njezin život, što ima za uzdržavanje, ona to daje!
Sasvim sigurno Gospodin Isus prepoznaje svoj vlastiti stav. I ovaj put, u ovoj svetoj misi, sjećamo se kako Gospodin Isus na križu daje sve od sebe. Nakraju će i ono središnje, ono zadnje što ima, predati u Očeve ruke. Znamo napamet, govori Gospodin: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« Sve tebi dajem.
Može zato preciznim okom Apostol u Novome zavjetu pisati: To je vječni svećenik. Samoga sebe dao je. Ne mora on kao starozavjetni svećenici opet i opet prinositi žrtve, ta on je sam svega sebe jednom primio. I tako omogućuje da se ova naša oskudica pretvori u duhovno izobilje. Tako Gospodin omogućuje da i danas ovaj skromni darak, ovaj kruh i vino postane njegovo Tijelo i Krv kao hrana za naše duše. To je obilje koje Bog stvara!
Predraga braćo i sestre, dođimo danas na ovaj oltar sa svojom oskudicom, sa svojom neimaštinom, sa svim onim u čemu se mi s pravom osjećamo siromašni, ne tek materijalno! Dajmo sami sebe kako bismo onda osjetili ono što je po svoj prilici jako dobro primijetio Gospodin i kod ove udovice. Dala je ono što ima, a onda prima na dar nezaustavljivu duhovnu utjehu, ono dubinsko zadovoljstvo koje može osjetiti čovjek koji zna da je svoju životnu zadaću ispunio, da je postigao punu mjeru ljubavi. Baš onako kako će nam gospodin primjer dati.
p. Niko Bilić, SJ
Naaman je važan jer pokazuje kako fenomen bolesti dodiruje i najviše slojeve društva, vrhunsku svjetsku moć i može imati duboke političke implikacije.
Uživa vladarevo poštovanje kao uspješan vojskovođa, ali trpi od gube. Zarobljena Izraelska djevojka, sluškinja njegove žene upućuje na pravo rješenje. Pripada jednoj od potvrđenih tradicija Svetoga pisma kako neznatni, siromašni i potlačeni imaju uvid u spasonosne stvari.
Skandal na najvišoj razini izbija na temelju pisma koji aramejska velesila upućuje izraelskomu kralju. Tražiti ozdravljanje za stranoga vojskovođu tumači se kao tragikomičan izgovor za napad. Izraelski kralj liječenje od gube jasno stavlja pod nadležnost božanskoga darivatelja života.
Prorok Elizej međutim reagira na pogođenost svojega kralja koji je u znak zgroženosti razderao odjeću. Prorok preuzima odgovornost na sebe.
Moćni bolesnik s pratnjom i obilnim darovima stiže do Elizejeve kuće, ali neće prema svojoj želji biti primljen – takoreći – “u ordinaciju”. Preko glasnika dobiva uputu o lijeku. Neispunjeno očekivanje izaziva u njemu frustraciju i ljutnju. Očekivao je častan prijem i iscjeliteljski dodir. Njegova je predodžba magijska: prorok bi trebao zazvati svoje božanstvo i automatski odnijeti bolest.
I opet sluge stupaju u prvi plan, predlažući oboljelom vojskovođi da ipak prihvati propisanu terapiju. Visokopozicioniran, moćan zapovjednik Naaman ponižava se poslušno prihvaćajući naredbu stranca, savjet slugu i priznajući veću vrijednost Jordana od njihovih svetih rijeka. Zacijelo skinuvši sa sebe sve znakova dostojanstva, ostaje čovjek u svojemu tijelu i čak sedam puta – prema “receptu” – silazi u vode Jordana.
Potpuno tjelesno izliječenje od bolesti, koje nije mogao svojom moći iznuditi ni kupiti bogatstvom, dovodi ga i do duhovnoga zdravlja. Postaje vjernik, prihvaća Božji autoritet. S poštovanjem izgovara njegovo Ime, uzima sa sobom pregršt svete zemlje, pa čak dobiva i duhovnu slobodu da ne bude pred Bogom osuđen zbog vanjskoga neobdržavanja religijskih pravila.
Snaga cijelog događaja povećana je u kontekstu aramejskih napada na Izrael. Elizej liječi napadača.
Tečaj biblijske duhovnosti za liječnike i prijatelje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva
Dom duhovnih vježbi, Opatija, 19. do 21. listopada 2018.
(PDF) * Precizna ruka božanskoga kirurga. Tajna kršćanske plodnosti u Iv 15,1-8 (.ppt)
Dođite, poklonimo se (Ps 95) .pdf
(PDF) * Guba proročice Mirjam. Bolest – teška kriza na osobnom životnom putu (.ppt)
(PDF) * Novo lice majke Ane. Iz opakih psihosomatskih tegoba do punine života (.ppt)
Molitva sa Samuelovom majkom Anom
(PDF) * Dvostruko izlječenje neprijatelja. Kako je Naaman došao do zdravlja (2 Kr 5) .ppt
Dvostruko izlječenje stranoga vojskovođe
(PDF) * Petrov put do Isusa. Prva apostol i njegov Učitelj na Tiberijadskom moru (Mt 14,24-33) (.ppt)
Molitva s Petrom, Isusovim učenikom (kad se utapao)
***
vidi:
Isus Krist – liječnik duše i tijela (2014.)
Otajstvo Kristova milosrđa. Terapeutske metode i učinci (2015.)
Zagreb, Razgled, 13.-14. listopada 2018.
Zaziv Duha Svetoga: Pošalji Duha svojega
(PDF) * Kako je Abraham došao do vjere (Post 15,1-6) .ppt
Pogledajte: Kako je Abraham došao do vjere – Laudato TV
Molitva s Abrahamom (prije nego je sklopio Savez)
(PDF) * Savršena molitva evanđeoskoga gubavca (Mk 1,40-44) .ppt
Dopusti mi, Gospodine, da uđem u sveti trenutak kad odaješ priznanje Ocu.
Tvojom snagom i tvojom ljubavlju neka zastane sve u meni na čas u intenzivnom promatranju.
Svetom radikalnošću ostavljam svoje terete i muke kojima sama sebe mučim. Tebi predajem jaram kojim sam zbog vlastitih grijeha ili zbog zloće svojih bližnjih opterećen. U miru, ponizno i skromno, sasvim nedostojan želim promotriti tajnu tvojega Srca, središte tvoje božanske osobe.
Sve je Otac tebi predao. U tvoje je ruke povjerio sudbinu svih duša i svega svijeta. To je velika tajna božanskoga milosrđa, skrivena od svjetske mudrosti. Kod Pashalne večere, prije svoje muke bio si duboko svjestan da je Otac tebi sve u ruke predao (Iv 13,3). Prije uzašašća, slavan, proglasit ćeš otvoreno da je tebi dana sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). Objavi mi, Gospodine, tu tajnu Očeve ljubavi, upiši je u moje srce! Podari mi da smireno motrim tvoju vlast.
Spremno ću se tada odazvati tvojemu pozivu jer nudiš ono za čim čeznem. I tebi je stalo da nađem spokoj duši svojoj. Spremno ću se odazvati da budem sasvim blizu tebi pod tvojim jarmom. Zbog toga on je sladak. Amen.
12.10.2018.
p. Niko Bilić, SJ
13. listopada 2018., župni dvor Sljeme
pjesma: Obasjaj nas, Gospodine (Ps 67) (.pdf)
Kratka meditacija – eksperimentalna molitva tijela: Molitva za ruke
Ljubite jedni druge! * Nova zapovijed
Pogledajte: Job u razgovoru s Bogom (2. dio)
Prvi odgovor – Teološko značenje razgovora s Bogom u Job 38,1–42,6
Kratka meditacija – eksperimentalna molitva tijela: Molitva za srce
Pjesma: Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina (Ps 103) (.pdf)
Molitva Isusu kad nas je pozvao da učimo od njega
Poznata nam je slika užarene peći u koju su za babilonskoga progonstva bačena, kako volimo reći, trojica mladića. Užarena peć – žalosno i užasno realna u Europskoj povijesti – u Svetom je pismu jasna slika kuće ropstva iz koje je narod Božji izbavljen. Također, prorok će reći da je kralj babilonski vatrom kušao pripadnike Božjega naroda, potvrđujući tako da izvještaj u Knjizi Danijelovoj nije tek puka poetska fikcija.
Usred krvoločne osude, u ekstremnoj situaciji prva reakcija jest molitva koju, kao predvodnik sve trojice, izriče Azarja. Prelistamo li uvodna poglavlja odmah nam je jasno da oni nipošto nisu bezbrižni mladići, nego upravitelji na odgovornim položajima. Azarjina molitva – koja je u biblijskom kanonu doprinos grčkoga prijevoda, Septuaginte – započinje pohvalom i priznanjem Božje pouzdanosti i vjernosti. Sav u vatri, prvo što čini jest: hvali Boga. Izazov je to nama koji se često nađemo u vatri bilo zbog vanjskih pritisaka, bilo zbog naših zapaljivih osjećaja.
U svojoj molitvi Azarja otvorenih očiju gleda na progonstvo. Ne umanjuje stvari, tuži se pred Bogom: predani smo najgorim odmetnicima – veli on (3,32). Nauk o duševnom životu u posljednjim je stoljećima potvrdio: Izreći svoju bol na pravom mjestu spasonosno je. Uz Azarjinu molitvu babilonski kralj Nabukodonozor prikazan je, kao i u Knjizi o Juditi, kao Božji protivnik, suparnik koji se želi postaviti na njegovo mjesto. Neuvijeno molitelj za nj veli da je najgori na zemlji.
Prodornost i genijalnost ove molitve skriva se u odvažnu prepoznavanju posljedica vlastitih postupaka. Smion je uvid pred Bogom: »zbog naših si grijeha ovako postupio« – zbog toga progonstvo, užarena peć, krajnje iskušenje. »Griješili smo« ponavlja Azarja četiri-pet puta. Ističe njihovo bezakonje i odmetništvo – apostaziju – po kojoj su u njegovoj molitvi doslovce izjednačeni s onima kojima su predani – bezakonicima i odmetnicima. Još je veća mudrost i duboka duhovnost prepoznati u onome od čega trpimo Božje djelo. »Ti si ovo poslao na nas« kaže Azarja (Dn 3,31). »Ti si nam to učinio«. Tako stvari prihvaćajući, iz temelja mijenja cijelu perspektivu.
Sam Azarja od malena je vjeran. Nije jeo zabranjeno i, unatoč prisili silnika, nije se klanjao idolu. Tako on u svojoj molitvi preuzima na sebe grijehe drugih. Sam u krajnjoj nevolji, moli za spasenje svih. Sveto pismo neskriveno opisuje opipljive, čudesne učinke ove molitve: Dolazi im u pomoć anđeo, a usred vatre spušta se rosa kao moćan štit. Iz ove molitve rađa se čuvena pohvalna pjesma sve trojice, slavospjev stvorenja Bogu koji će ući u redovitu molitvu cijele Crkve. Završni je uspjeh napokon obraćenje samoga vlastodršca koji uviđa i priznaje Božji autoritet – posve u skladu s izrečenom nakanom na kraju molitve: »oni koji nam zlo čine neka spoznaju da si ti Gospodin« (Dn 3,45).
Vrhunska i posljednja veličina može se ipak prepoznati u spremnosti na žrtvu koju Azarja izražava. Ne traži on: izbavi nas iz vatre, nego – u doba kad je dom Božji opako opustošen i kad nema bogoslužja u svetom gradu – on u molitvi predlaže »kao paljenica neka bude naša žrtva pred tobom« (Dn 3,40). Čitamo li doslovno, možemo se diviti se do koje je mjere biblijski molitelj spreman sama sebe uložiti!
Privuci me, Gospodine, k svome srcu tako da budem u središtu Crkve.
Evo danas ti dajem svoju pamet da je otvoriš pa da pazim i s ljubavlju primam tvoju riječ.
Ponizno se podlažem sudu tvojih apostola i molim te
daj mi svetu hrabrost da sva bogatstva ovoga svijeta bez straha upotrijebim za tebe.
Daj mi snage da cijelu kuću svojega života otvorim kao gostoljubivi dom
pa da tvoja Riječ zazvoni svom svojom božanskom vlašću,
da tvoj Duh tješi i brani,
da tvoje Tijelo i presveta Krv dođu među nas.
Gospodine Svevišnji, Stvoritelju moj, prikazujem ti danas svoja usta koja si mi dao: nježne i osjetljive mišiće na licu, usne meke i gipke, tako ranjive, a tako moćne. Hvala ti na tome; blagoslovi moja usta!
Usta su važna. To su vrata na koja u sebe unosim hranu za svoje tijelo i lijek koji treba pomoći mojemu zdravlju. U ustima svašta mogu sažvakati. Biram i nije mi svejedno što u usta stavljam. Ti si Gospodine odredio da ćeš svojim prorocima staviti svoje riječi u njihove usta. Danas ti dopuštam i molim te: napuni moja usta svojim riječima!
Usta su važna. To su vrata kroz koja izlaze moje poruke bližnjima. Svojim usnama mogu oblikovati riječ privrženosti i odanosti, mogu utješiti i potaknuti, ali mogu gorko ubosti i povrijediti, mogu jezikom život razoriti. Ispuni Gospodine moje srce, pa da iz toga obilja srca moja usta govore.
Važna su moja usta. Usnama mogu dati poljubac u znak ljubavi, blizine i predanja, poljubac pozdrava i poljubac oproštenja, ali mogu i izdati, iznevjeriti. Kad sam u grijehu kao da me je nijemost obuzela pa s psalmom molim: »Otvori, Gospodine, usne moje!«
Važna su moja usta – nevelik, ali odlučujući dio mojega organizma. Usnama izgovaram svoje molitve, svoju ljudsku riječ Bogu; ustima primam svetu pričest u kojoj ti sam dolaziš k meni.
Pošalji danas, Gospodine, svojega serafa kao što si ga proroku poslao. Neka dođe do mojih usana s tvojom svetom vatrom da me pročisti – krivicu ukloni, grijeh oprosti. Gospodine, prikazujem ti svoja usta, tebi ih posvećujem.