Psalam 90 naširoko je poznat po r. 4 koji ističe da je i tisuću godina Bogu prisutno koliko i jučerašnji dan, pa nas podsjeća da Bog poznaje i čuva našu prošlost. Čuven je i r. 10 koji bilježi ukupan raspon čovjekova života od 70, odnosno 80 godina ako smo jaki, pa nas potiče da gledamo na svoj život kao cjelinu. Najveća pak pouka krije se u r. 12 koji baš u prolaznosti našega života nalazi osnovicu za stjecanje mudrosti.
Psalam ima osobitu vrijednost jer pripada Mojsiju, Božjem čovjeku, a po naravi je definiran baš kao molitva (Ps 90,1). Mojsije moli kao zagovornik, obraćajući se Bogu u ime cijele zajednice kojoj je na čelu (“nam” r. 1; “Bog naš” r. 17). Veliko strahopoštovanje Mojsijevo u psalmu se posebice očituje tako što u izvorniku samo jednom (r. 13) rabi vlastito, sveto Božje ime Jahve.
U prvom dijelu Mojsije uzdiže svoju misao na veličinu i vječnost Stvoritelja nasuprot stvorenju. Bog je okrilje, čvrsta točka. I goleme planine tek su sitna stvorenja koja nastaju. Naraštaji prolaze, a Božja vjernost ostaje: “od koljena, do koljena”. Mojsije spominje i sluge Božje i njihovu djecu, kao iduću generaciju, što je podsjetnik na izlazak iz Egipta kada je tek nov naraštaj ušao u obećanu zemlju.
Drugi dio Mojsije posvećuje teškom razdoblju ropstva koje su doživjeli kao Božju srdžbu (r. 7-11). Fenomen je to koji nas izjeda, straši i zbunjuje (r. 7), uništava naše dane i godine (r. 9). Podrijetlo joj Mojsije vidi u našim razotkrivenim krivnjama (r. 8).
Završni, treći dio psalma (12-17) počinje molbom da dobijemo nagradu nakon poniženja u kojem smo bili izloženi zlu (15). Vrlo smjelo Mojsije prihvaća i te teške dane kao plod Božje ruke (“šibao si nas”), i potom doslovce traži od Boga da se obrati, da umjesto ljutnje pokaže smilovanje (14). Slično je na gori Sinaju postupio tražeći da Bog odustane od svoje ljutnje (Izl 32,12). Božja dobrota bit će prava hrana. Silan završetak psalma molba je da mi ljudi, kao Božji sluge, možemo tako djelovati da plod naših ruku bude poput Božjega djela: uspješan i stalan (Ps 90,17).