Mihej, sin Jimlin
Težak ispit vjerodostojnosti
(1 Kr 22,7-28; 2 Ljet 18,7-27)
Mihej (מיכיהו mikajahu), sin Jimlin, pripada među manje poznate likove iz Svetog pisma. HB nam ne daje uvid u tijek njegova života nego ga predstavlja u onom prizoru u kojem je vjerodostojnost njegova proricanja na teškom ispitu. Kratak biblijski izvještaj o Miheju istaknut je time što evanđeoska slika o narodu „poput ovaca bez pastira“ koja pobuđuje samilost Isusovu potječe iz Mihejeva viđenja (1 Kr 22,17; 2 Ljet 18,16; Mt 9,36; Mk 6,34) te time što zbog svoga prorokovanja Mihej trpi i biva osuđen. Sasvim konkretno, poput Krista pred Velikim svećenikom (Iv 18,22), udaren je po obrazu (1 Kr 22,24; 2 Ljet 18,23).
Tekst o Miheju 1 Kr 22,7–28 može se podijeliti u tri glavna dijela.
Prvi dio (v7–12) donosi razgovor dvaju kraljeva (v7–9), te proročki performance Sidkije uz odobravanje 400 okupljenih kraljevskih proroka (10–12).
U drugom dijelu (v13–18) Mihej prvi put nastupa kao subjekt. Susrećemo ga u razgovoru s poslanikom koji dolazi po njega (v13s), a potom s kraljem Ahabom pred kojim najprije pokušava biti kompromisan (v15s), da bi nakon toga jasno proglasio viđenje (17a) i božansko tumačenje (v17b). Odlomak se završava opetovanom optužbom Ahabovom da Mihej nad njim zlo proriče (v18).
Treći dio teksta o Miheju (v19–28) donosi ponajprije Mihejevo proroštvo koje raskrinkava pozadinu vojnih i političkih odluka koje kralj donosi podržan mnoštvom proroka (v19–23). Potom dolazi trpljenje prorokovo: Sidkija, koji je kolovođa i u prvom dijelu teksta, ponovo stupa na scenu. Udara Miheja po obrazu tvrdeći ironičnim pitanjem da je on, Sidkija, u komunikaciji s Duhom Gospodnjim, a ne Mihej (v24). Kralj Miheja daje utamničiti (v26). Cijeli tekst zaključuje Mihejev sveopći poziv svim narodima da poslušaju (v28b) kojim daje do znanja da Božja riječ nema važnost samo za pojedinačne političke interese jednog ili drugog kraljevstva.
Mihej, sin Jimlin, nosi naziv „prorok Gospodnji“ ili „prorok za Gospodina“ נביא ליהוה (v7, usp. 2 Ljet 18,6). Isti je naslov pripisan Samuelu (1 Sam 3,20), Iliji (1 Kr 18,22), Elizeju (2 Kr 3,11) i Odedu (2 Ljet 28,9). Po toj je oznaci Mihej kontrast mnoštvu proroka koje je kralj Ahab okupio (v6) i koji nemaju te naznake da pripadaju Gospodinu. Literarni kontrast sastoji se i u tome da je Mihej tek „jedan muž“ (v8), a njih je oko četiri stotine (v6).
Čuvši da se traži Gospodnji savjet, Sidkija izriče svoje, poznatim znamenjem sa željeznim rogovima popraćeno proroštvo, posežući za glasničkom formulom כה אמר יהוה („ovako govori Gospodin“, v11). A tako i ostali najavljuju vlastitim imenom יהוה da će Bog dati pobjedu (v12) dok su prije općom imenicom kazivali: „gospodar će dati“ (v6 אדני). U svom prvom zajedničkom proroštvu izostavljaju vlastito ime Božje i govore općenito o gospodaru (v6): „Uziđi i dat će gospodar u ruke kraljeve“.
Drugi dio teksta v13–18 razlikuje se od prvoga po tome što judejski kralj Jošafat na primjedbu svoga kolege „Ovaj ne prorokuje nada mnom dobro, nego zlo“ (v18) više ne progovara. Istovjetni izričaj „ne proriče nada mnom dobro nego zlo“ (v8.18) pritom nije samo formalna veza s prvim dijelom, nego pokazuje kako Ahab ostaje pri svome. Ta izjava ujedno otvara put u treći dio teksta v19–28 gdje će se razjasniti tko je taj koji naviješta zlo.
Tri su stupnja Mihejeva proročkog nastupa.
U prvoj riječi koju upućuje kralju nastoji biti kompromisan: „Idi i pobijedi! I dat će Gospodin u ruku kraljevu“ (v15). Mihej preuzima odgovor koji je složno izrecitirala masa naručenih proroka i opetuje ga. Sva tri bitna elementa te izjave istovjetna su: dva imperativa „idi!“ i „pobijedi!“ (2x v12.15), i navještaj: „dat će Gospodin u ruku kraljevu“ (v12.15).
Unatoč prijevodu „uspjet ćeš“, glagol „uspjeti“ (צלח v12,15) ne pripada najavi, nego nalogu i zahtjev je kralju da postigne uspjeh: „Imaj uspjeha, pobijedi!“.
Isto kao ni mnoštvo proroka u
svojem refrenu (v6.12) ni Mihej ne navodi što će to Bog podložiti kraljevoj
vlasti. Navještaj ostaje bez objekta: „i dat će Gospodin u ruke kraljeve“
(v15).
Ovaj prvi odgovor koji Mihej daje (v15) sročen je bez oznake da je to Božja
riječ i nema prethodnog viđenja kao što iduća dva imaju. Treba ga shvatiti kao
osobni odgovor Mihejev na pitanje koje je kralj – imenom ga oslovljavajući –
postavio. Kralj se nije zanimao za Božje nakane nego izravno pita Miheja za
mišljenje: „Miheju, da idemo ili da odustanemo?“ (v15).
U drugom stupnju pojavljuje se prvi put Božji govor kao tumačenje poznatog viđenja o stadu bez pastira koje će pronaći svoje mjesto u Evanđeljima.
Za razliku od Sidkije koji konformističkim citiranjem glasničke formule כה אמר יהוה (v11) nastoji stvoriti dojam i pobuditi autoritet pred slušateljstvom, Mihej će tri puta izvijestiti o tome da je Bog progovorio. Nasuprot ustaljenoj formuli tj. sloganu, Mihejev pripovjedni opis „i rekao je Gospodin“ djeluje kao autentičan izvještaj:
כה אמר יהוה „Gospodin ovako govori“ (v11)
↔ 3x ויאמר יהוה „i rekao je Gospodin“ (v17.20s)
Prvo viđenje prokazuje nepouzdanost postrojbi koje su nalik na ovce (v17). Nije to vojska, nego raspršeno stado. Božje tumačenje obznanjuje pak da kraljevi nisu mudri i razumni upravitelji nego su loši, štoviše, nikakvi gospodari. „Ovi nemaju svoje gospodare“, stoji u tekstu (v17).
Ahab može protumačiti da je usporedba s nikakvim gospodarom (v17) zlo proroštvo, ali naputak da se svatko vrati svome domu u miru teško se može tako protumačiti. Gdje se pojavi tematska riječ šalom (v18) zacijelo je riječ o dobru, o vrhunskom i završnom dobru. Dapače, Ahab će upravo izraz „u miru“ preuzeti za svoju samosvjesnu najavu da će se vratiti iz boja „u miru“ (v27) koju Mihej uzima (v28) kao kriterij za ispit vjerodostojnosti svojih riječi.
Tek u tom posljednjem, trećem dijelu (v19-28) dolazi onaj odgovor koji se na prijedlog judejskog kralja od početka traži: „riječ Gospodnja“ דבר יהוה (v19 ← v5).
Za razliku od prvog viđenja u kojem Mihej vidi Izrael (v17), Mihej u drugom gleda nebeski dvor i samog Gospodina (v19).
Drugo viđenje prikazuje vijećanje na dvoru Gospodnjem. Uokviruju ga dvije rečenice u dijaloškom obliku koje prorok upućuje kralju. Prva se prepoznaje po imperativu „čuj“ (שׁמע v19), a druga po opetovanom osobnom nastavku za 2. l. jd. (ך- v23). Prije viđenja prorok poziva Ahaba: „Čuj riječ Gospodnju!“, a poslije opisa daje poticaj kralju da se sam uvjeri: „A sada, gle! Dao je Jahve dah laži u usta svih ovih tvojih proroka. I Jahve kazuje nad tobom zlo!“ (v23).
Preuzimajući i opetujući misao o proricanju zla koja povezuje sva tri dijela teksta (רע v8.18.23), Mihej pokazuje da je dvaput ponovljena optužba protiv njega pogrešna. Nije Mihej onaj koji najavljuje zlo, nego Božja riječ nagoviješta loše posljedice Ahabova postupanja koje će doista nastupiti: Izraelski će kralj poginuti (v35.37). Mihej ujedno definira i utemeljuje svoj proročki nastup (נבא hitp. v8.18): prorokovati znači prenijeti riječ Gospodnju (דבר v23). Mihejevo prorokovanje odgovara Božjem govorenju.
Opisujući svoje viđenje prorok nudi i kralju uvid u pravo stanje stvari. Jahve je tražio tko će nagovoriti Ahaba da uziđe i padne u Ramot Gileadu (v19). Nakon raznih prijedloga kod nebeskog vijećanja, Božje odobrenje dobiva onaj o dahu ili duhu laži u ustima svih Ahabovih proroka. Mihej (v23) izravno riječju potvrđuje da se upravo tako i zbilo te poziva Ahaba da se sam uvjeri: „a sada, gle!“ da se plan iz viđenja obistinio. Jednim su ustima zborili (פה v13), ali ta usta prožima laž (פה v23).
Tko kraljuje? Nakon četiri uobičajene glagolske rečenice (3x ויאמר v7.v8[2x], ויקרא v9), zauzimanjem prvog mjesta (v10) kraljevi su istaknuti u građi rečenice. Subjekt prije predikata znači naglasak.
Ahab sebi prisvaja Božje mjesto stavljajući kao uvod svojem nalogu glasničku formulu. Gdje bi trebalo stajati: „ovako govori Gospodin“ on stavlja sam sebe i veli „ovako govori kralj“ (v27).
Pogled na svečano kraljevsko prijestolje u drugom je viđenju veza s prvim dijelom teksta. Istovjetan izraz ישׁב על כסאו (v10.19) služi u strukturi teksta kao korekcija. Unatoč preuzetnosti Ahaba i Jošafata koji se zaogrnuše vladarskim plaštem, proročko viđenje jasno pokazuje da Bog kraljuje. Njemu pripada kraljevsko dostojanstvo.
Bijeg i skrivanje koje Mihej naviješta Sidkiji već je čitateljima poznato. Označava poraz koji ni najvećeg moćnika Ben-Hadada nije mimoišao (20,30 > 22,25 בוא חדר בחדר).
Mihej prepušta da vjerodostojnost njegove riječi bude provjerena, pri tom se do kraja izlaže i dopušta da Bog presudi. „Ako se uistinu vratiš u miru, onda nije Jahve govorio u meni!“ (v28). Ne uzima si pravo gospodarenja nad Božjom riječi, nego dopušta mogućnost da kroz njega ne govori Jahve, ako se kralj prema vlastitoj samouvjerenoj najavi vrati „u miru“ (שלום v27s). Ahab će međutim umrijeti (מות v35).
Trpljenje Mihejevo započinje već time što mora nastupiti kao protivnik mnoštvu naručenih proroka i što mora govoriti pred kraljem koji je otvoreno priznao da ga mrzi. Sidkija će ga udariti po obrazu kad Mihej bude objavio viđenje o duhu laži. Napokon Mihej mora, prema kraljevoj odredbi, trpjeti utamničenje. O njegovoj daljnjoj sudbini tekst nam ne daje obavijesti. Možda je zbog svog prorokovanja bio do smrti u zatvoru.
(19.01.2007.; dopunjeno 28.11.2008.; 28.05.2009., 30.05.2009.) 2. izd. 13. 12. 2019.
doc. dr. sc. N. Bilić SJ