Knjiga Ezrina

1) Ezr 1–6. Od Kirova edikta do dovršetka hrama

Nastavak na Ljet

Knjiga Ezrina donosi i drugi dio Kirove zapovijedi iz 2 Ljet 36,22s koji precizira: svi pripadnici Božjeg naroda koji dobivaju slobodu i mogu uzići u Jeruzalem trebaju graditi hram (Ezr 1,3), a susjedi ih trebaju potpomognuti darovima (v4). Ezr je nastavak na Ljet jer izvješćuje i o ispunjenju (v5s), izvršenju te Kirove zapovijedi.

Zapovijed se nalazi u 1,2–4. Koje su od riječi tj. izjava preuzete u izvršenje v5s?

	zapovijed	izvršenje
graditi Dom Jahvin	v3b	v5b
srebro, zlato, imanje, životinje, dragovoljni darovi	v4	v6

Zapovijed Kirova izjednačuje Boga nebeskog, kome Kir treba graditi hram (v2), i Boga Izraelova (v3) kome će povratnici graditi hram. Osim toga u Ezr saznajemo kako i sam kralj iznosi svoj dar i pripomoć, a to su predmeti iz prvoga hrama koji bijahu oteti kod osvajanja (v7).

Za razliku od kraja Ljetopisa koji izvješćuju da ljudi slobodno mogu poći Ezr svojom literarnom strukturom daje hramu prednost jer tri put govori o njegovoj gradnji (v2s.5) i navodi se točan popis posuđa (v9–11), a sve to prije popisa povratnika iz sužanjstva koji slijedi tek u c2.

Izraz “probuditi duh”, koji se u Ezr nalazi samo u 1,1.5 (KS: “nadahnuti”; “potaknuti duh”) nastavlja se na opis iz Knjige ljetopisa, gdje se opisuje kako asirski kraljevi odvode sjeverna plemena u sužanjstvo (1 Ljet 5,26 KS: Bog je “probudio neprijateljstvo”) te kako Filistejci i Arapi napadaju i orobljavaju Judeju za Joramove vladavine (2 Ljet 21,16; KS: Jahve “podiže srdžbu”). Isti izraz naveden je i na završetku 2 Ljet 36,22 gdje se opisuje Kirova zapovijed.

Spominjući proroštvo Jeremijino Ezr uspostavlja literarnu vezu s Knjigom proroka Jeremije i ujedno proglašava ispunjenje proroštva (dovršenje כלה 1,1).

Nova struktura zajednice

Odlučujuću ulogu u prvom dijelu Ezr (c1–16) imat će “glavari obitelji”, doslovno: glave otaca רשׁי האבות. Kralja više nema, pa su oni paralela starješinama (starcima) iz Mojsijeva doba.

• 1,5 Oni “ustaju” tj. kreću u izvršenje Kirove zapovijedi. Izričito se navodi da su ograničeni na Judino i Benjaminovo pleme. Uz njih su svećenici i leviti.
• 2,68 Neki od njih, po dolasku u Jeruzalem, daju dragovoljne darove kao što su to učinili njihovi domaćini u izgnanstvu. Darovi u zlatu, srebru i svećeničke haljine točno su zapisani (v69).
• 3,12 Mnogi od njih, zajedno sa svećenicima i levitima koji su vidjeli polaganje temelja za prvi hram plakali su kod početka gradnje novoga.
• 4,2s Oni obavljaju pregovore s protivnicima povratnika koji bi se željeli pridružiti gradnji hrama. Uz Zerubabela i Ješuu oni slušaju prijedlog (v2) i daju zajednički negativan odgovor (v3), odbijaju suradnju.

Premda se u uvodnom dijelu spominje samo Jeruzalem, i početak i kraj c2 kao okvir za velik popis ističu da su se ljudi nastanili u svojim gradovima (2,1.70). Ista izjava opetuje se kao referentna točka i na početku opisa gradnje žrtvenika u idućem poglavlju (3,1)

Početak popisa ističe 12 imena (2,2) koja bi zbog toga mogla predstavljati sveobuhvatnost premda je riječ o samo 2 plemena: Judi i Benjaminu (1,5; 4,1).

Od imena važni su Zerubabel i Ješua koji vode gradnju žrtvenika (3,2) i polaganje temelja za hram (3,8). Oni su pregovarači s lokalnim stanovništvom koje se želi pridružiti gradnji (4,2s). Nakon spletki i zabrana oni u drugoj godini kralja Darija opet pokreću gradnju hrama uz potporu proroka Hagaja i Zaharije (5,2).  Oba lika veza su s Hag i Zah.

Jošua, kao veliki svećenik, i Zerubabel, upravitelj, važni su likovi u knjigama proroka Hagaja i Zaharije. Dok je ime Zerubabelovo na isti način napisano, Jošua je ondje drugačije ispisan što je vidljivo i u modernim prijevodima. Za istovjetnost svjedoči “prezime” ben Josadak (Ezr 3,2.8; 10,18; Neh 12,26; Hag 1,1.12.14; 2,2.4; Zah 6,11). Likovi su literarna veza jednako kao i sami proroci Hagaj i Zaharija koji se u Ezr poimence spominju (5,1).

Iz prvog popisa važno je i ime Nehemija (2,2) po kojem iduća knjiga nosi ime. Mordokaj (2,2) je važan jer se tako zove jedan od glavnih likova u knjizi o Esteri. Je li Rehum isti onaj koji u c4 kao upravitelj, tj. zapovijednik optužuje Jeruzalem i kod kralja traži (4,8s), dobiva (4,17) i provodi (4,23) obustavu gradnje nije jasno, ali je malo vjerojatno. Svakako, imaju istu ime.

Popis u c2 osim naroda Izraelskog (עם ישׂראל 2,2), ističe nekoliko posebnih skupina. To su svećenici (כהנים kohanîm v36), leviti (לוים levijîm v40), pjevači (משׁררים v41), vratari (“sinovi vratiju” v42), hramski sluge (“netinci” v43), sinovi Salomonovih slugu (v55). (To je jedini kontekst u kojem se Salomon spominje u Ezr!)

Za shvaćanje kako je konstituirana zajednica važno je da su istaknuti i oni koji nisu mogli dokazati izraelsko podrijetlo (v59) kao i svećenici koji su se ogriješili o propise (v62), ali su ipak prihvaćeni u zajednicu povratnika. Ime Tobija (v60) pritom može biti veza s istoimenom knjigom.

Iz 2,64s može se iščitati kolik je ukupni broj povratnika iz sužanjstva. Zbor (קהל v64): 42360; sluge i sluškinje (עבד, אמה v65): 7307; pjevači (v65): 200; (=49.867). Za razliku od “naroda one zemlje” (4,4) imaju naziv “sinovi sužanjstva” בני הגולה (4,1; 6,19s).

Obnova oltara i polaganje temelja za hram

Prvo što u Jeruzalemu obnavljaju jest žrtvenik (3,2s). To se zbiva u 7. mjesecu (3,1.6 od kad se broji?) i povezano je s Blagdanom sjenica (3,4) te tako odgovara otvorenju prvoga hrama.

Gradnja hrama počinje tek druge godine po dolasku (3,8). Postavljanje temelja popraćeno je pravim liturgijskim slavljem (3,10–13) koje je prožeto snažnim i izmješanim osjećajima. Vladaju i “plač” i “radost” (2x 12s).

Kao što žrtvenik znači ispunjnenje propisa Mojsijeva zakona tako obnovljeno bogoslužje slijedi odredbe “Davida, kralj Izraelova” koji je prikazan kao liturg tj. utemeljitelj liturgije (3,10). Spominjući Mojsija (3,2), Davida (3,10) i Jeremiju (3,1) Ezr ističe ispunjenje Zakona i Proroka.

Poteškoće u izgradnji hrama

Nesporazumi s domaćim stanovništvom nagoviješteni su već za gradnje žrtvenika kad se spominje strah povratnika-graditelja pred njima (3,3). Izvornik već ovdje upozorava da je riječi o izmiješanim, doseljenim “narodima zemalja” (oboje plural). Kad treba nakon polaganja temelja nastaviti gradnju govori se izravno o “protivnicima” Jude i Benjamina (4,1).

Pregovori (4,2s) imaju važno mjesto u literarnoj strukturi ovih poglavlja jer su, osim upita koji će graditeljima poslije, za Darijeva vladanja uputiti novi upravitelji (5,3s), jedini upravni govor u c1–6. Dolaze sa svojim zahtijevom (4,2) i dobivaju odgovor (4,3). To je jedini živi razgovor koji čitatelj ima prilike čuti, ali ishod mu je negativan.

Od samih tih “protivnika” saznajemo da ih je ovamo naselio asirski kralj (4,2), a nakon što njihova suradnja nije prihvaćena oni koče radove zastrašivanjem i potkupljivanjem (v5) te optuživanjem prvo kod kralja Kserska (v6), potom kod Artakserksa (v7).

Drugo je pismo u cijelosti navedeno i započinje prvi velik odlomak u knjizi napisan aramejskim jezikom (4,8–6,18), što se i izričito ističe (4,7).

Stil pisanja: dokumentiranje

Ako su još i Ljetopisi literarno obilježeni kao pripovijedanje, ovaj tekst se može definitivno označiti kao dokumentiranje. Osim popisa (c2), ovdje u c4 nalazi se pismo Artakserksu (4,11–16) i njegov odgovor 4,17–22. U c5 nalazi se opširan izvještaj kralju Dariju (5,7–17), a u c6 je odgovor kralja Darija (6,6–12) koji se temelji na, također iz arhiva citiranoj, Kirovoj naredbi (6,2–5).

Prvi je dopis (4,11–16) tendenciozni pamfelt koji je potpuno neprijateljski raspoložen prema Jeruzalemu i počiva na tezi koja se može očitati u 4,12.15. Kako glasi? Buntovništvo toga grada razlog je da je bio razoren i da se ne smije obnoviti. Takva argumentacija nailazi na kraljevsko odobrenje (4,17–22). Premda se ni u pismu ni u odgovoru ne spominje gradnja hrama ipak je kao posljedica nastala i obustava radova na hramu (4,24).

Drugo je pismo (5,7–17) najviše nalik objektivnom izvještaju s bogatom literarnom strukturom i mnogim navodima. Koliko je razina teksta u 5,7b–17), tj. čije se riječi u pismu navode?

• v7 pisci (upravitelj i poslanici) kralju Dariju
• v9 njihove riječi judejcima (usp. v3; autocitat)
• v11 odgovor starješina, u kojem stoje:
• v15 Kirove riječi upravitelju

Pozitivan odgovor kralja Darija (c6) ispunja zahtjev za provjerom Kirove naredbe i temelji se na njoj.

Sretan rezultat je dovršetak drugog hrama dana 23.12.06. (6,15), a 14.01. iduće godine može se slaviti Pasha koja ujedno donosi pomirenje između povratnika – “sinova sužanjstva” i domaćeg stanovništva (6,21).

O kojem se kralju govori u 6,22? Što to znači?
Kamo su došli povratnici u 2,68 i 3,8?

2) Lik Ezre u Ezr 7–10

Ezra ne pripada u cjelovito prikazane biblijske likove premda jedna knjiga po njemu nosi ime i nositelj je radnje u ukupno pet biblijskih poglavlja (Ezr 7–10; Neh 8). Ezra je epizodni lik jer čitatelj ne saznaje ništa o početku, razvoju i završetku njegova života. O njegovoj ulozi, osobinama i motivima možemo zaključiti promatrajući konkretne nastupe koji su opisani (polazak iz Babilona s kraljevskim nalogom c7, taborovanje na kojem doziva levite, organizira post i molitvu i povjerava darove odabranima c8, reakcija na iznevjeren zakon c9s).

Ezra također ne pripada među likove koji prolaze kroz lomove, kroz vjeru i nevjeru (poput Jakova ili Davida) nego je opisan samo u svojoj postojanosti oko opsluživanja zakona.

Dvije su vrste tekstova o Ezri. Oni koji ga prikazuju opisno, u 3. licu, i oni u kojima on sama sebe prikazuje autobiografski, kao čovjek koji izvješćuje o vlastitom iskustvu. Možemo razlikovati i ona četiri poglavlja u Ezr (nakon što u prvih 6 uopće nije spomenut), od Neh 8 unutar druge knjige u kojoj je daleko najprisutniji lik Nehemija i koja je pretežito pisana kao Nehemijin autobiografski tekst.

Ezra je predstavljen kao potomak Aronov uzlaznim rodoslovljem (Ezr 7,1–5) koje preslikava ono silazno iz 1 Ljet 5,29–41. Rodoslovlje odgovara naslovu “svećenik” kako ga službeno kralj oslovljava (7,11s).

7,11 Svećeniku (כהן) Ezri kralj je dao pismo (opis)
v12 naveden je i u adresi tj. uvodnom pozdravu (aramejski: kahana, s članom na kraju)
v21 pismo je važna punomoć u kojoj kralj obvezuje sve rizničare da mu najtočnije dadnu sve što od njih zatraži.

10,10 Ezra ima svećenički naslov i kad se opisuje njegov govor protiv ženidbe sa strankinjama koji nakon velike molitve (c9) i posta (10,6) drži 20.09. (10,9; četiri mjeseca nakon povratka) pred svim “sinovima sužanjstva” koji su se okupili u Jeruzalemu.
v16 s “glavama otaca” 01.10. započinje ispitivanje o tome koje traje do 01.01.

I u Knjizi Nehemijinoj gdje je izvještaj o njemu također pisan u 3. licu Ezra ima naslov svećenika.

U Neh 8,2 Ezra donosi Zakon 01.07. pred zbor sviju koji ga mogu razumijeti.
v9 zajedno s namjesnikom Nehemijom i levitima proglašava da je taj dan posvećen Bogu i poziv ih da ne tuguju.
Neh 12,1 na početku pretposljednjeg poglavlja nalazi se u popisu svećenika i levita koji su sa Zerubabelom i Ješuom došli u Jeruzalem.

Prvi važan naslov koji se uz Ezrino ime spominje jest: 7,6 “književnik” odnosno “pisar” ili “pismoznanac”. Hebrejski naziv ספר sofer izveden je od imenice “knjiga, “spis”.

v11 Taj će se naslov ponovno pojaviti (uz “svećenik”) kod izvještaja o kraljevu pismu.

U Neh 8 Ezra je 4x označen tim naslovom
8,1 cijela zajednica od njega da iznese Knjigu Zakona
v4 on to i čini i staje na posebno izrađeno postolje uz pratioce s desna i s lijeva.
v9 uz svećenički naslov
v13 pod Ezrinim vodstom glavari obitelji, svećenici i leviti daju se na studij Pisma

Prelazi isti put – “uzlazi” 7,6 – kojim su išli povratnici koje je Kir pustio.

Babilon v6 – Jeruzalem v8
v9 01.01.07. – 01.05.

v7 Vrijeme je označeno kao 7. godina kralja Artakserksa, kralja perzijskoga

v7 Struktura zajednice ista je kao u popisu u c2 (sinovi Izraelovi, svećenici, leviti, pjevači, vratari, hramski sluge). Ne navode se posebno Salomonovi sluge ni nelegitimni pripadnici zajednice.

Brojimo li arhivsku povelju Kirovu u c6 te odgovor na pamflet protiv Jeruzalema (c5) i Darijev blagonaklon odgovor (c6), pismo u 7,12–26 jest četvrto kraljevsko pismo koje su u Ezr cjelovito navodi. Jednako kao Kir kralj dopušta (nov) povratak u Jeruzalem 7,13 i daje prilog za hram (v15) koji se pribraja dragovoljnim darovima babilonskih domaćina i samih povratnika (v16). Riječ je ovaj put o novcu za žrtve (v17). Novost je pri davanju slobode za pokret izričito spominjanje svećenika i levita (v13) uz općenito narod kako je kod Kira slučaj, te financiranje iz kraljevskih riznica (v20).

U prvi opisni dio uklopljeno je kraljevsko pismo pisano aramejskim jezikom najvećim dijelom u 2. licu osobno Ezri, a tiče se brige oko hrama 7,13–20 i upravljanja zajednicom v25s. Srednji dio pisma jest punomoć koja propisuje rizničarima da budu na usluzi Ezri i hramskim službenicima (v21–24).

Posljednje, 10. poglavlje Ezrine knjige započinje ulazeći ­– u opisnom obliku, u 3. licu – u vrijeme Ezrine molitve koja okuplja mnoštvo i pokreće val kajanja (10,1)

Predstavnik zajednice izriče pred Ezrom i kajanje za prijestup i prijedlog za obnovu Saveza tražeći od Ezre predvodničku ulogu (upravni govor v2–4).

Rezultat te inicijative ponajprije je sveopća prisega (v5), a potom okupljanje cijelog plemena Judina i Benjaminova pred hramom u Jeruzalemu 20.09. Ezrin govor (v10s) nailazi na pozitivan odgovor (v12–14), a ispitivanja o prijestupnicima nakon toga traju 2 mjeseca (01.10. – 01.01. v16s)

Popis prijestupnika (v18–44) među svećenicima (v18), levitima (v23), pjevačima (v24) i ostalim narodom Izraelskim (c25) zaključuje knjigu.

Ezra autobiografski

Prvi autobiografski dio jest molitvenog karaktera i nastavlja se odmah nakon pisma 7,27. Ezra hvali Boga zbog kraljevske naklonosti (Tko ne bi Bogu zahvaljivao za ovakvo popratno pismo, preporuku?) Kraljevsko će pismo označiti i dolazak u Jeruzalem i kraj idućeg poglavlja, kad ga u Jeruzalemu predaju lokalnim vlastima (8,36).

Nakon što je opisni dio već najavio Ezrin dolazak u Jeruzalem 01.05. (7,9), Ezra se u svom autobiografskom izvještaju vraća na početak putovanja kada je okupio glavare Izraela da pođu s njime (7,28). Na početku c8 donosi točan popis tih ljudi 8,2–14.

Potom Ezra izvješćuje o važnoj stanci na putu, taboru uz rijeku (8,15) gdje su se zadržali sve do 12.01. (8,31). Boravak ondje obilježen je najprije time da se ustanovljuje, definira razlika između svećenika i levita (v15–20). Ezra, pregledavajući narod i svećenike ne nalazi levite, pa daje nalog da se dozovu oni koje će biti hramski sluge (v17) i njihovi poslužitelji (v20). Izraz leviti ovdje već ima fiksirano značenje jer svećenici pripadaju u Levijevce tj. Levijeve sinove.

Drugi važan čin na tom taborovanju jest post i molitva za božansku zaštitu na putu v21–23. Izvještaj o putovanju (v31) poslije će pokazati da im je molitva uslišana.

Treća stvar jest imenovanje 12 svećeničkih glavara kojima su povjereni svi darovi za jeruzalemski hram (v24–31). Tu u obliku autocitata nalaze se prve Ezrine riječi zapisane kao upravni govor, a preciziraju zadaću odabranih (v28s).

Dolazak u Jeruzalemu, drugi put spomenut (8,32, sada u 1. jd.), obilježen je predavanjem donesenih darova u hram (v33s) i prinošenjem žrtava (v35).

Ovaj je prvi autobiografski dio povezan s uvodnim motivom Božje ruke.
opis: 7,6.9 Ruka Jahve Boga njegova bila je nad njim
autobiografija: 7,28 ruka Jahve, Boga mojega, bila je nada mnom
                        8,18.31 ruka Boga našega bila je nad nama
                        8,22 Ezra kralju: Ruka Boga našega je nad svim koji ga traže

Autobiografski izvještaj završava se idućim c9. Ezra ponajprije izvješćuje o glavarima koji mu dolaze sa žalosnom konstatacijom i pokajnički priznanjem zapisanim u obliku upravnog govora (ili citat u autobiografskom izvještaju 9,1s). Zajednica, i svećenici i leviti iznevjerili su se svom Bogu slijedeći običaje naroda što se osobito ističe na primjeru ženidbe (koja je slika pripadnosti Bogu). Ženidba je simbol vjernosti između Boga i naroda, brak s osobom iz poganstva šifra je za nevjeru, idolopoklonstvo.

Ezra opisuje svoju dvostruku reakciju. Prvo izvješćuje o izrazu žalosti, duboke potresenosti i sablazni (v3–5), a potom donosi riječi svoje velike pokorničke molitve (v6–15).

Snaga Ezrine molitve je u tome što povezuje svoje vlastite riječi (1. jd) s onima u 1. mn. te navodi Božje riječi u svojoj molitvi (9,11s). Prvo je znak da postaje zagovornik zajednice s kojom se poistovjećuje, kojoj je dio. Drugo jest dobra argumentacija za uslišanje.

Vidi: Ezra i nov početak

Molitva s Ezrom – svećenikom i pisarom Zakona Božjega

23.05.07., popravljeno 04.12.07.
2. izd. 13. 12. 2019.

N. Bilić SJ