(Job 1s; 42,10–17 KS: 16)
Knjiga o Jobu zahtjevno je djelo o problemu: nedužni – patnja – Bog. Njezina literarna struktura sastoji se od dvije pozornice: 1. Jedna je pripovijedni okvir (1s; 42,10–17) u kojem čitatelji saznaju za Jobovu sudbinu. 2. Druga su (raz)govori (3,1–42,9), sastavljena od upravnih govora Joba i triju prijatelja (c3–31), neznanca Elihua (c32–37) te napokon samog Jahve (c38–42).
איוב ’ijjôb označava književni lik – kao i u Ez 14,14.20 – i knjigu. Ime preuzima akadski izraz ’ajja – ’abu “Gdje (je) otac?” ali u hebr. još više fonetski podsjeća na glagol איב “biti neprijatelj, (za)mrziti”. Usporedba s tekstovima staroga Istoka pokazuje posebnost biblijske Knjige o Jobu koja uvelike odskače svojom dužinom, oštrinom pristupa, dramatičnom književnom strukturom i ponajviše ‘rješenjem’ koje nudi. Osnovica te razlike jesu ‘iskustvo’ Boga i čovjekovo razumijevanje koje iz toga proizlazi.
Knjiga je tako građena da napetost traje sve do raspleta u c42. Tko želi doći do odgovora treba pratiti cio put. Nema trenutnog, instant-rješenja. U pitanju je proces koji dovodi do promjene. Sprega između božanske i ljudske razine konstitutivno je obilježje knjge. Čovjekova djela i njegov govor obuhvaćeni su Božjim zahvatom i nastupom (c1s; 38–42).
Job 1s: od sretna života do žalosti i boli
1,1.8; 2,3: “čestit, pošten, bogobojazan” Job je ideal bogoljubnog čovjeka (a ne-Izraelit; “Us” Post 22,21 odn. Tuž 4,21), s brojnom djecom i bajkovitim bogatstvom (1,2s). Prinosi žrtve i za moguće tuđe grijehe (1,5). O čijoj je ruci (“tvoja ruka” = tvoja vlast) riječ 1,11.12; 2,5.6)?
1,9 Ključna riječ חנם ‘bezrazložno’ (usp. 1,9; 2,3)
1,20s Koja je Jobova reakcija na četiri tragične vijesti v14–20?
2,4s drugi napad Sotone smjera na osobni život
2,9s Job se suprotstavlja ulozi ludosti (mudrost i ludost kao ženski likovi)
koja predlaže “prepolovljavanje stvarnosti” (Ebach). Nudi li žena
realno rješenje?
2,11s Tri internacionalna prijatelja šute 7 dana.
>> Uloge Jobove: bogobojazan, bogat, nedužan, patnik, mudrac (?), čovjek,
muškarac, sluga Jahvin. Literarni okvir poznat je čitateljima, Jobu nije.
Job 42,10–17: potpuni prekoret
Završni, pripovijedni dio 42,10–17 dolazi kao epilog nakon tri kruga razgovora s prijateljima (c3–31), nakon Elihuova nastupa (c32–38), te nakon Božjeg odgovora Jobu (38,1–42,6) i Elifazu (42,7–9). Budući da je već prije završnog obnavljanja Jobove sudbine, Bog već Jobu progovorio i ušao u djelotvoran razgovor s njime (38,1–42,6), epilog se s pravom može označiti kao drugi Božji odgovor.
Ovaj je dio knjige pravi zaključak i donosi preokret (שׁוב שׁבות 42,10). Job više nije u prahu i pepelu (42,6), Bog je izrekao jasan loš sud o postupku prijatelja (42,7s), koji su doduše htjeli utješiti, ali su zapravo izvrijeđali Joba i nanijeli mu novu bol. U ovom dijelu i dug Jobov život označava da njegova muka nije kraj, a naznaka od 140 godina (42,16) pripada u niz dvostrukih odšteta (usp. 4 broja grla u 1,3 i 42,12).
Veze s “prvim odgovorom” (38,1–42,6). Od početka c38 Job se već nalazi u novom položaju. Time što se Jahve, koji je u pripovjednom okviru (1s; 42,10–17) djelatni subjekt, pojavljuje kao sudionik razgovora יהוה) 38,1; 40,1.3.6.; 42,1), Job biva uzdignut na razinu “nebeskog vijeća” (usp. 1,6–12; 2,1–7) o kojem dvaput čitamo na početku knjige (“Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu…” 1,6; 2,1). Job, koji je jedini zazvao ime Božje (יהוה 12,9; KS mijenja u “Bog”), smije poput “sinova Božjih” (1,6; 2,1; 38,7) čuti njegov glas. Job je već spominjao odgovor Božji (9,16; 12,4; 23,5; 30,20; 31,35). Jahvin nastup u skladu je s tim – osobito s izričitom željom koju Job naposljetku izriče: “na Svesilnom je sad da mi odgovori!” (31,35). S c38 i duga šutnja Božja biva prekinuta (usp. 7 dana 2,13).
2. izd. 13. 12. 2019.
Niko Bilić, SJ