Kategorije
Duhovnost

Čudesna formula ljubavi

ili Gdje stanuje Bog?

na 2. nedjelju (B): 1 Sam 3,3b-10.19; 1 Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42

Vrati se k sebi i naći ćeš stan Božji jer Mesija i Otkupitelj htio je na sebe uzeti ljudsku narav. Hram si Duha (1 Kor 6,19)! Vrati se k sebi i naći ćeš se sa dječakom Samuelom u svetištu (usp. 1 Sam 3,3) i davno prije negoli je velebni jeruzalemski hram podignut.

Vrati se k sebi i znat ćeš kako ljubiti bližnjega jer on je kao ti. Pogledaj sebe i znat ćeš što znači: Ljubi ga kao sebe sama (usp. Lev 19,18)!

Pronađi Krista i znat ćeš koja ti je zadaća u svijetu. Jednu je novu zapovijed dao: da ljubimo kao što je on ljubio (usp. Iv 13,34).

Pronađi bližnjega i naći ćeš Krista jer je rekao: tko primi onoga koga ja šaljem, mene prima (Iv 13,20). I zato što je rekao: što učinite jednome od najmanje braće, meni ste učinili (Mt 25,40). Učitelj pita: “Što tražite?”(Iv 1,38), a poslije Andrija pronalazi Šimuna (1,41). I izvješćuje: “Našli smo Mesiju” (1,41).

Gdje stanuje Bog? U tajni stvorenja, u svetosti sakramenata, u djelima ljubavi. Gdje stanuje Bog? U najdubljoj dubini duše koju je stvorio i kojoj iz čas u čas daje da bude. Gdje stanuje Bog? Ondje odakle me poziva svetim, tajnim glasom, a ja uporno pogrešno mislim da je to zov karijere, ugleda, udobnosti, oholosti. I trčim, opet i opet, čas amo, čas tamo, umjesto da smireno, smjerno, pun sreće kažem: “Slušam, Gospodaru moj!” (usp. 1 Sam 3,9.10)

Blago Samuelu koji je uživao spasonosnu, ispravnu i plodnu pouku Elijevu. Potrajalo je dok je postalo jasno, ali isplatilo se.

Čas je da se prostodušno, bez ustezanja i bez protokola, upitamo koliko smo naučili prepoznati i poslušati Božji glas u savjesti. Nema drugoga cilja naše duhovnosti i svekolike prakse pobožnosti doli prepoznati volju Božju koja traži da u djelo provedem ljubav u svijetu danas.

Susret s Bogom donosi spoznaju vlastitoga bića koje mi je darovano. Što je intenzivniji, dublji susret s Bogom, to mi je jasnije, tko sam ja. Što bolje znam tko sam, to mi je jasnije što mi je činiti.

Izvještaj o dječaku Samuelu namijenjen je prije svega roditeljima jer im otkriva tu divnu sposobnost i zadaću da svoju djecu dovedu do poznavanja Boga, do prepoznavanja Božjega glasa. Samuel još nije bio poznavao Gospodina, još se nije susreo s Objavom (usp. 1 Sam 3,7), a onda mu iskusni stari svećenik pokazuje pravi stav pred Bogom (3,9). Kada četvrti put zazvoni nebeski poziv, kad Gospodin gotovo opipljivo stane preda nj i dadne mu osjetiti svoju blizinu (3,10), Samuel spremno samoga sebe – baš kao Blažena Djevica Marija u Nazaretu – prepoznaje kao slugu Gospodnjega i zauzima stav slušanja, stav mudroga srca kralja Salomona (usp. 1 Kr 3,9 “srce koje sluša”).

Nakon više od desetljeća u kojemu je bilo vrlo popularno govoriti – čini se ipak uvelike iz financijskih interesa – o zlostavljanju malodobnih, treba istaknuti kako je i ovdje moguć težak propust. Roditelji koji ne vode svoje dijete u susret Božjemu Srcu, koji u odgoju ne posreduju i ne izgrađuju zdravu sliku o Bogu, čine težak prijestup zlostavljanja vlastitoga djeteta.

Danas je pravi čas da iziđemo iz kruga svojih predrasuda i lažnih očekivanja, divna je prigoda da upoznamo Krista kakav jest: Jaganjac Božji (Iv 1,36). Brate, sestro: prioni uza nj kao što on prionuo uza te! Prioni uza nj da budeš jedan duh s njime!

Danas je pred nama evanđeoski holizam – holistički pristup po mjeri evanđelja, koji kaže: nema toga u mom tijelu, što ne bi bilo obilježeno i prožeto Duhom; nema te sile u meni koju ne bi trebalo posvetiti Božjem kraljevstvu. Uđi u sveti hram i pronađi Učitelja! Kod njega je odgovor. Ako ne znam što mi je činiti i što Bog želi, promotrit ću evanđeoski Petrov susrest s Kristom koji za Petra znači definiciju životnoga puta i njegova povijesnoga poslanja. Ti si Šimun, bit ćeš stijena (usp. Iv 1,42)!

Kolika mi je cijena? Na koliko bih se procijenio? Sv. Pavao odgovara: kupljeni smo. Otkupnina jest onaj koji je Tijelom postao da prebiva među nama. Otkupnina to je predragocjena krv koju je prolio. Sebe daje, svoje tijelo i svoju krv – i danas, na oltaru.

Niko Bilić, SJ