Što je radosna poruka Božja za nas u ovom Evanđelju Mk 6,17-29 o mučeničkoj smrti asketskoga junaka, sveca i pustinjaka, rođaka i Preteče Isusova Ivana Krstitelja koji je žestoko propovijedao obraćenje? Kakvo je to Evanđelje kad u njemu ni Isusa nema? Je li možda spasonosna poruka u tome da Sveto Pismo ne zatvara oči, ne glumi i ne uljepšava, nego iskreno gleda na naš svijet u koji Otkupitelj i Spasitelj dolazi? To je Isusova Galileja, u kojoj se slavi rođendan (Mk 6,21).
Evanđelje nam govori o razaranju obitelji (Mk 6,18), o srozavanju političke vlasti (6,26) i o zajednici Ivanovih učenika koji definitivno ostaju bez Učitelja (6,29). Dostojno polažu njegovo tijelo u grob.
Herod, galilejski kralj, imenjak onoga koji je već kod rođenja podmuklo htio smaknuti Isusa, čini grijeh protiv devete Božje zapovijedi. Poželio je ženu bližnjega svoga – ne tek nekoga bližnjega, nego rođenoga brata Filipa. Griješi Herod protiv šeste Božje zapovijedi koja čuva brak i zahtijeva: “Ne čini preljuba!” Razara bratovu obitelj. Živi s njegovom ženom (Mk 6,17).
Evanđelje nas vodi da otkrijemo tko ili što vuče konce i pokreće stvari. Zbog Herodijade bacio je Krstitelja u tamnicu (Mk 6,17). Čovjek, slomljen u sebi, podsjeća nas na Pilata: Za njega Ivan je pravednik i svetac (Mk 6,20), ali ipak ga stavlja u zatvor. Godilo mu je slušati njegove zahtjevne riječi koje su ga vodile da si postavlja teška pitanja, ali bojao se Ivana (Mk 6,20). Nosi Herod titulu kralja. Ima moć nad velikašima, tisućnicima, prvacima (Mk 6, 21), i nad tamničarima i nad krvnikom (6,27). Ali kormilo preuzima jedna djevojčica.
Herod vlast primjenjuje tako da saziva rođendansko slavlje. Je li se slična muška, ali i – o grozote – pedofilska žudnja javila u njemu kad gleda djevojčicu krasoticu, slatkoga tijela i umilnih pokreta, koja bi trebala biti njegova kćerkica ali nije (Mk 6,22)? Tipično za nezrela i nesređena vladara brz je u pretjeranom obećanju: “Štogod zatražiš, dat ću ti!” (6,23). Mali galilejski Herod sebe stavlja na razinu silnoga Perzijanca Ahasvera, koji je vladao nad više od stotinu i dvadeset satrapija od Indije do Egipta (Est 1,1), i na brzu ruku obećava pola svoga kraljevstva (Est 5,3; 5,6; 7,2; Mk 6,23). Griješi i protiv Kristove zapovijedi: “Ne kunite se! Vaša neka bude samo Da, odnosno Ne!”
Djevojka, rastrgane nutrine, nema roditeljskog oslonca. Raspršila se u pukoj vanjštini. Milim plesom oduševljava uzvanike, zabavlja, ali nema ona svoje Ja, nego ide majci (Mk 6,24). Razdor obitelji, koja to nije, posve je očit.
Evanđelje razotkriva dušu kraljice Herodijade koja je očito iz svojih razloga otpočetka sudjelovala i pristala na preljub sa šogorom. Ali osjeća ona da je grijeh proždire iznutra i Krstiteljev zov na obraćenje ona u sebi pretvara u krajnju mržnju (Mk 6,19). Želi ga maknuti, izbrisati ga, da ga nema.
Starozavjetna Judita bespoštednom je agresoru glavu odrubila i tako omogućila da Bog njezinom rukom donese spas Izraelu (Jdt 8,33; 13,14). A novozavjetna Herodijada, kad gleda ubijene oči Krstiteljeve na pladnju, osjeća da ništa nije riješila. Tek Isusova smrt i uskrsnuće postat će temelj za pravo obraćenje i novi život.
Herod, umjesto da se brine za život naroda pod upravom Rima, daje se voditi uzavrelom strašću, jelom i pićem, obzirom pred sustolnicima. Ide protiv samoga sebe.
Razori obitelj, razorio si državu! Sveti Preteča bijedno stradava zbog plitke obiteljske spletke i hira vlastodršca jadnika. Preteča je Kristov i u mučeničkoj smrti.
Dopustimo danas svetom Evanđelju da i nas do dna razotkrije, donesimo sav naš svijet da ga Božji pogled razgoliti i sasvim raspozna. Jer gle, dok je Krstitelj žestoko zahtijevao potpun zaokret i žurno odbacivanje svakoga grijeha, Isus, Sin Božji, svojom nam dragovoljnom žrtvom donosi silinu smilovanja, otvara nam beskraj Božjega milosrđa koje jedino može izliječiti, u korijenu popraviti, iz temelja sagraditi, spasiti.
29. 8. 2020., 2. izd. 5. 2. 21. CROSBI
vidi: Ivan Krstitelj na Biblijskom portalu
Niko Bilić, SJ