Psalmi 113s
Mjesto i ustroj
Psalam 113 prvi je od šest psalama proslave (halel-psalmi) 113-118 koji pripadaju bogoslužju važnih biblijskih blagdana. Zajedno s idućim psalmom 114 pripada slavlju Pashe.
S idućim je psalmom i formalno povezan. Uvodni redak koji obilježava trostruki poziv zajednici “uzvisujte, slavite” halelu (3x v1), preko ponovljena poziva halelu koji u v9 stvara okvir za ps 113 prelazi u posljednjem dijelu ps 114 na univerzalan poziv cijeloj zemlji na strahopoštovanje pred Božjim autoritetom (“uzdrhti!” 114,7).
Uvod u psalam, trostruki halelu dvaput određuje koga treba slaviti (Jah 1a, ime Jahvino 1c), a u sredini je naveden subjekt: tko treba slaviti – Božji sluge (1b).
Mjesto ovih psalama nije teško odrediti. Za razliku od ps 112 koji počinje opisnim blaženstvom (v1), ps 113 nakon uvodnoga Aleluja tj. uzvisujte Gospodina, nastavlju u imeprativu i potiče zajednicu: Uzvisujte! Nasuprot opisu i konstataciji (112,1) ovdje počinje izravan poziv na djelovanje. S druge strane, u 115,1 počinje obraćanje Bogu i govor u 1. licu – to je molitva i svojevrstan odgovor na poziv u ps 113s.
Uvod: ps 113,1-3
Prvi dio ps 113,1-3 u središtu ima izričaj “Gospodinovo ime”:
Gospodinovo ime treba uzvisivati (v1),
ono treba biti blagoslovljeno (v2)
i uzvišeno (v3).
Uvodnim je pozivom cijela zajednica proglašena Božjim slugama (v1). Oni kojima se psalam izravno obraća nose častan naslov Gospodinovih slugu, kojemu važnost najbolje poznajemo na temelju čuvene četiri pjesme iz Proroka Izaije.
Prvi dio psalma još pokazuje kako blagoslov i hvalu Božjega imena treba rastegnuti na vrijeme (od sada pa dovijeka v2) i prostor (od istoka do zapada v3). (U hebrejskom izvorniku poticaj i želja “bilo” odnosno “neka bude” odnosi se na oba retka v2s i povezuje ih.)
Bog na nebu i na zemlji (113,4-6)
Drugi dio ps 113,4-6 prelazi od poziva (2. l. mn.) na opis (3. l. jd.) Najprije se ističe Božja univerzalna, teološka i kozmička veličina. Slava mu je “ponad nebesa” (v4); prijestolje mu je “u visinama” (v5). Ali isto je tako prisutan na cijelom svijetu, tiče se “svih naroda” (v4). Njegov dubok pogled vrijedi i na nebeskom dvoru i na zemaljskim stranama (v6). On gleda i ondje i ovdje.
Cijeli opis u ps 113,4-9 odgovara na pitanje kakav je “naš Bog” iz v5 i naovi pojedina svojstva, odnosno Božja djela koja bi mogla poslužiti za željenju usporedbu: Tko je kao naš Bog?
Povijest Božjega naroda (113,7-9)
Posljednji dio ps 113,7-9 nastavlja opis. Nižu se participi, opisujući opisuju Božje djelovanje koje nije ograničeno samo na jedno vrijeme:
Bog je onaj koji podiže siromaha (v7)
Bog daje nerotkinji da bude majka (v9).
Novost i zaokret u ovom dijelu psalma jest pogled na povijesno iskustvo Božejga naroda koji se i izrijekom spominje kad se govoro o prvacima Božjega naroda (v8), o uglednim plemićima koji sjede za stolom i primaju siromaha kao novog člana u svoje zajedništvo.
Spašeni siromah bio je npr. Josip, prodan kao rob u Egipat, kasnije Daniel koji je kao rob doveden Nabukodonozoru. Od robova postaju kraljevski dostojanstvenici na dvoru (v7). Nerotkinje bijahu Sara (Post 11,30), Ana (1 Sam 1,2), i malo poznata Samsonova majka kojoj ni ime ne znamo (Suci 13,2), a kao majka brojne djece najviše se ističe Ana sa šestero djece (1 Sam 2,21).
Psalam 114
Ps 114 formalni je nastavak na ps 113 jer subjekt o kojemu se radi u 114,2 jest “naš Bog” iz 113,5. Juda je postao Božje svetište, a Izrael područje Božje vladavine (114,2). Riječ je o najvažnijem i najpoznatijem razdoblju kad je dom Jakovljev izišao iz kuće ropstva (114,1)
Prvi dio ps 114,1-4 govori o prepoznatljivoj baštini Judeje i Izraela, o obećanoj zemlji u koju je narod Božji, nakon oslobođenja iz doma robovanja, ušao i o povijesti južnog i sjevernog kraljevstva koja će se poslije razviti (v2). Još su poznatiji i plastičniji motivi Crvenoga mora i Jordana koji se povlače da zajednica može proći(v3), a opisani su i opjevani u Izl i Jš.
Drugi i posljednji dio ps 114,5-8, vraća se načinu govora s početka (113,1-4) i iz sredine (Aleluja! 113,9 ili 114,1 prema LXX)., tj. izravno se obraća slušateljima. Sada to međutim nije zajednica Božjega naroda, nego sveukupno stvorenje i priroda. Najprije psalam postavlja pitanje Crvenom moru, rijeci Jordanu, planinama i brežuljcima o njihovu ponašanju (114,5s), a zatim upućuje svoj zemlji poziv da uzdrhti pred moću Božjom koja se očitovala ne tek u općenitom djelu stvaranja, nego u sasvim konkretnom, prepoznatljivom čudesnom izvoru u pustinji (v8, usp. Izl 17,6 i Br 20,11).
Novost psalma 114 jest što u središtvu više nije Božje ime nego Jakovljevo ime, pa je psalam kao antropološki odgovor na teološki uvod u ps 113. Narod Božji (113,8) ovdje se prepoznaje kao “dom Jakovljev” (114,1), a Bog se više ne spominje svojim svetim imenom יהוה nego je označen kao “Bog Jakovljev” (‘eloah ja’akob v7).
23.04.2010.
p. Niko Bilić SJ