Uzašašće Gospodinovo (Mk 16,15-20)
Kad nam dođe Spasovo, svetkovina Uzašašća, četrdeset dana poslije Uskrsa, sjećamo se jednog od presudnih događaja u povijesti koji izvrsno razjašnjava što je Crkva. Gospodin Isus odlazi s ovoga svijeta (Mk 16,19). Oprašta se od nas (Mk 16,15-18). U vremenu dok pošast nove bolesti još uvijek traje, posebice smo osjetljivi na nagao odlazak naših bliskih, koji su nam vrlo mnogo značili za život.
Opis u Evanđelju po Marku na Spasovo koji kaže da je Isus nakon svojega oproštajnoga govora uzet od okupljenih, u Svetom pismu, znamo, ima jasnu najavu. Samom formom opis upozorava da je to Očevo djelo (ἀναλαμβάνω teol. pasiv Mk 16,19), Otac ga prima. U biblijskim prapočetcima Henok, koji je hodao s Bogom, zbog te je svoje životne pravednosti i svetosti pošteđen od smrti. Bog ga je uzeo (Post 5,24). Daleko nam je bliži i poznatiji čuveni prorok Ilija, koji je također čudesno uznesen u silovitom prizoru s ognjenim kolima (2 Kr 2,11). On nam je napose važan na Uzašašće jer Bog uzima Iliju zato da bi on mogao ponovno doći (Mal 3,23).
Počinje doba Crkve
Ključna je razlika, međutim, što Isus, ljubljeni, proslavljeni Sin Oca nebeskoga, nije bio pošteđen smrti, nego je gorak, smrtonosan kalež muke do kraja ispio, raspet i pokopan. I, što je još daleko važnije, trećega je dana ustao od mrtvih i punih je četrdeset dana ovdje, na ovome svijetu, brojnim čvrstima dokazima svojim odabranima pokazivao da je živ (Dj 1,3). Tek tada, jednoga i jedinstvenoga, Bog ga uzima. Uzašašće sprema samostalnost Crkve na zemlji koja će živo iščekivati da njezin Gospodin ponovno dođe (Dj 1,11).
Tako započinje sveto doba vruće molitve, jednodušnoga, postojanoga (Dj 1,14) zazivanja i vapaja da se odjenu u Silu odozgor (Lk 24,49). Izvrsno to razumijemo u ovom mjesecu Majke Marije, Kraljice svibnja, kad nas je papa Franjo poveo u molitveni maraton i započeo krunicu bez granica. Ove godine, kad Uzašašće dolazi na spomendan Gospe Fatimske osobito imamo na pameti kako su učenici od početka bili na okupu u molitvi s njom, Isusovom Majkom (Dj 1,14).
Isusova i Marijina kampanja
U našoj domovini Hrvatskoj punim plamom upravo bukti predizborna kampanja jer ćemo u ovu posljednju, 7. vazmenu nedjelju, koja je pred nama, izići na nove izbore. U takav čas velika nam je utjeha i vrijedan orijentir evanđeoski pogled na uznesenoga Gospodina koji je na nebesima, s desne Ocu (Mk 16,19) kao vrhunski, svevišnji autoritet i posljednja, presudna sveobuhvatna vlast koja se neće uzdrmati. Markovo evanđelje samo u ovom zaključku donosi odlučujuću novost jer piše “Gospodin Isus” (κύριος Ἰησοῦς Mk 16,19). Spaja častan, prokušan naslov Božji i ime Isusovo, stvarajući tako osnovicu kršćanske vjere.
To nam je veliko smirenje i ohrabrenje za politički život Domovine. Davno smo kao Božji narod prihvatili sveti pradjedovski krsni zavjet vjere. Sada u Marijinu mjesecu, s Gospom velikoga krsnoga zavjeta, možemo na izborima dati svoj glas onim kandidatima koji priznaju Kristovu vlast. Sada je čas da prekinemo smrtni grijeh kojim ljudi kršćani, na pričesti za istim stolom Gospodnjim, uporno svetogrdno rovare jedni protiv drugih i javno jedni druge odbacuju, naivno uzimlju oružje staroga neprijatelja, razbijaju jedinstvo Tijela Kristova. Sveta je obveza kršćanina građanina preuzeti odgovornost, upotrijebiti svoju slobodu i dati svoj glas. Sveta je obveza kršćanina političara ne razarati, nego izgrađivati i njegovati jedinstvo Tijela Kristova pa i po cijenu vlastitoga uspjeha.
Znakovi za raspoznavanje
Ključ je evanđeoskoga izvještaja sam završetak koji upozorava da uskrsli Učitelj ipak nije svoje ostavio, nije se bezdušno udaljio i otišao. Rabeći danas omiljenu riječ “sinergija” (συνεργέω Mk 16,20) Evanđelje po Marku na kraju ističe kako je Isus pratio i potvrđivao život i rad svojih čudesnim djelima usmjerenima na spas Božjega naroda, kako je i najavio u oproštajnom govoru. I dalje su to njegovi znakovi (Mk 16,17), kao i prije uzašašća (Dj 1,3), kao od pamtivijeka kad su znamenjima i čudesima bili izbavljeni iz Kuće ropstva (Jr 32,21).
Pitamo li kome dati glas na izborima, pitamo li tko je kršćanski političar, može li nam ovo Evanđelje na Spasovo biti od pomoći? Pa Gospodin jasno najavljuje da se njegovi vjerni prepoznaju po tome što nisu pod vlašću svakojakih demona mržnje, laži i optuživanja koji zarobljuju dušu i preziru, razdiru Tijelo Kristovo, nego poput Isusa donose ljudima slobodu od tih zloduha (Mk 16,17). Njegovi govore novim jezikom (Mk 16,17), koji svi možemo razumjeti kao na Duhove, ne jezikom staroga režima koji je svjesno, nemilice ljude vodio u propast. Kršćanski se političar odmah prepoznaje po svom jeziku kojim stvara novo Kristovo razumijevanje od kojega cijelo Tijelo Crkve živi. Kristovi se vjerni u politici ne daju prevariti od stare zmije koja se uvukla u vrt Gospodnji, nego razborito i smjelo vladaju njome, uklanjaju (αἴρω Mk 16,18) je s puta. Oni se spremno vlastitim rukama daju na posao da, poput Isusa, donose konkretnu pomoć, od koje će napose nemoćnicima biti dobro (Mk 16,18). Možda je najvažniji znak raspoznavanja kršćana u politici kad spremno s Kristom piju kalež muke, ali ih on vodi do uskrsnuća, vodi ih u život, ne u smrt, ne škodi im (Mk 16,18).
Krist – Spasitelj svega stvorenoga
Vedar, svijetao pogled na kraju Evanđelja na Kristove vjerne koji slušaju zapovijed: “Krenite!” (Mk 16,15) i spremno “izlaze” (Mk 16,20), opisuje ih kako posvuda donose radosnu vijest. Ovaj završni izvještaj danas prepoznajemo u punom značenju. Papa Franjo svojim je papinskim programatskim pismom “Laudato sí – Hvaljen budi” započeo svjetski pokret koji nas zbog klimatskih promjena, ali još više zbog nerazumnog izrabljivanja i nepoštivanja prirode čini vrlo osjetljivima za Kristov proglas da Evanđelje vrijedi za sve stvoreno, za svako stvorenje (Mk 16,15) – ne tek za žive ljude, za ljubimce i životinje, nego za sve, za sav svemir, baš kako je pradavno zacrtano u Božjemu Savezu s Noom (s vama i potomcima, sa svim živim bićima, sa zemljom). Zato Gospodin šalje svoje: “Pođite u cijeli kozmos!” (Mk 16,15).
Uzašašće 2021. odličan je čas. Kad s pravom procjenjujemo da sami svojim silama više ne možemo donijeti popravak, nećemo se zanositi već iskušanim zabludama, nego se s radošću sjećamo: Gospodin – on jedini – Spasitelj je svega svijeta (Iv 4,42).
12. 5. 2021.
Niko Bilić, SJ