U pristupu svetom tekstu važno je čuvati postupnost. Teološki zaključci i tvrdnje, aktualizacija teksta tek su na trećem stupnju. Prije toga uočavamo formu i sadržaj teksta.
Kako prepoznati formu teksta?
Želimo li uočiti kako je neki tekst i od čega građen od pomoći je predočiti si mogućnost da stojimo pred nekom zgradom. Prije nego što bilo što znamo o njezinim stanarima, možemo precizno uočiti kako je građena. Je li visoka? Ima li nekih neobičnih građevinskih elemenata, nešto što odmah upada u oči? Koliko ima prozora? Gdje su vrata? Kakav je krov itd.
Slično je i kod analize umjetničke slike. Prije prepoznavanja sadržaja možemo točno odrediti veličinu slike, uočiti boje, njihov intenzitet i eventualni kontrast. Možemo pogledati kako su elementi na slici raspoređeni. Postoji li neko središte slike koje se već po bojama prepoznaje? Prije toga uočit ćemo ako ima nešto neobično ili nešto što se možda ponavlja.
Tako je i kod pristupa tekstu. Već smo u osnovnoj školi analizirali kratke tekstove, npr. pjesme, ili književna djela u kojima smo prepoznavali glavne likove, vrijeme i mjesto radnje te tražili kompoziciju: uvod, zaplet, preokret i rasplet. Textus znači tkanje, tkivo.
U analizi biblijskoga teksta obično najprije uočavamo granice odakle dokle se proteže odlomak, jer tako poštujemo kontekst i pazimo kako je tekst povezan i smješten u kanonu. Po naravi uočit ćemo najprije ako ima nekih neobičnosti i neočekivanih elemenata u tekstu. Uočit ćemo ključne riječi koje nose i objedinjuju tekst. Ako k tome postoje ponavljanja, to će biti najbolji oslonac da odredimo dijelove teksta i njihov međusobni odnos.
Ako je moguće prepoznat ćemo vrijeme i mjesto radnje, a svakako je potrebno uočiti koji su likovi u tekstu. Oni su nositelji radnje i često određuju dijelove teksta. Posebnu vrijednost pritom ima utvrđivanje komunikacijske strukture, tj. tko kome govori, tko se kome obraća u tekstu.
Sve to vodi do određivanja kompozicije teksta i njegove tzv. dinamike tj. uočavanja postoji li neki početak i ishodište, tijek i razvoj događanja i moguće napetosti, i napokon nudi li tekst kraj i rješenje.
Ako ove elemente utvrdimo prije pregleda sadržaja i traženja (teološke) poruke bit ćemo daleko pravedniji prema tekstu i skromniji, oprezniji ali i bogatiji i precizniji u zaključcima.
16. 3. 23.
Niko Bilić, SJ