Suprotnosti Izakova života
Izak obuhvaća svojom pretpoviješću i posmrtnim značenjem 33 poglavlja u Post. Ubrojen u potomstvo Abrahamovo (13,15s) prisutan je u tekstu sve do Jakovljeva putovanja u Egipat, kad se Jakov Susreće s Bogom svoga oca Izaka (46,1.3). Božje obećanje da će biti i Izakov Bog (17,7) pratit će SZ čim Izakovo ime bude uvršteno u formulu o Bogu otaca אלהי יצחק) 28,13… Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev 3,6)
Obećani. Kao krvni potomak I. je kontrast kućnom sluzi (15,4), kao Sarin sin Jišmaelu (17,16.19). U I. obećanje potomstva postaje konkretno. On pripada brojnom potomstvu (15,6), koje će doduše pretrpjeti dugačko sužanjstvo (v13), ali će ipak dobiti zemlju u posjed (15,18; 17,8) u skladu s vječnom pripadnošću Bogu ברית עולם) 17,7). Upravo s Izakom Bog želi također sklopiti savez ברית) 17,19.21). Kao što nevjericom ispunjen smijeh naznačuje, nije dovoljna jedna objava (c17). I druga, u liku trojice posjetitelja opipljiva, potrebna je da bi Bog potvrdio obećanje sina (18,1–15).
Rođenje. Sa smijehom Abrahamovim צחק) 17,17) i Sarinim (18,12s.15) povezano ime I. će primiti (21,1). Vrijeme rođenja je najavljeno (17,22; 18,10.14) pa tako i dolazi (21,1). Usprkos smijehu u svojoj su starosti dobili dijete (21,2.7; 24,36). I. je prvi na kojem se obrezanje izvršuje prema propisu (21,4; usp. „sin od 8 dana“ 17,12).
Sin. Izvještaji o mladom I. ostavljaju dojam da I. postaje objekt. Majka ga želi kao jedinog baštinika („moj sin“ 21,10). Kod kušnje Abraham ga više put označava s „moj sin“ (22,7s), a pritom je spreman zaklati ga (v10). Podređivanje Izaka može se prepoznati u imenici נער (22,5.12) koja inače označava sluge (v3.5.19). Kad je Rebeka uspješno zaprošena I. je prisutan samo u razgovorima („moj/tvoj sin“, odn. „sin moga gospodara“).
Čovjek/muž (usp. 24,65; 26,11). Vlastito prebivalište kod izvora Lahaj Roi (24,63; 25,11), ženidba s Rebekom (24,67; 25,20) i pogreb očev zajedno s Jišmaelom (25,9) nov su početak za I. kao što to i naslov תולדת יצחק (25,19) obilježava. Slično Abrahamu i on ima posla s jednim Abimelekom, pred kojim je iz straha za vlastiti život zatajio svoju ženu (26,9). Pozitivni pothvati muža Izaka jesu iskapanje zdenaca i njihovo imenovanje (v21s) te uspješni pregovori שׁלום) v31) koje ovaj put on sam provodi (v26–31). Njegova se veličina vidi po njegovu blagoslovom stečenu bogatstvu (v12–14) i po vlastitim slugama (v19.25.32).
Otac Izak (27,22.26…). Iako je za roditeljstvo molio (25,21) ono je od početka opterećeno jednostranom ljubavi prema Ezavu (v28), čija ženidba opet nanosi bol Izaku (26,35). Vrhunac očinske tragedije (c27) povezan je s iščekivanjem smrti (usp. 26,9) koju prati slabost očiju (27,1s) i apetit na divljač. Unatoč provjeri (ime v19, opip v21s, miris v27) i dvojbi zbog glasa (v22) Izak biva prevaren. Oponašajući isključivost svoga oca (25,6), čiji blagoslov sam nije dobio, podjeljuje samo jedan blagoslov. O kobnoj prijevari sinovi nikad više ne razgovaraju sa svojim ocem. Ipak I. umire „sit dana“ i obojica će ga zajedno sahraniti (35,29) što se može promatrati kao čin izmirenja.
Sluga Jahvin? Ovaj Izakov naslov iz molitve Abrahamova sluge (24,14) može se povezati s dvije Božje objave Izaku (26, 2.24). Abimelek sa svojm pratnjom vidi u Izaku „Jahvina blagoslovljenog” (26,29) što odgovara dvostrukom izvještaju da prima od Boga blagoslov (25,11; 26,12). Odnos prema Bogu I. izražava molitvom (25,21), podizanjem oltara (26,25) i problematičnim blagoslivljanjem. Više put spomenuti (27,23.30.33.25.41), s Rebekinom željom i Jakovljevim lukavstvom povezani blagoslov (27,27–29), I. ponavlja pri slanju Jakova u Padan Aram (28,1–4). „Blagoslov“ Ezava (27,39f) za koji ovaj opetovano moli (27,31.34.38), odgovara doduše Izakovoj nakani (27,4.7.25), ali po svom sadržaju ostaje upitan.
Niko Bilić (2006.)