Kategorije
Duhovnost

Molitva za ruke

Stvoritelju veliki i sveti, izvore svega života i dobroga djelovanja! Danas ti želim zahvaliti za ove moje ruke koje si mi dao.

Bijahu sićušne, lijepo oblikovane, oku drage, kad si ih čudesno otkao već u utrobi moje majke. Otpočetka bijahu divna slika tvoje stvoriteljske ljubavi koja stvara svijet.

Moje ruke tvoj su dar – meni, mojim bližnjima, ovome svijetu. Od malena moje su se ruke širile na zagrljaj, propraćene osmjehom i milim pogledom. Čvrsto su se držale, nježno se privijale, rasle s cijelim mojim tijelom.

Hvala ti na mojim rukama koje precizno i spretno toliko toga mogu izvesti, pažljivo upravljati, dohvatiti i blago dodirnuti točno onamo kamo treba. Hvala ti na ovim mojim rukama koje su bile nespretne i slabe, nisu imale strpljenja ni snage.

Prikazujem ti ove svoje ruke koje su mnoga slova ispisale, raznim predmetima dobro upravljale. Moji su prsti – gipki, osjetljivi – točno pogađali kako pristupiti, uhvatiti, pomaknuti, ispraviti.

Sjetit ću se lako kad su moje ruke bile u šaku stisnute od ljutnje ili od muke. Tebi, Gospodine, predajem sve bolne trenutke kroz koje su moje ruke prolazile.  Ozeble, drhtale se u na velikoj studeni. Izmučene od silnoga tereta treperile su od iscrpljenosti.

Hvala ti što su velike i snažne moje ruke vrijedno radile, mnoga su vrata otvarale, mojim bližnjima zdušno pomagale, hranile i pokazivale put.

Hvala ti za nježnost kojom su moje ruke čuvale kap vode na dlanu.

Oprosti mi što su moje ruke posezale za onim što im ne pripada, gurale se kamo ne treba, što su ružno vrijeđale, udarale i ranjavale.

Moje su ruke divna slika tvoje milosrdne ljubavi kad god su smireno toplo milovale, kada su prijateljski tapšale, srdačno pozdravljale, donosile hrabrost i utjehu.

Poput evanđeoskoga patnika kojemu je ruka bila osušena ti si, Gospodine, dopustio da tvoje dobre, snažne ruke budu na križ pribijene, čavlima probodene. Tako si posvetio svaku ranu koju su moje ruke pretrpjele.

Na uskrsni dan raširio si svoje ruke i pokazao ih apostolima. Rekao si: “Mir vama.”

Ovo su moje ruke, Gospodine. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Niko Bilić, 14.3.2018.

 

Kategorije
Cjeloživotno učenje Duhovnost Nastava

Ezra – svećenik i pismoznanac

Poslušajte:

U Bibliji je uz nov početak sustavna vjerskoga života vezan svećenik Ezra (usp. Neh 8). Na Blagdan sjenica više dana čita i tumači Božji zakon cijeloj zajednici koja je opet zadobila slobodu. Tako pokreće veliko obraćenje i povratak višestoljetnoj, pradjedovskoj vjeri. Obnavlja vjernost propisima koji su od ulaska u Obećanu zemlju bili zanemareni (Neh 8,17). Zajedništvo u Jeruzalemu (Neh 8,10.12) ispunjenje je zapovijedi o velikoj radosti za roditelje i djecu, gospodare i sluge, domaće i strance (Pnz 12,7.12.18).

Kad u crkvenoj godini dođe korizma, posebice se prisjećamo kako Ezra tumači post koji je proglasio prije velikog povratka u domovinu. Cilj mu je poniznost pred Bogom i zajednička molitva za duhovnu zaštitu na putu (Ezr 8,21). Ezra će se sam još jednom dati na strogi post kad sazna za veliku nevjeru u narodu (10,6).

U stresnu tempu života osobito nam je zanimljivo Ezrino duhovno vodstvo. Na početku, a tako i na kraju petomjesečnoga putovanja, kad su već stigli u Sveti grad, tri dana traje predah – kao kakve duhovne vježbe.

U biblijskim poglavljima o Ezri (Ezr 7–10; Neh 8) najdraži su nam autobiografski izvještaji. Daje nam uvid u svoju dušu te potvrđuje da je doista “pisar” svetih stranica (Ezr 7,12.21). Upravo kao vrstan poznavatelj Svetoga pisma cijenjen je na kraljevskomu dvoru (“u rukama ima Božji zakon” Ezr 7,14). Štoviše uživa autoritet kao njegov pisac (7,12.21). Na raspolaganju mu je mudrost Božja – tako konstatira kralj u svom dokumentu (7,25), prepoznavajući da je Božji zakon i vladarev zakon (7,26).

Ezra je uzoran svećenik jer zna okupiti zajednicu. Okuplja više od 7.000 povratnika brojimo li obitelji koje biblijski izvještaj spominje (7,28; 8,15; “naša djeca” 8,21). Kadar je s povjerenjem delegirati zadatke. Među kolegama svećenicima postavlja dvanaestoricu kojima povjerava darove za Božji dom (8,24). I u najslavnijem trenutku – s Knjigom božanske Pouke pred cijelim narodom – nije samoljubiv individualist, nego se svrstava među ostale: jedan je od četrnaestorice (Neh 8,4). Veliku slogu oko Ezre Biblija opisuje drevnom slikom: ljudi su se okupili “kao jedan čovjek” (Neh 8,1).

Ogledalo Ezrine svećeničke duhovnosti njegova je velika molitva (Ezr 9,6–15). Nakon duge priprave u povučenosti i poniženju (9,4) moli na koljenima, raširenih ruku (9,5), klanjajući se (10,1). O snazi njegovih osjećaja svjedoči ne samo stid o kojemu govori (9,6), nego i suze koje natapaju njegove vapaje (10,1). “Zar da dokinemo tvoje zapovijedi?” (9,14) – pita zgroženi svećenik koji poznaje Božju pravednost i zna da na ovaj način nemaju opstanka (9,15).

(23. veljače 2010.) corr. 28.11.17.

p. Niko Bilić SJ

Kategorije
Duhovnost

Gdje je nebesko kraljevstvo?

Evo na Laudato TV novi Razlog nade: o nebeskom kraljevstvu! Hvala od srca vama, vrijedni radnici, marljivi molitelji, velikodušni donatori! Ako se želite uključiti, znate: ovdje je https://klubprijatelja.laudato.tv/ Dođite, pomozite!

MOLITVA ZA ULAZAK U KRALJEVSTVO BOŽJE

Dobri Gospodine, sveti Učitelju naš! Daruj mi danas pozorno uho da čujem kako govoriš o onom jednom, najljepšem, najvrijednijem i najpoželjnijem.
Ti si pravo bogatstvo, ti si Gospodine, skriveno blago! Tvoje srce, ljubavlju ispunjeno, dragocjen je biser. Tvoje otkupiteljsko božansko milosrđe široka je mreža koja sve želi dohvatiti jer ti si ribar ljudi.
Otvori moje oči da vidim kako to Otac nebeski vlada. On jedini dobar, posve moćan i i posve skroman, skrovit. Njegovo kraljevanje, sveta vladavina neba – to je ono jedno što je potrebno!
Zapali u meni svetu vatru da sve svoje spremno dam. Ražari cijelo moje srce, moju dušu, svu moju snagu – i ja, evo, krećem. Idem za tobom, za tvojim stopama.
Uhvati me cijeloga u svoju nebesku mrežu. Svojim božanskim sudom oduzmi od mene moje grijehe. Izbaci i spali sve što nije pod tvojom vlašću.
U svojoj dobroti ostani Gospodine, ostani koliko treba da razumijem tvoju pouku, da sve ovo razumijem. Amen.

Kategorije
Cjeloživotno učenje Duhovnost

Evanđelje za Dan državnosti 2017.

Bogu sam zahvalan i radostan što sam upravo za Dan državnosti mogao čitati i razmišljati o važnom odlomku iz Evanđelja. Sjećao sam se kako nas je sv. Ivan Pavao II. učio o istoj dužnosti Crkve i države: dobro pojedinca, dobro obitelji i zajedničko dobro. Hvala Laudato TV! Hvala svim suradnicima i podupirateljima!

Kategorije
Duhovnost

Nedjelja Laetare

Ovako bijaše na 4. korizmenu nedjelju – nedjelju radosti, 26.3.2107. – u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke! Poslušajte! Hvala, Radio Marija Bistrica! Hvala, Radio Marija!

Kategorije
Duhovnost

Molitva s Mojsijem (Izl 32)

dok se narod klanjao zlatnom teletu

Umilostivi se, veliki i jaki Gospodine! Koja je svrha tvoje božanske ljutnje?!
Otkupio si nas presvetom žrtvom pashalnoga Jaganjca,
svojom moćnom desnicom izveo si nas iz tame u svoje divno svjetlo.
Zašto bi svijet zbog našega grijeha stekao pogrešnu sliku o tebi, Oče naš nebeski?!

Sjeti se sluge svojega vjernoga, Sina ljubljenoga
u kojemu ti je sva milina,
koji je na križu umro za nas!
Sjeti se kako nam je obećao kraljevstvo nebesko,
obećao nam je da ćemo biti utješeni, nasićeni,
da ćemo iskusiti milosrđe, tebe gledati, tvojom se djecom zvati.

Zato, okreni prema nama svoje blago lice,
daj da osjetimo kako milosrdno kuca tvoje srce
jer ti se smililo nad nama! Amen.

26.2.2017.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Molitva Isusu koji me pozvao

da ostavim sve i slijedim ga (uz Mk 1,16-20)

Isus poziva apostole na Galilejskom moru

Dobri Spasitelju, zaustavi svoj božanski pogled na meni!

Dopusti mi da smirim svoju dušu pred tvojim očima.
Vidiš tko sam i s kim sam. Znaš moje korake iz dana u dan.

Na tvoju riječ ostavljam sve svoje mreže u koje se moj život upleo.
Rado ulažem napor i sve svoje iznova potpuno predajem u tvoje ruke.
Dobre ljude koji su mi važni, koji su toliko toga za me učinili i moj život obilježili povjeravam tvojoj ljubavi. Stavljam ih u tvoje Srce.

I svoju životnu lađu tebi predajem jer od sada želim tvojim putovima ići, u tvojoj lađi ploviti.

Ti me oblikuj po svojoj mjeri
tako da svojim ustima tvoje riječi izgovaram,
da svojim očima gledam bližnje kako ih ti vidiš,
da u svojem srcu prikupljam i brižno čuvam
misli i osjećaje tvojega srca.

Gledaj me očima božanskim, ljubaznim – jedino tako imam snage slijediti te.
Amen

13.2.2017.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Molitva Jaganjcu Božjem

kad ga je Ivan Krstitelj pokazao svijetu (Iv 1,29-34)

Uzvišeni sveti Sine Božji, Spasitelju dobri! Danas preda te želim donijeti sve svoje grijehe i sve grijehe svijeta. Priznajem da sam oholo sebe stavljao ispred tebe i kajem se.

Dopusti mi da te izbliza upoznam. Smiri oči moje duše da do u dubinu promotrim kako ti, utjelovljen i pun Duha koji s tobom ostaje, dolaziš kao ponizni žrtveni jaganjac, Božje sveto janje.

Tvojem milosrđu, Gospodine, predajem sva ona svoja djela koja ne bijahu po volji Očevoj i koja nisu poslužila da se tvoja ljubav objavi tvom narodu.

Zajedno s Ivanom Krstiteljem želim raditi ono što mi Otac daje kao poslanje, želim slušati Očeve riječi koje mi upućuje. Jedino tako ću svojim mislima i osjećajima, svojim riječima i djelima svjedočiti za tebe.

Pokaži mi iznova kako si ti svjetlost narodima, pokaži mi kako mene krstiš Duhom Svetim. Objavi mi da si ti Sin Božji! Amen.

Kategorije
Duhovnost

Junak Došašća

Luca Giordano (1634-1705): Ivan Krstitelj propovijeda
Luca Giordano (1634-1705): Ivan Krstitelj propovijeda

Pravo je da se u ove adventske dane po našim crkvama i kapelicama, u našim mislima i molitvama ponavlja ime onoga koji je na svoj način glavni junak Došašća: Ivan Krstitelj. Za Ivana će Učitelj poslije reći da je u njemu Ilijin duh. To je sila proroka koji je sav narod okupio i svom snagom razglasio: Dosta ste posrtali i šepali na obje strane. Odlučite danas tko je vaš Bog!

Znamo da govor srcu u pustinji prema Svetom pismu nije zaljubljenička čarolija sa snenom koprenom, nego gorljiv i hitan poziv na obraćenje. Snažan glas zove: “Prekini sa svojim egoističnim strastima, bezboštvom i lijenošću i kreni u akciju! Izgradi cestu po kojoj Bog sam može doći k nama!” Velika je to i važna zadaća: Građevinski radovi na autocesti Gospodnjoj kod kojih nema lažnih obećanja ni podmićivanja.

Ivan ima autoritet u svojemu načinu života. Autentičan privlači. Svi Jeruzalemci i sva Judeja dolaze k njemu. Ostatak ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Davidova i Salomonova okuplja se. Dolazi ispovijediti svoje grijehe, uroniti u časne vode Jordana koje su i stranom vojskovođi Naamanu donijele dvostruko ozdravljanje – od gube i od krivovjerja. Sveti ostatak okuplja se na istinski nov početak to jest povratak Bogu svome.

A Ivan, snažan i odrješit, u isti se mah snizuje do kraja, do te mjere da se ne usudi ni obuće Kristove dodirnuti. Ponizan, priznaje i ističe sve dostojanstvo drugoga, svojega rođaka koji ga je davno dok još bijaše u majčinoj utrobi pohodio. Razveselio ga je toliko da je Ivan razigran zaplesao pod srcem majke.

Ivan je svjedok poslan od Boga – živa suprotnost administrativcima i birokratima koje ljudi šalju. Nije im stalo da ga upoznaju nego jedino da odnesu odgovor i obave posao. Ivan je martyr – svjedok-mučenik, preteča za kojim će doći Isus i u ključnom času objaviti da i on svjedoči za istinu. Krvlju zapečaćuje svjedočenje – ne krvlju krvnika koji napada i optužuje zato da prolije krv bližnjega, da mu pije krv, – nego vlastitom krvlju pravednoga patnika koji na sebe uzima krivicu, koji otkupljuje.

Ivan sama sebe tumači Pismom. On ne prezire proroštva, nego ga citira. Samoga sebe nalazi u njemu. Tako će poslije i Učitelj postupiti: i kad naviješta svoju misiju da bude blagovjesnik siromasima i kad na putu u Emaus učenicima tumači tko je. Ovi dani Došašća izvrsni su za terapeutski studij Svetog pisma.

Odricanje i odbacivanje lažne slike o sebi ima prodornu, oslobađajuću snagu. Ivan Krstitelj otvoreno govori da nije on Božji Pomazanik. Ne da se Ivan ponijeti na krilima ljudskih očekivanja i statističke percepcije, dojmovima koje budi. Ne manipulira on u svoju korist. Oslobađa se tereta etiketa koje mi jedni drugima stavljamo, okvira i pretinaca u koje jedni druge spremamo. Zna on tko je i zato može najaviti dolazak Gospodara koji ostaje u obući. Ivan upozorava na njega zato da Gospodin ne ostane nepoznat među nama, nego da bude prijatelj drag, Otkupitelj moj.

Poslušajte:

Kategorije
Duhovnost Nastava

Samsonov duhovni put (Suci 13-16)

Biblijski je Samson izvrstan primjer da se posvećenje i izdvojenost zbivaju na Božju inicijativu, vrijede od majčine utrobe kao pravo zvanje, da se za to traže dobri roditelji i odgojitelji, ali da i unatoč tome čovjek može ukrivo poći. Božji nazirej Samson dobro pokazuje da se traži duhovni rast i da zvanje od Boga uvijek smjera na cijelu zajednicu, na širi kontekst i izbavljenje Božjega naroda, a ne na individualističko ostvarenje. Njegov primjer upozorava napokon da se Božji uspjeh može ostvariti i u ljudskoj slabosti.

Bog po svom izaslaniku i glasniku najavljuje svoju inicijativu (Suci 13,3–5). Manoah i njegova žena posve su sigurni da su primili objavu od Boga. “Boga smo vidjeli” kaže Manoah (13,22). Život Bogu posvećene osobe moguć je i ima smisla samo ako postoji pravo Božje zvanje za to. Biti izdvojen i Bogu posvećen zapravo znači izvršenje naloga, a ne neku vlastitu veličinu i snagu od samoga sebe.

Bog za Samsona veli da će biti nazirej (Suci 13,5.7). Život posvećene osobe moguć je tako da se prepozna, prihvati i ostvaruje Božja volja. Sam će Samson priznati svoju izdvojenost, nije kao drugi, nije kao svaki drugi čovjek (16,7.11.17) – što je tumačenje i smisao riječi nazirej, sukladno zakonu u šestom poglavlju Knjige Brojeva. Ali što to znači i kakav je to način života želi znati i njegov otac koji baš o tome pita Božjega anđela (13,12).

Samsonov primjer svjedoči da za život Bogu posvećene osobe odlučujuću ulogu imaju roditelji. Prema biblijskom opisu u onome što Bog traži osobitu ulogu ima majka.

Nazirej Božji Samson ima idealne roditelje. Čuvaju vjernost, blizinu i međusobnu otvorenost, razgovaraju o svojoj vjeri, o Bogu i svojim religioznim doživljajima, relativiziraju što treba relativizirati. “Da je Bog htio da umremo, ne bi nam to sve objavio” (13,23) točno zaključuje mudra, bogoljubna žena.

Oni se zajedno klanjaju (13,20). Kao reakciju na Božju objavu oni mole. Nisu si umislili neku veličinu, nisu krenuli po svome, nego baš sada mole. Točnije – otac, muž moli (13,8). Poučljivi su to roditelji i traže uputu od Boga: što s poslanjem, kako s dječakom (13,12). Koje pravo treba obdržavati, koji zakon vrijedi (mišpat), što ima biti njegovo djelo – pita otac. Muž i otac kojemu pripada autoritet traži pouku.

Unatoč ovim sjajnim uvjetima Samsonov posvećeni život nije svetački i nije bez teških stranputica i padova. Upozorenje je to i utjeha da i superiorna provedba odgoja – poželjna i obvezujuća – ne donosi nekim automatizmom dobar plod; ako ljudi svojim putom ukrivo pođu, ne moramo sebi sve predbacivati. Ali itekako valja realno gledati gdje sami vrludamo i zastranjujemo.

Samson se već u početku usprotivio svojim roditeljima. Pri tom se ravnao prema onome što vidi, prema subjektivnom doživljavanju. Mjerilo mu bje ono što je pravo u njegovim očima, ono što se vidi. Samson gleda (3x ראה 14,1s; 16,1) – tri put izvješćuje sveti tekst, i zaustavlja se na izgledu, na onome što je vidljivo (14,3.7), protiveći se tumačenju i razlozima roditelja (14,3).

Problemi u njegovu ostvarenju Božjega poziva čini se počinju i tako da pred roditeljima krije svoju čudesnu snagu i čudesna djela koja izvršava pod vodstvom Duha (14,6). Ne samo da roditelji svojim načinom života zaslužuju povjerenje, nego oni su tražili pouku o njegovu posebnom životu i dobili je. Valjalo bi Samsonu da se okoristio time. Sveto pismo ističe da ni njima otkrio (14,16) rješenje svoje domišljate zagonetke o medu i lavu koju će napokon odati svojoj prvoj ženi (14,17).
Nije razvio s njima povjerljiv dijalog, premda se nakon prvoga bolnog sloma vraća u kuću očinsku (14,19).

Samson je jasan primjer kako posvećenje Bogu znači ulogu u svijetu. On je izložen svijetu za koji Biblija izričito opisuje da u njemu vlada zavođenje i podmićivanje, prijetnja i nasilje. “Zavedi ga, zaludi ga, izvuci na prijevaru!” kažu Filistejci njegovoj prvoj ženi iz Timne (14,15). Nalažu isto i fatalnoj Dalili (16,5). Dat će srebrnike, mnoštvo, svaki – kažu Dalili (16,5), pa tako i čine (16,18). Prijete onoj prvoj ženi: “spalit ćemo tebe i očev dom” (14,15), pa tako i čine (15,6).

Rast

Na Samsonovu se primjeru očituje da je moguć duhovni rast. Na početku on se, vidjesmo, ravna po svojim očima (14,3.7). Potom će donositi odluku podliježući osjećajima, bolesnim osjećajima kakav je primjerice plač njegove prve žene koji traje sedam dana (14,17). Zatim će mu mjerilo biti osvećivanje, uzvraćanje istom mjerom. “Kako oni meni, tako ja njima” – odgovara on na pitanje svojih sunarodnjaka o Filistejcima (15,11). U svom zlu Samson se spušta dotle da otvoreno i na prvu, gotovo automatizmom i bez sustezanja laže (16,7.11.13). U odnos koji bi trebao biti ljubav i prijateljstvo kao bitan sastojak unosi laž. Kaže “ljubim te”, a srce mu je drugdje! Postaje očito kako takav način života u svojoj nosivoj strukturi ne valja, grede su krivo postavljene, temelji pucaju. Biblijski opis jasno pokazuje: Samson koji je trebao započeti spasenje od Filistejaca (13,5), razlog je njihova napada (15,10).

Smijemo li neki prvi preokret i obraćenje vidjeti u trenutku kad se Samson daje svezati od svojih sunarodnjaka; predaje samoga sebe da bude izručen (15,13)? Svakako bitan je korak kada pritisnut žeđu, smrtno žedan, moli (15,18). Žeđ ga vodi u molitvu na koju će Bog, slično kao Izraelcima u pustinji (Izl 17,6; Br 20,11) dati odgovor izvorom iz stijene (15,19). To je prva zapisana Samsonova molitva! Ni mi danas, hvala Bogu, uza sva samozavaravanja i nevjernosti, nećemo ugasiti iskonske duhovne žeđi za Bogom koja nas vodi Spasitelju u ruke; na izvor iz nutrine njegove.

Nov je stupanj na Samsonovu putu kada govoreći istinu sama sebe čini ranjivim (16,17). Premda je već u trećoj nedopuštenoj i kobnoj vezi, po istini će priznati svoje cjeloživotno posvećenje: “Nazirej sam Božji od majčine utrobe” – ispovijeda on (16,17), baš kao što je to najavio anđeo (13,5), baš kao što je majka potvrdila izvješćujući (13,7). Svojim postupkom izručuje se praktički u neprijateljske ruke. Štoviše Samson je čovjek koji je doživio da ga je Bog ostavio (16,20).

Samsonova smrt

Pogled na Samsonovu smrt baca bitno svjetlo na njegov put i može razjasniti zašto Sveto pismo ističe trajnost njegova djelovanja, i to dva puta – dvadeset godina je bio sudac (15,20; 16,31).
Usprkos zastranjenjima i u svoj posljednji dan on moli. Traži od Boga snagu. Po prvi put, štoviše, izgovara i zaziva sveto Božje ime Jahve (יהוה 16,28). Baš kako njegova majka proročki reče da će biti posvećen Bogu sve do dana svoje smrti (13,7), Samson se, evo, pred smrt obraća Bogu: “Spomeni me se, sjeti me se, svrati na mene svoju pozornost (hebr. זכר zakar)!” Kao pokojnik bit će Samson rehabilitiran, dolaze po njega iz kuće očinske i pokapaju ga s čašću uz oca (16,31).

Biblija jasno veli da Samsonova smrt ima ploda: svojom smrću svladava više protivnika negoli za svoga života (16,30). Kao što je svjesno i tražio, on ruši temelje neprijateljske kuće, uzdrmava kuću protivničku u njezinim temeljima (16,26.29).
Treba očito zaključiti: ispunja ono poslanje koje mu je na početku zacrtano (13,5). I to je odsudno za Bogu posvećen život – ne jesam li imao ovakvu ili onakvu frizuru, jesam li se svidio, bio junak i osvajač, nego jesam li izvršio volju Božju, ostvarujem li ono veliko poslanje svojega života koje mi Bog daje i od mene zahtijeva.

U svojoj molitvi Samson spominje ključnu riječ: moje oči (16,28). Oslijepili su ga, mučitelji su mu iskopali oči (16,21). Na strahovit način došao je tako do toga da se više ne može upravljati prema sudu svojih očiju – prema gledanju i onome što se vidi – kako je na početku svojega puta činio. (Možemo pitati i to, nije li njegova molba da osveti svoje oči na neki način molba da se osveti “svojim očima”?) U NZ Gospodin radikalno zahtjeva: “Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga!” (Mt 5,29; 18,9; Mk 9,47).

Nipošto Samson nije savršen lik i svijetli uzor za nasljedovanje. Ipak, prisjetimo li se slike čovjeka koji je raširio ruke – desnicu desno i lijevicu lijevo – da pritisne stupove, i koji je svojom smrću donio spas Izraelu, simbolika je to koja puno govori!

vidi: Samson

(16.09.2011. redigirano: 24. 09. 2011.; 10.11.2011.; 02.05.14.)

Niko Bilić SJ