(Sir)
Preuzeta iz židovske tradicije, u prvoj Crkvi bijaše omiljena, a Origen je preporučuje za pouku u vjeri. Čak i Jeronim koji je nije ubrajao u kanon, pa je nije ni preveo na latinski, često je nakon 400. godine koristi. U zapadnoj je Crkvi na Sinodi u Hiponu (393.) i Kartagi (397.) zajedno s ostalim deuterokanonskim spisima uvrštena u Sveto pismo.
Zbirka se sastoji od 51 poglavlja. Formalno u njoj se razlikuju različite vrste tekstova poznate u mudrosnim knjigama: izreke, pouke, poučne pjesme, hvalospjevi i molitve. Sadržajno obuhvaća sva područja običnog života, reflektira o mudrosti, strahu Božjem, Božjoj opstojnosti. Osim toga osvrće se na biblijsku povijest.
U knjizi postoje precizno oblikovane veće cjeline kao što je npr. c24.
24,1–22: hvalospjev koji mudrost izriče o putu koji je prošla (Bog – stvaranje
– Izrael).
24,23–29 Mudrost je Tora i donosi blagoslov.
24,30–34 autobiografska bilješka o piscu.
U Knjizi Sirahovoj mogu se razlikovati tri dijela 1,1–23,27; 24,1–42,14; 42,15–51,30 koji u 1,1–10 imaju uvod o podrijetlu mudrosti, u 51,13–29 autobiografski osvrt na traženje mudrosti i potpis u 51,30 kao završetak.
Pouke su nakon c24 sve veće, zatvorenije i dublje. Mudrost i strah Božji tvore obzor u kojem se nalaze konkretne pouke o svim područjima ponašanja u osobnom i javnom životu. Često se ističe život u obitelji (roditelji 3,1–6; osobe u kući 7,19–28; muž i žena 7,25s)
U prvom i drugom dijelu knjige, osim mudrosti i straha Božjega, još se nalaze razmišljanja o stvaranju. U drugom i trećem dijelu izričito se povezuje mudrost koja je nazočna u stvorenjima s biblijskom poviješću Izraela.
U c44–49 nabrajaju se likovi koji oslikavaju ideal mudraca iz 39,1–11.
(Prema J. Marböck, Das Buch Jesus Sirach.)
(09.01.08.) corr. 13.01.10.; 12.01.2012;
2. izd. 13. 12. 2019.
doc. dr. sc. N. Bilić SJ