Kategorija: Duhovnost

kad je čudesno nahranio gladno mnoštvo

Zahvaljujem ti, Gospodine,  iz dubine srca svojega što imaš smilovanja za našu oskudicu i za našu veliku glad.

Primi skroman dar, primi ovu moju bijedu – jer to je sve što je moje. Sve što vrijedi, tvoj je dar.

Dopusti mi da vidim kako svoj pogled, dušu svoju, posve k Ocu usmjeravaš. Svojim svetim rukama uzimaš kruh zemaljski. U mojoj neimaštini ti zahvaljuješ za moj nevrijedni prinos.

Svoje vlastito tijelo, svoje ruke i noge čavlima uz križ pribijene, svoje srce kopljem probodeno, razlomio si da nahraniš moju dušu.

Objavi mi opet kako samo ti možeš utažiti glad srca mojega. Pokaži mi sveto obilje koje proistječe iz srca tvojega za sav Božji narod.

Pouči me danas da se i u najvećem strahu za sebe smijem do kraja osloniti na tvoju milosrdnu ljubav, na tvoju privrženost meni, na tvoju svetu obvezu kojom si se zauvijek vezao uza me.

kad je bio u ognjenoj peći

Gospodine, Spasitelju jaki, daj mi da te hvalim s onim srcem kojim si ti Ocu duh svoj predao kad si visio na križu.
I kad gorim u vatri, hvalim tebe.
Pošalji mi svojega Duha da otvorenih očiju gledam na sebe i svijet u kojemu živim.
Pred tobom želim prepoznati sve neprijatelje koji napadaju moje ograničene snage, moje apostolsko djelovanje, moje predanje tebi, moju ljubav, moj život.
S kajanjem priznajem svoj grijeh i svoje postupke koji su doveli do toga da moja duša bude zarobljena.
U tvoje se ruke predajem. U vatri svojega Srca pročisti me pa da sa svim stvorenjem pjevam hvalu tebi!

Gospodine sveti i uzvišeni, Stvoritelju moj. Prikazujem ti danas svoje srce koje si mi dao. Ono kuca i sada.

Kad mirno živim i radim, ono kuca; kad se odmaram i spokojno spavam, ono kuca; kad me nemiri vuku i posao traži sve moje snage, ono kuca. Moje srce slika je tvoje ljubavi kojom mi i u ovaj čas daješ da živim, ti, izvore života moga, ti srce srca mojega!

Hvala ti za moje srce koje je istinito. Ako govorim: “Dobro mi je, lijepo mi je.”, a nije – srce mi kaže kako doista stvari stoje; ako govorim: “u miru sam”, a nisam – srce zna kako mi je; ako kažem: “stalo mi je”, a nije – srce dobro pozna istinu. Kada u panici svom snagom lupa i udara, upozorava me na promašaje i na rane koje nosim na duši. Hvala ti za srce koje je kompas mojega stanja.

Hvala ti, Gospodine, što si mi dao srce koje je “nemirno dok se ne smiri u tebi”. Hvala ti što mojemu “ljudskom srcu uvijek nešto treba i što zadovoljno nikad posve nije”. U srcu mi je znak sve dubine mojega bića i moje središte koje žeđa i žarko želi biti ljubljeno, ali i ljubiti, dati svu ljubav koju može.

Po mojem srcu upozoravaš me da vanjština nije dosta, da je važno što u sebi nosim i što me ispunja. Srce mi kaže da postoji govor koji nije u riječima i da je šutnja potrebna koliko i razgovor, da blizina jako puno govori…

Prikazujem ti, Gospodine, svoje srce koje postojano, neumorno kuca – kuca ne od moje volje i odluke, ne od mojega napora i mara, nego mi najbolje i posve jasno kaže da mi je život dar. I ne znam dokle će. Osjećam da nisam gospodar, da nemam sve u svojoj vlasti. Neka srce stane – i ja polazim s ovoga svijeta.

Blagoslovi danas moje srce koje mi izvrsno pokazuje kako je važno i korisno ono što je skrovito i u pozadini: Onda kad svoje srce ne osjećam osobito i kad ne mislim na njega, znači da je sve u redu. U tajnosti, bez reflektora i slave, bez drame – o njemu sve moje ovisi, svojim radom daje mi da živim.

Gospodine, prikazujem ti danas svoje srce koje ti u svojoj ljubavi za me stvaraš. Tebi ga predajem, tebi ga posvećujem, i molim te: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svojemu!

kad je bio drugi put na Božjoj gori

Toliko si mi toga već pokazao, darovao si mi da već mnoge stvari mogu učiniti u tvojoj službi.
Dopusti mi danas da dođem do tebe, povedi me u svoje visine.
Uvedi me u sveti oblak koji će me zaštititi tako da moja duša samo tvoju prisutnost motri.
Razoktrij mi moju bijedu i tvoju milosrdnu ljubav.
Pokaži mi kako se to mojom krivicom zbilo da su mi temelji uzdrmani, osnovne zasade razbijene.

Obnovi svoj savez sa mnom, Gospodine, podari mi novi početak.
Objavi mi svoje pravo ime, svoj vječni spomen na koji se svi naraštaji mogu osloniti.
Dopusti mi da s poštovanjem i divljenjem gledam tvoje bogatstvo.
Teret moje krivnje ti si htio ponijeti. Moj prijestup tvojega svetoga zakona ti opraštaš i zoveš me natrag na pravi put. Moj grijeh ti oduzimaš.

Do zemlje se snizujem pred tobom, klanjam se tvojoj ljubavi.
A ti mi daj da tvoj sjaj zasja u mome srcu, u mojim očima, na mome licu.

Gospodine, prikazujem ti danas svoje lice koje si mi dao. Ovo je moje lice. Gotovo svaki njegov djelić mogu osjetiti, mogu mu svoju pozornost posvetiti, usmjeriti svoj osjećaj na nj, iako redovito ne mislim na njega. Na mojem licu vidi se što u duši nosim, na svojem licu osjećam što je u meni. Mišići na njemu pokazuju koliko mi je duša napeta ili pak koliko je spokojna.

Želim sada smiriti svoje lice pred tvojim licem. Ovdje su moji obrazi preko kojih su suze tekle – od žalosti i boli, od radosti i ushita. Ti znaš.
Ovdje je moje čelo koje me je vedro i uzdignuto vodilo tvojim putovima, koje je spušteno i namrgođeno osjećalo svu težinu krivnje.
Moje lice bilo je ozareno vedrim osmjehom, bilo je stisnuto u grču od straha i muke; bilo je strogo i kruto, bilo je vedro i puno iščekivanja.

Sada je moje lice ovdje pred tobom. Neka tvoj božanski pogled zastane na svakom djeliću mojega lica. Tvoj je to dar, Stvoritelju moj. Okrijepi danas moje lice svojom blizinom da poput Mojsijeva sjaji tvojim sjajem.

Gospodine Isuse tvoje je lice blistalo na Gori preobraženja. Crtama svojega svetoga lica izliječi, obnovi, oblikuj moje lice da u svemu bude tvoje!

Gospodine, ovo je moje lice koje si mi dao. Tebi ga prikazujem, tebi ga posvećujem.

1. Oče svjetlosti, Stvoritelju vjekova, Bože koji jesi! Povedi naše misli na sveti početak. Privuci nam srca tajni svoje stvaralačke ljubavi i smiri oči naše duše pred Duhom dok je lebdio nad vodama, kao što će sići na Krista kod krštenja. Mi smo kršteni od vode i Duha. Duh je prisutan dok stvaraš svjetove i činiš svoja djela, Duh tvoj zaustavlja progonitelja i ispunja svetim strahom tvoje vjerne. Duh je sveto odijelo za tvoje junake. Pošalji nam Duha koji je tvojega proroka podigao i odnio kamo ga ti šalješ. Ispuni nas Duhom koji od suhih kostiju stvara vojsku živih ljudi.

2. Pošalji nam Duha po kojemu je tvoj Sin, naš Učitelj i Spasitelj, započeo svoj zemaljski život, postao je Bog s nama. Daruj nam Duha, svoju silu, Svevišnji, koji je sišao na Djevicu u skrovitosti nazaretskoga doma da Riječ tijelom postane i u sve dane bude među nama.

Daruj nam snagu koju Krstitelj naviješta: “Doći će onaj koji krsti Duhom Svetim” (Mk 1,8). Daj nam osjetiti snagu toga krštenja. Oče nebeski, pošalji nam Duha u kojemu si potvrdio dostojanstvo svojega Sina kad je sišao na nj u liku golubice. U Duhu on je tvoj Sin ljubljeni, u njemu je tvoja milina.

Daruj nam Duha u kojem ćemo osjetiti vlastitu vrijednost. Probudi u nama samopouzdanje i odvažnost. Daj nam da do kraja shvatimo tko smo i tako ćemo najbolje znati koje je naše poslanje.

3. Pošalji nam Duha koji je vodio tvojega Sina i onda kada je išao u pustinju i kad se izravno imao suočiti s ocem laži i ubojicom ljudi otpočetka. Ispuni nas Duhom u kojem je Isus dobro znao da je Božji Sin te ni sam Sotona svojim podlim izazivanjem: „Ako si Sin Božji…!?“ nije mogao tu svetu vezu s Ocem pokolebati i uzdrmati.

Bože, Oče naš, pošalji nam Duha istine koji će nas uvesti u svu istinu o nama i o svijetu u kojemu živimo. Ispuni nas Duhom koji će probuditi naše sjećanje i dozvati nam u pamet riječi koje nam je Isus, naš Spasitelj i Učitelj, govorio.

4. Pošalji nam Branitelja, koji se odaziva na naš vapaj i pritječe upomoć u našoj ljudskoj nevolji. Ispuni nas svojom svetom Utjehom. Daj nam Duha koji će nas braniti od bolesti i prirodnih nevolja, od gladi i nečistih duhova, od grijeha i smrti, kao što je Isus svoje čuvao.

Daj nam Svetoga Duha kojega je Raspeti tebi, Oče, predao. Pošalji nam Duha koji je sveto tijelo opet ispunio i oživio. Udahni u nas Duha kojeg je Uskrsli Spasitelj svojim dahom dao apostolima da naviještamo tvoja djela, da razumijemo jedni druge, da donosimo tvoje oproštenje. Amen.

na putu u Emaus

Dođi, Gospodine, na moj put, pronađi me u mojemu bijegu od mjesta mučeništva i u povratku na staro, u mojoj razočaranosti! Pridruži mi se i zaustavi me. Pokaži mi kako u svojoj dobroti silaziš u moje tegobno traganje za tobom, Otkupitelju sveti kojemu se nadam!

Postavi mi danas svoje božansko pitanje o tome što nosim u duši! Ti sam najbolje vidiš koliko sam potišten i natmuren, ili pak koliko me radost i čuđenje drže.

Reći ću ti sve o svojim velikim i vrijednim projektima, o svojim ljudskim nacrtima i poslovima, o svojemu shvaćanju, vjerovanjima i sumnjama, o grobu i anđelima, a ti – ti me, dobri Učitelju, pouči! Otvori mi pamet, progovori mome sporome srcu, preokreni moje uskogrudne namisli, zapali u meni svetu vatru svojega uskrsnuća! Izloži mi što to sva Pisma kažu o tebi, preokreni moje turobne riječi u pouzdanu molbu tebi!

Pokaži mi danas sveti znak po kojemu te od početka poznajem, po kojemu si me pozvao da te slijedim i tebi pripadam. Uzmi i blagoslovi, razlomi i daj mi sveti kruh – sebe sama!
Amen

Gospodine svevišnji, svemogući, tajanstveni Stvoritelju moj. Prikazujem ti danas svoju glavu i zahvaljujem ti na njoj. Kako često kažem: „Sve je u glavi!“. Sada je u miru želim zahvalno posvetiti tebi kao dragocjen, najdragocjeniji dar koji si mi povjerio. Odavde izviru svi signali koji pokreću sav moj život.

Na mojoj glavi je kosa. Kad se šišam najbolje osjećam kako sam biće od zemaljskoga praha sazdano i vrlo prolazno. Kosa mi sijedi i otpada da me podsjeti kako nijedna vlas nije bez tvoje svete volje, Oče nebeski.

Kad mislim na svoju lubanju, tu veliku, krutu i čvrstu, ali isto tako osjetljivu moju kost, sjećam se svetih pokornika koji su na lubanju gledali i mislili na svoju smrtnost. Taj važan dio mojega tijela podsjeća me i na sveto mjesto tvoje muke i smrti na križu – Lubanjsko mjesto.

Hvala ti, Gospodine na tom važnom plaštu koji čuva glavni dio moga organizma – to još uvijek toliko tajnovito, čudesno stvorenje, moj mozak iz kojega se upravlja cijelo tijelo, u kojem se pohranjuju sva moja iskustva i znanja. Ovdje žive moje misli i osjećaji.

Evo, Gospodine, tu je moje čelo i iza njega onaj, kako kažemo, prednji režanj na kojem počiva moja pamet i sposobnost da shvatim i prihvatim, da uspostavim kontakt i mudro postupim. Daj mi da se u tvojem Duhu svojim razumom služim.

Tu, sasvim otraga, pri dnu nalazi se i ono što zovem moj mali mozak, gdje su upisane moje navike i sve ono što mi tako dobro od ruke ide kao da mi je u dušu upisano. Oslobodi me, dobri Gospodine, loših navika koji mi kradu slobodu i ljubav. Daruj mi dobre navike koje me vode k tebi.

Ovdje se kriju, ovdje žive sve moje emocije, ti osjećajni, čuvstveni pokreti koji se razlijevaju po cijelom mojem organizmu i svega me prožimlju, ispunjaju. Ako ih poznajem i cijenim,  mogu mi biti dobri prijatelji. Čuvaj me, Gospodine, da ne budem žrtva i rob svojih osjećaja nego da se njima za pravu svrhu brižljivo, pažljivo, s ljubavlju i zahvalno služim. Po svojoj svetoj volji ispuni me danas osjećajima, željama i nakanama svojega presvetoga Srca.

Stvoritelju svijeta, dobri Gospodaru svih stvorenja, ovo je moja glava. Tebi je posvećujem, tebi je na službu predajem.

Amen.

p. Niko Bilić, SJ

Veliki, sveti, tajni Bože, izvore postojanja i života. Danas ti želim kao svoj prinos prikazati svoja stopala. Za mene ih stvaraš, meni ih povjeravaš. Zahvaljujem ti na tome i ponizno molim: blagoslovi ova moja stopala. Ti sve znaš, Gospodine, tebi je znano da žarko želim tvojim stopama ići.

Tebi sada dajem sve svoje razmišljanje i umovanje, a ti mi daj da u miru pred tobom, bez riječi, doživim i oćutim taj čudesan dar koji si mi darovao – moja stopala.

Svaki prst mogu osjetiti, sve do njihovih vršaka, svaki drugačiji, posebna oblika. Najbolje ih osjećam kad se udarim i ranim, ili pak kad u tišini, na vršcima prstiju hodim da sačuvam mir. I mali prst, ako je povrijeđen, cijelo tijelo pogađa. Nožni prsti daju da držim ravnotežu i da mogu pravo zakoračiti, usmjeriti svoje korake.

Cijelom dužinom mogu osjetiti svoje tabane, svu površinu, gdje su završeci mojih živaca koji prolaze po cijelom mojem tijelu. Živa su moja stopala i osjećaju. Kad uspravno stojim, stopala su najniži dio mojega organizma, sasvim dolje. Podsjećaju me kako je poniznost važna, temeljna, i kako je dobro da s obje noge budem na zemlji. U mojim stopalima nevjerojatan je splet i sasvim sitnih kostiju koje nose svu moju težinu. Vode sve do gležnja koji čudesno omogućuje da se pravilno krećem i okrećem.

Uz prste na vrhu odmah je onaj prednji dio na tabanima koji me nosi. Mala i važna površina, poput jastučića. Nježna, a čvrsta. Osjetljiva, a snažna i izdržljiva. Daje mi da mogu uspravno stajati i hodati, a da se pritom ne srušim.

Luk koji se proteže sredinom mojih tabana važan je. Drži pravilnom moju kralježnicu i ispravlja sav moj kostur. Čuva me od spuštenih stopala. Daje mi gipkost dok sam u pokretu, dok pomičem svoje tijelo, pružam ruke, prigibam noge, dok radim, pa i u najvećoj mogućoj brzini i svom snagom.

Petu na zadnjem dijelu moga stopala, točno na donjem kraju moje noge, također mogu osjetiti. Osobito kad zaboli i kad je pretrpjela mukli, tupi udarac. Čudesna je peta. Ispunjena krupnim i sitnim djelićima. Snažno nosi svu težinu i visinu mojega tijela. Jedar je, pouzdan oslonac, a opet tako nježna i ranjiva.

Dok pred tobom, Gospodine, Stvoritelju moj, pažljivo nastojim osjetiti svaki djelić svojih stopala, pamtim kako su tvoje noge strašnim čavlom bile pribijene na križ, raskrvarene, bez milosti probodene, i potom mrtve u grob položene. Danas te molim, daj da u svojim stopalima osjetim kako si to ti u treći dan opet slavno ustao i svojim svetim stopama zakoračio iz grobne tame u svjetlo novog jutra. Uskrsnim, pravim ljudskim stopalima hodio si po svježem zelenilu vrta u kojemu je bio tvoj grob, hodao si opet po ovoj zemlji, po ovom zemaljskom prahu, kad si došao ususret ženama koje su išle na groblje pomazati tijelo ljubljenoga pokojnika.

Ovo su moja stopala, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.