Biblijska ekologija: opsluživati zemlju

Vrijedno je uočiti kako i kod pitanja zdravog, odgovornog odnosa prema okolišu možemo zaustaviti pogled na svetom tekstu koji smiruje, vodi u dubinu, nadahnjuje, pruža orijentir i korektiv.

Sve što želimo zapaziti kratko  je i jasno. Obrađivanje zemlje u Bibliji je opisano istim glagolom koji označava slugu Jahvina – najuzvišeniji naslov za čovjeka u Starom zavjetu. Početak Svetog pisma govori da je bitna svrha za koju je čovjek stvoren upravo obrađivati zemlju. Pri tom se Pismo služi onom riječju koja će dobiti vrhunsko teološko značenje u mesijanskom pogledu na slugu Jahvina kod proroka Izaije. Brinuti se za povjerenu nam prirodu traži pomnju kojom Mesija Bogu služi, prolazi silne patnje, dolazi do radosne pobjede. Svaki poljodjelac sa živim iskustvom zna koliko je u pravom smislu sluga zemlji, njezin poslužitelj. Iz dana u dan trudit će se do kraja snaga. Nek nevrijeme dođe i sav plod propade. Nek na pogrešan način tretira tlo, proizvest će otrov, uništit će polje. Ali isto tako, ako je sve pravo i kako treba, zemlja će obilno uroditi.

Kako je to u Bibliji od početka zacrtan odnos čovjeka prema prirodi i okolišu? Kako to čovjek – na najdivniji način definiran kao stvorenje na sliku i priliku Božju – treba izvršavati svoju zadaću na svijetu? Zagledajmo se u onaj šesti dan stvaranja koji svjedoči da Biblija vrlo logično slaže stvari. Čovjek pripada među živa bića na kopnu, u njihov svijet i on dolazi. Međutim jedino prije stvaranja čovjeka Bog nam u svetom tekstu daj uvid u svoj unutarnji život, svoje nakane i božansko poticanje samoga sebe. Već u tom naumu vidljivo je da čovjek prema Božjoj nakani treba biti gospodar svoj zemlji (Post 1,26). Zemlja je ovdje opisana biblijskom riječju ארץ ereṣ koja, slično kao u hrvatskom jeziku, označava neki kraj, područje, neku zemlju, ili pak cijeli svijet. Zapovijed koju poslije Bog daje novostvorenim ljudima zajedno s blagoslovom traži da zemlju napune i da je podlože, a gospodarenje se sada ponavlja s obzirom na sve žive stvorove (u moru, na nebu, po zemlji Post 1,28).

Što znači gospodarenje zemljom pravo ćemo shvatiti imajući pred očima prvi savez, sklopljen nakon sveopće katastrofe. Prema Božjim riječima upućenima Noi Savez izričito vrijedi i za zemlju: između mene i zemlje (Post 9,13).

Da napučivanje zemlje ne znači neko neograničeno izrabljivanje (Post 1,28), svjedoči prije izrečena Božja zapovijed morskim životinjama da napune mora (Post 1,22).

Ključ za razumijevanje prve zapovijedi o gospodarenju krije se u činjenici da sveti tekst ne rabi redoviti glagol koji označava kraljevsku vlast (משׁל mašal), nego relativno rijedak zanimljiv izraz רדה radâ koji se pojavljuje svega 25 puta i lako će nas podsjetiti na hrvatski pojam “biti dobar gospodar”, za razliku od neke despotske, razuzdane autokracije koja tlači, isisava i razara. Novi zavjet ističe sliku vjernog i razumnog upravitelja (Lk 12,42) kojega bitno određuje odnos prema gospodaru. Odmah ćemo se sjetiti Josipa Egipatskoga koji je prema Bibliji uspostavio uspješnu tisućljetnu Egipatsku ekonomiju.

Hebrejski glagol רדה radâ pravo možemo prevesti kao “upravljati” ili “nadzirati”, a njegovo je podrijetlo krajnje zanimljivo. U biblijskoj povijesti doista označava kako David kraljuje (1 Kr 5,4), ali s naglaskom da je imao mir – Šalom – sa svih strana. Inačica ovoga glagola opisuje Samsona kako je izvadio med iz košnice u tijelu lava (Suci 14,9), a rječnik tumači kako ista riječ znači: “izvaditi kruh iz peći”, te da isti korijen ima značenje “orati” (čime se posve približava “obrađivanju” zemlje u središtu ovoga promišljanja). 

Zapovijed koja propisuje da zemlju treba podložiti, podčiniti, upokoriti još je posebnija jer se služi glagolom כבשׂ kabaś koji se u Bibliji pojavljuje svega 14 puta. Odnosi se na sliku osvajanja Obećane zemlje i upozorava na to da je Bog protjerao svoje neprijatelje i da je zemlja pred njegovim licem podložena (Br 32,22). Riječ kabaś redovito upozorava da je zemlja “pred njima”, “ispred” izabranoga naroda podložena što jasno upućuje na Božju vlast (Tako već u Br 32,29, a isto se ponavlja u Jš 18,1). David to u svoje vrijeme potvrđuje  (1 Ljet 22,18). Sama riječ označava stalak koji podno kraljevskoga prijestolja služi kao oslonac za noge (2 Ljet 9,18).

Da smo na pravom putu kad zapovijed ljudima da vladaju prepoznajemo u biblijskom smislu kao upravljanje i dobro gospodarenje najbolje nam pokazuje metoda druge kamere koja kod stvaranja svijeta, nakon širokokutnog, panoramskoga pogleda na cijeli svemir, sada sužava, “zumira” pogled na čovjeka. Ista svrha radi koje je čovjek na svijetu sada se izriče poznatim riječima: “zato da obrađuje i čuva” (Post 2,15) vrt Gospodnji. To je vrt koji je Bog posadio (Post 2,8) i čovjeka u nj postavio (Post 2,15).

Poznato je kako je u prvom biblijskom gledanju u Post 1 čovjek prikazan kao vrhunac stvaranja. Kad je čovjek tu, Stvoritelj može sve stvoreno pregledati i ocijeniti, može dati završnu prosudbu da je “jako dobro” (Post 1,31) i povući se na blagoslovljeni, sveti dan počinka (Post 2,3).

Istodobni pogled s “drugom kamerom” na čovjekov mikrokozmos važan je za naše istraživanje jer u prvi plan stavlja drugu riječ koja označava zemlju, hebr. אדמה ’adamâ kao tlo zemaljsko, tlo pod našim nogama, zemlju koja se može orati i prekopavati, “štihati”. Prvi smisao i zadaća čovjekova u tome je tekstu upravo obrađivati tlo (Post 2,5). Baš zato je i sazdan Stvoriteljevom rukom od istoga tla zemaljskoga (Post 2,7), kao i sva živa bića na zemlji (2,19).

Sveto pismo poznato je po tome da se ne zaustavlja samo na savršenom početku, nego opisuje i mučne nevolje. Nakon prvoga loma jasno će Biblija istaknuti kako je prema Božjem sudu nažalost zemlja upravo zbog čovjeka opterećena prokletstvom (Post 3,17). Međutim i kad Bog čovjeka šalje van iz svojega vrta, šalje ga zato da obrađuje zemlju (Post 3,23). Iskonska je zadaća neokrnjena. To se najbolje vidi kod dvoznačnoga Kajina koji, vjeran prvom poslanju, obrađuje zemlju (Post 4,2). Štoviše, kad iz te iste zemlje k Bogu viče, vrišti, krv rođenoga brata (Post 4,10) kojega je usmrtio, i dalje Kajinu u osudi ostaje zadaća obrađivati zemlju (Post 4,12).

Blaženi nov početak nakon biblijskoga potopa očituje se u obnovljenu blagoslovu koji Noa i njegovi sinovi primaju od Boga. Ondje opet stoji: Sve je predano u vaše ruke: sva živa bića, na zemlji, na nebu, u moru (Post 9,2).

Kako na početku uočismo Biblija kad zacrtava čovjekovo poslanje onda ističe upravo obrađivanje zemlje, rabeći pri tom teološku riječ koja opisuje služenje Bogu i označava slugu Gospodnjega. Opsluživati zemlju znači biti u bitnom odnosu prema njezinu Stvoritelju. Velika obnova kod Noe odmah podsjeća na evanđeoske riječi koje opisuju da je Krist bio svjestan kako je Otac njemu sve predao (Mt 11,27; Iv 3,35; Iv 13,3). To nam je oslonac da u brizi za svijet računamo na blisku suradnju s Isusom, Spasiteljem.

Plodonosan zavjet majke Ane (1 Sam 1s)

Dobro nam je poznata majka Ana – majka proroka Samuela. Pruža nam vjerojatno najplodniji i najbogatiji primjer zavjetovanja u Svetom pismu.
Zavjet koji Ana polaže zavjet je žene “srca natmurena, rastužena”, kako njezin životni drug Elkana primjećuje (1 Sam 1,8), i “duše ogorčene”, kako biblijski opis prikazuje (1,10). Žena je to koja gorko plače, plače i plače (1,7.8.10), pritisnuta i opterećena duha, ispunjena obiljem muke i jada, kako sama svjedoči (1,15). Nesretna ne samo u duši, nego i u tijelu, trpi od tipičnih psihosomatskih simptomima. Od muke ne može jesti, od produžena plača lice ima posljedice, zacijelo je izbrazdano suzama. Poremećaj je i to što ne govori. Nema nijedne njezine riječi, samo suze.

Biblija razotkriva i etiologiju – postanak njezine muke. Već kod prva Anina spomena jasno je da ima suparnicu; odmah se navodi i to da je Ana neplodna (1 Sam 1,2) i bez prikrivanja Pismo ističe da je zatvorenost njezine utrobe Božje djelo (1,5.6). Po sebi ne može ispuniti prve Božje zapovijedi o rađanju, pa zacijelo sama osjeća odsutnost Božjega blagoslova, a još k tome njezina je suparnica zbog toga vrijeđa (1,6.7– suparnica koja svojim ponašanjem ne stječe nikakvu budućnost u povijesti Božjega naroda). Zavjetovanici Ani pobožan muž, koji je ljubi i vidi njezino stanje, ne može ni biranim zalogajima (hebr. “osobit obrok” 1,5) ni svojom vlastitom osobom pružiti utjehe (1,8). Čežnja za majčinstvom duboka je i snažna. Dok svi slave na gozbi pred svetištem ona se povlači (1,9). Odlazi pred Gospodina.

Velika je pouka i ugodna utjeha u tome što je Anin zavjet uronjen u molitvu (1,10). To su njezine neposredne riječi Bogu. Silan je to korak naprijed prisjetimo li se Jakovljeva zavjeta. Njezina je molitva dugačka – potvrđuje biblijski opis (1,12) i svjedoči Ana naknadno (r. 16). Njezin zavjet uronjen je u tihu molitvu u srcu kod koje su se samo usne pomicale (r. 13), molitvu koja bijaše izlijevanje vlastite duše pred Gospodinom (r. 15). Molitva je to koje se nakon više godina i ona i svećenik Eli prisjećaju (r. 26).

Važnu podlogu i pozitivne okolnosti za dobro zavjetovanje Ani pružaju religijska redovitost, prakticiranje vjere. Ana je u zajednici u kojoj pobožni muž Elkana – svjedoči opis od početka (1,3) – redovito sa svima svojima hodočasti u svetište, klanja se (usp. 1,19.28), prinosi žrtve (usp. 2,19). Sveto pismo trostrukim ponavljanjem osobito kao kontekst polaganja i ispunjenja zavjeta postavlja klanjanje Bogu (1,3.19.28).

Sadržajem Anina je molitva važna jer se ona točno vraća na temeljni događaj Izlaska. Kod Mojsijeva zvanja Gospodin objavljuje “vidio sam, vidio – dobro sam vidio siromaštvo i poniženje svoga naroda” (ראה vidjeti 2x + עני poniženje Izl 3,7). Upravo tim riječima Ana izriče svoju molbu pokazujući odličnu molitvenu metodu. Ponavlja podvostručeni, naglašeni izričaj: “Dobro pogledaj!”, a ponavlja i istu riječ za opis svoje nevolje (ראה 2x + עני 1 Sam 1,11). U isti mah riječi su nam to tako dobro znane jer se pretaču u svjedočanstvo Blažene Djevice Marije u Magnificatu: pogledao je Gospodin moju neznatnost (Lk 1,48). Što Ana moli, to je Majka Božja doživjela. Njoj je bliska, osim u kasnijem velikom hvalospjevu (1 Sam 2,1–10), i time što u svojoj zavjetnoj molitvi samu sebe jasno naziva službenicom Gospodnjom (3x “tvoja službenica” 1,11).

Plodovi Anina zavjetovanja višestruki su. Sveti tekst ističe njezino novo lice; psihosomatski simptomi nadvladani su. Ona sada može jesti, lice joj nije kao prije (1,18). Nakon zavjeta Bog uslišava njezinu molitvu. Molila je “sjeti me se” (1,11), a Pismo potom potvrđuje: “Gospodin je se sjetio” (1,19). Molila je sina (1,11) i dobila je sina (1,20) koji je u središtu njezina zavjeta.

Neposredni je plod njezina zavjetovanja sposobnost razgovora, uspostavljanje komunikacije. Prije nema ni jedne njezine riječi. Nakon što je položila zavjet, Ana razgovara sa svećenikom Elijem. Kadra je, iznošenjem istine, obraniti se (1 Sam 1,15.16). Premda je uvredljivo i grubo optužena od osobe koja je religiozni autoritet i vlast ona, navikla na redovite uvrede, sada se uspješno brani. Postiže štoviše njegov zagovor (1,17). Ana nakon zavjetovanja razgovara i s mužem. Izriče svoju želju i nakanu (r. 22) i, gle, odmah nailazi na odobrenje (r. 23). Neće ići na hodočašće dokle god sina na prsima hrani. Nakon zavjeta Ana je došla do zadivljujuće samostalnosti. Donosi svoje odluke i nije više zarobljena i utopljena u diktat mase. Ona daje ime sinu i tumači ga (1,20). U zajednici u kojoj i prije i sada živi postaje subjekt, priznata kao osoba.

U idućem stupnju jasno je da nakon zavjeta majka Ana postaje i voditeljicom te iste zajednice. Kad naime sljedeći put idu na hodočašće – Pismo opisuje – ona je na vodećem položaju: ona uzima sina i sve što je potrebno, ona ga vodi u svetište (1,24) i ona govori svećeniku (r. 26.27).

Ana ispunja zavjet – predaje sina u Božju službu (1 Sam 1,28). Samuel je Gospodinu uzvraćen za sve dane svoga života. Kao što je izmoljen, tako je sada molitveno natrag posvećen. On Bogu služi (2,11.18). Majka Ana svojim vjernim ispunjenjem zavjeta podsjeća na to kako redovnički zavjet čistoće uključuje odricanje od roditeljstva. Odričemo se svoje djece radi Boga.

Anino ispunjenje zavjeta bitan je napredak, korekcija i blagotvorna pouka s obzirom na Abrahama u času kada u svojem primordijalnom shvaćanju u prvi mah poseže za nožem da zakolje sina, nakon što ga je svezao i položio na oltar kao žrtvenu životinju (Post 22,10). Samuelu majka ne ugrožava život, ne odbacuje ga i ne prezire, ne ostavlja njegovoj sudbini, nego mu naprotiv – kako Pismo svjedoči – iz godine u godinu donosi odjeću (2,19). Dijete raste, majka prati. Njegov razvoj nije zaustavljen i dokinut. Dapače – sveti tekst ističe i ponavlja da je Samuel rastao, bivao sve veći i veći čovjek – kod Boga i kod ljudi (2,21.26).

I ispunjenje zavjeta ima svoje nove plodove. Ana, kako je znano, postaje univerzalna moliteljica koja nipošto više nije skučena na osobnu povijest i problematiku. Samo u jednom retku svoga hvalospjeva ona spominje nerotkinju koja sada rađa (2,5). Ana u svojim širokim vidicima sada gleda na Boga koji ima vlast nad krugom zemaljskim (2,8) i nad pravednošću cjelokupne strukture društva. Njezina tema sada su lukovi junaka koji se lome (2,4) i kralj, pomazanik Gospodnji (r. 10). Ispunivši zavjet Ana postaje osim toga eminentna navjestiteljica uskrsnuća kad s najoštrijom preciznošću govori kako Bog mrtve oživljuje i izvodi čovjeka iz grobne jame (2,6). Ima li u cijelom SZ tako precizne slike i najave Kristova uskrsnuća?

Ana i Elkana, napokon, nakon njezina zavjeta zarađuju svećenički blagoslov za cijelu svoju zajednicu i za podmladak koji će doći (2,20).

Iz: N. Bilić, Bit ćeš Bog moj (usp. Post 28,21) Zavjetovanje i posvećeni život u Svetom pismu (http://amdg.ffrz.hr/zavjeti2011.php)

Nesmotren zavjet oca Jiftaha (Suci 11s)

Postupak oca Jiftaha iz Knjige o sucima ključan je primjer koji upozorava na strahovite promašaje s kojima zavjetovanje može biti povezano. Jiftah polaže zavjet kao na kakvoj lutriji, već prema tome tko prvi iz kuće iziđe, bit će njegov prinos Bogu (usp. Suci 11,30). Čitamo da je ispunio je svoj zavjet (11,39) ali ipak Pismo pri izvršenju ne navodi izričito spaljivanje žrtve paljenice što je otac u svojoj fatalnoj formuli zavjeta najavio. Jiftah je živo upozorenje i opomena da se i ludost može zavjetovati.

Kao i inače Sveto pismo računa da smo razumni pa nam nudi kontekst i cjelovit pogled i pozadinu koja stoji iza zavjeta. Istina, Jiftah pobožno i duboko teološki ispravno govori da je Gospodin sudac (Suci 11,27) i Duh Božji doista silazi na njega prije nego kreće u svoje pothvate (r. 29). Jiftah izvrsno poznaje povijest spasenja i prije nego što se daje u ratnički pohod on vrsno argumentira, opširno i bogato pregovara (r. 14–27).

Opis međutim ne prikriva da je Jiftah problematičan. Nezakonit je sin, rođen od nelegalne žene svoga oca, od majke bludnice (11,1). Isključen je iz obitelji, braća ga isključuju (r. 2), a on se odvaja i okuplja oko sebe nečasne ljude (r. 3). Zadnji dio njegova djelovanja obilježava žalostan pothvat: vodi rat među braćom, pokreće boj protiv sunarodnjaka, protiv svojih (12,4). Ima 42000 ubijenih u Efrajimu (r. 6) koji dakako pripada među plemena Božjega naroda; dio su Izraela. Zaključnu ocjenu Biblija daje navodeći kratko vrijeme njegove vlasti od svega šest godina (12,7) u kojem je izveo sve te svoje brzoplete poteze, vodio je dva velika rata. Također za nj nema spomena o mirnom razdoblju dok recimo kod Ehuda nailazimo na punih osamdeset (3,30), a kod Otniela, Debore, pa i Gideona na četrdeset godina mira (3,11; 5,31, 8,28).

Jiftah je izvrstan primjer da zavjet može biti nepromišljen govor usana kako to Pismo kaže (Br 30,7). On praktički zavjetuje kćer kao paljenicu premda je izrijekom zabranjeno žrtvovanje djece (Pnz 12,31). Poput Rubena u početku koji sinove daje kao jamčevinu (Post 42,37) on ludo misli da kao otac smije raspolagati od Boga darovanim životom svoje djece. Kod Abrahama i Izaka u Post 22 od početka je jasno ustanovljeno da je riječ o kušnji i znamo da svemu prethodi Božja inicijativa i zahtjev. Kod Jiftaha toga nema, on postupa na svoju ruku. Abrahamova žrtva je prihvaćena i potvrđena Gospodin jasno veli: “Nisi mi uskratio sina” (Post 22,16), ali to ne znači njegovo ubijanje ni razaranje njegova života.

Istina, Jiftah svoj zavjet polaže u molitvenoj formi, obraća se Bogu u dijaloškom, ti-obliku (Suci 11,30), ali to je jedina riječ koju Bogu upućuje. Uostalom sam uviđa da je pri zavjetovanju – kako veli – “rastvorio svoja usta prema Gospodinu” (11,35) što i kći ponavlja i potvrđuje u svom odgovoru (r. 36) istim onim riječima koje opisuju kako je zemlja otvorila usta pred Abelovom krvi (Post 4,11). Ipak on odlučno tvrdi da se ne može ispočetka (slično Izaku koji inzistira da ima samo jedan blagoslov Post 27,37) iako zakon o posvećenju Bogu baš propisuje i itekako poznaje obnovu i nov početak posvete (Br 6,12). Jiftah, otac, optužuje jedinicu-kćerku koja mu je iz kuće u susret izišla, na nju svaljuje odgovornost (Suci 11,35) umjesto da izvuče pouku da treba biti razborit u svojim obećanjima koja daje Bogu.

Njegov postupak stoji kao upozorenje svima onima koji imaju prirodan autoritet ili pravnu vlast da nikad ne raspolažu s drugima kao da posjeduju njihov život.

Iz: N. Bilić, Bit ćeš Bog moj (usp. Post 28,21) Zavjetovanje i posvećeni život u Svetom pismu (http://amdg.ffrz.hr/zavjeti2011.php)

Slušaj kako kuca

U svetom času ljubljeni apostol Ivan prislanja glavu na Gospodinove grudi. Zajedno s njime pažljivo priđi! Sasvim tiho, na prstima, da nikoga ne smetaš zađi u Ivanovu dušu, gledaj što on vidi, čuj što sluša! Is­ko­risti jedinstvenu priliku i poslušaj kako kuca Spasiteljevo Srce. Pokušaj do­ku­čiti bar nešto od onoga što se u tom Srcu krije. To je Srce koje daje sve od sebe. Još nije probodeno, ali na Križu će od udarca koplja izliti posljednje kapi. Još nije uskrsnulo, ali će sveta rana na Uskrs grijati i žariti takvim žarom da će se nevjera svetog Tome jednostavno rastopiti.

Ivan na Srcu Gospodinovu pronalazi svjež spomen na one riječi kojima je Učitelj poslao apostole. I oni su pronašli dvoranu, veliko blagovalište, pro­strto i spremljeno. Ondje pripravljaju Pashu. Mnogo toga u životu pri­ma­mo na gotovo, a mnogo toga upravo ti svojim radom spremaš. Sada je čas da primiš nešto od Gospodinove zahvalnosti. Pashalna večera, po­sljed­nja Isu­sova zemaljska vazmena gozba slika je nebeske gozbe o kojoj Pismo go­vori. Domaćin poziva: “Dođite, sve je spremno!”

Naslonjen na Isusovo Srce učenik dobiva vrijeme za skupljanje novih sna­ga i duhovne svježine. Koliko je veće očekivanje s kojim osluškuješ ku­ca­nje Njegova Srca, toliko će biti veći plodovi koje ćeš za sebe ubrati. Ot­ku­caji presvetog Srca otkrivaju ti staru istinu: Velik dar koji možeš pokloniti drugima, dragocjena pomoć koju možeš pružiti bližnjima jesi ti. Isplati se ulagati u vlastitu dušu; to je zgrada koju je u životu potrebno izgraditi. Rije­či koje sada čitaš samo su usputno sredstvo. Tu su zato da stvore, ili barem ostave, prostora za tebe, za govor Duha Svetoga tvojem srcu.

Dok ti je, kao Ivanu, glava naslonjena na Srce Gospodinovo, smiješ otpo­či­nuti, predahnuti, dopustiti da ti duša dođe do daha i zaživi puninom života koji je Isus donio. Vrtlog i kovitlac svagdanjih dužnosti je nemilo­sr­dan. Sada je vrijeme za sveti oporavak. Sedmoga dana Stvoritelj, u spo­koju, smiren i zadovoljan, gleda na svoje djelo. Bijaše veoma dobro. Po­gle­daj i ti na velika djela Svesilnoga skrivena u tom Srcu koje kuca tik uz Ivanovo i tvoje uho.

U Isusovu Srcu je gorljiva čežnja. Svom je dušom čeznuo ovu Pashu bla­govati sa svojim učenicima. Čežnja nas nosi naprijed u susret onome što tražimo i što očekujemo. Čežnja je ljubav koja žudi za blizinom lju­blje­no­ga. Čežnja razbuđuje naš vid i sluh, svaki osjet; više osjećamo da smo tu, spremni za susret. Čovjek doživi ono na što se spremio, doživljaj na koji se pripravio.

U Isusovu Srcu, na koje se oslanjaš zajedno s Ivanom, kuca bratsko dije­lje­nje i darivanje. On uzima čašu i kruh, hranu i piće, govori zahvalnu mo­litvu i daje okupljenima, koji su s Njim za istim stolom, neka razdijele me­đu sobom.

U Isusovu Srcu je očekivanje i nada, pogled upravljen na dovršenje Pashe u Očevu Kraljevstvu. Sin će opet piti od roda trsova kad dođe Kraljevstvo Božje. U euharistijskom Srcu gledaj na utješni završetak i ispunjenje u Bogu kojemu se svi nadamo.

U Isusovu srcu zacijelo nalaziš u klici potresenost i tjeskobu koje će po­sli­je u Getsemanskom vrtu do kraja izbiti na površinu u krvavim kapima znoja. Nije trebalo proročkih viđenja da bude jasno kako stvari stoje. Zar ne čuješ? Sin čovječji bit će predan, izrugan i osuđen, pogubljen. Sva dir­lji­vost i ganuće rastanka kipi u svetom Srcu.

U Isusovu Srcu čuješ, s ljubljenim Apostolom, kako otkucava čas istine. Njegovi izabrani koji su bili s Njim, s kojima je dijelio sudbinu apostolskog života u naviještanju Kraljevstva, liječio bolesne, izgonio zloduhe, hranio glad­ne, svjedočio o blaženstvima… – sada oni blaguju s Njime. Sluti Srce: Jedan će ga predati, a svi će ga napustiti. Petar će tri puta zanijekati da ga poznaje, a svi će se sablazniti i razbježati; zaključat će se, valjda u ovoj istoj prostoriji, samo da se sklone, da pobjegnu od vlastite ne­si­gur­nosti i straha. Svi smo mi zaspali ili pobjegli kad je sveto Srce najviše žudilo za našim prijateljstvom, potporom, molitvom. Početak obraćenja je spo­znaja moje slabosti i Gospodinove jakosti.

U Isusovu Srcu, slušaj, kuca Božanska zrelost ljudske ljubavi. Za euha­ri­stij­skim, zahvalnim stolom Posljednje večere zamršen je splet među­sob­nih odnosa. Učenici su žalosni, pitaju se o sebi. Učitelj najavljuje izdaju, a ipak sve prijateljski prima k sebi. Ljubav ne prisiljava, ljubav ne odba­cuje. Stijenja koji tek tinja neće ugasiti, napuknute trske neće slomiti. Rast osobnosti zbiva se uvijek u zajednici i međuljudskim odnosima. Dok slušaš kako kuca sveto Srce povlačiš se načas od drugih; u dubini ispitaj kako stojiš prema bližnjemu. S kime se i u čemu želiš pomiriti.

U Isusovu Srcu potraži razlog za euharistijsku prisutnost. Gospodin je tu sto­ga što želi da misliš na to da je On ovdje, želi da ga prepoznaš u svo­jem svijetu. Možeš ga častiti ne samo riječima i djelima, jasno izrečenim mi­slima i spretno izvedenim pothvatima. Ne moraš uvijek nešto činiti. Žar koji osjećaš u svom srcu možeš Njemu pokloniti.

U Isusovu Srcu naći ćeš odgovor na tajnu euharistijskog kruha. Gospodin nam je htio pokazati da je kruh naš svagdanji, koji molimo i koji primamo – svet. Hrana i piće u slavlju su sveti. Kruh je dar Božji. Bog je s nama.

Poslušaj s Ivanom kako će u svetom času iz dubine Gospodinova Srca po­te­ći riječi potpunog predanja. Ovo je Njegovo tijelo. Ovo je Njegova krv. Tra­jan spomen. Savez za mnoge.

p. Niko Bilić, SJ

Iz knjige Vjeruj i živi, FTI, Zagreb, 2001.

Arhiv: Biblija SZ (2017./18.)

Temeljni religijski i religiološki dokument

FFRZ: Rp5100 (ISVU: 31384), ECTS 6,
349. akademska godina Sveučilišta u Zagrebu
zimski semestar 2017./2018.
utorkom u 11:15 i petkom u 8:15, dvorana 2
Fakultet filozofije i religijskih znanosti,
Zagreb, Jordanovac 110

Stanje: [insert_php]the_modified_date(“d.m.Y.”); [/insert_php]

Za sudjelovanje u nastavi potrebno je imati vlastiti primjerak Svetoga pisma jer je glavni “materijal” biblijski tekst. Na raspolaganju su dva prihvaćena hrvatska prijevoda: “Zagrebačka Biblija” (Stvarnost, KS) i “Šarićeva Biblija” (osvježeni prijevod nadbiskupa Ivana Ev. Šarića, HBD, Verbum, Glas Koncila).

Na internetu cijeli biblijski tekst nude: Kršćanska sadašnjost * Hrvatska biskupska konferencija (HBK) * Intratext (s automatskom konkordancijom). U studiju uvelike može pomoći i Zvučna Biblija. Ovdje je na raspolaganju i audio-udžbenik u nastajanju, a ovdje je pregled prošlogodišnje nastave.
Redovito su u uporabi kratice biblijskih knjiga (.pdf).

LITERATURA * audio udžbenik: Sveta knjiga – teološki uvod u Stari zavjet

Plan nastave

1) 3.10.17. PDF * Uvod; Elementi imanentne hermeneutike (.ppt) * Uvod u Stari zavjet

2) 6.10.17. PDF * Kanon; Kozmos i anthropos (.ppt) * Dobrota u strukturi stvaranja * Na sliku Božju * Tajna kršćanske plodnosti (Iv 15,1-8) * Molitva novostvorenoga čovjeka * Čovjek – slika Božja

3) 10.10.17. PDF * Knjiga Postanka – Noa, Abraham (.ppt) * Prvi savez * “Prvi savez. Post 9, 8-17 u teologiji saveza.” u Crkva u svijetu: CUS. 47 (2012) ISSN 0352-400, 1, Split 2012. * Abrahamov poziv * Abrahamov put u Post 14 * Svećenik Melkisedek * Abraham – prorok

4) 13.10.17. nema predavanja

5) 17.10.17. PDF * Jakov je Izrael (.ppt) * Početak iz snova (Post 28) * Jakovljev zavjet * Jakovljeva molitva * Borba za blagoslov *

5) 20.10.17. PDF * Knjiga Izlaska – Mojsijev poziv, prijelaz preko Crvenoga mora (.ppt) * Mojsijev poziv * Središnji događaj * Riječi koje je Bog izgovorio * Aron, svećenik * Aron, brat Mojsijev

6) 24.10.17. PDFLevitski zakonik (.ppt)

7) 27.10.17. PDF * Knjiga Brojeva (.ppt) * Obiteljski sukob (Br 12) * Mojsije zagovornik

8) 31.10.17. PDF * Ponovljeni zakon (.ppt) * Prikaz prema G. Brauliku * Mojsije – uzor prorok * nastavna pitanja (.doc)

9) 3.11.17. PDF * Jošua (.ppt) * Ratnik i molitelj (.pdf) * Jošua, ratnik u Izl 17 * Jošua u Petoknjižju (natuknice)

10) 7.11.17. PDF * Knjiga o Sucima (.ppt)Neuspjelo zvanje? (Suci 6-8) * Debora; Samsonova majka (.ppt) * Debora – sutkinja vjernica (Suci 4s) * Nepoznata vjernica * Samsonov duhovni put (Suci 13-16) * PDF * Knjiga o Ruti (.ppt) * Ruta

11) 10.11.17. PDF * Knjige o Samuelu (1 i 2 Sam) .ppt * Ana * Ana, majka velikoga proroka * Plodonosan zavjetSvećenik Eli * Samuelovo zvanje * Pobijedi Golijata! (.pdf) * Nepoznati prorok Gâd

12) 14.11.17. znanstveni skup o F. Suarezu

13) 17.11.17. PDF * Knjige o Kraljevima (1 Kr i 2 Kr) .ppt * Kraljevska molitva (1 Kr 3,6–9; 2 Ljet 1,8–10) * Tri kralja u Starom zavjetu * Prorok pred svojim Gospodinom * Elizej – čudotvorac i učitelj * Mihej ben Jimla * Hulda iz Jeruzalema govori Božje riječi

14) 21.11.17. PDF * Knjige Ljetopisa (.ppt) * Knjige Ljetopisa * Salomon u Ljet (.ppt) * Ezekija u Ljet (.ppt)

14) 24.11.17. PDF * Knjiga Ezrina – Obnova žrtvenika i hrama u Ezr 1-6; Ezrin lik u Ezr 7-10 (.ppt) * Knjiga Ezrina * Ezra – svećenik i pismoznanac * Ezra i nov početak

15) 28.11.17. PDF * Nehemijin lik u Neh; Ezra i Nehemija proglašavaju zakon Božji (Neh 8) * Nehemija – graditelj jeruzalemskih zidina * Uspješan socijalni reformator Nehemija (Neh 5) * Nehemija, graditelj i sv. Josip * Obnovitelj Nehemija * Vidi: Nehemija na TFMVI

16) 1.12.17. simpozij: Personalizam – jučer, danas, sutra

17) 5.12.17. PDF * Tobija; Knjiga o Juditi – paradigma za čitanje SZ (.ppt) * Judita – Biblijski put Judite, spasiteljice * Ženska ruka (.pdf) * Juditina velika molitva (Jdt 9) * vidi: Spasonosna Božja pobjeda * pogledajte: Judita na HTV, 1.12.2013. * pogledajte: Judita, spasiteljica naroda na TV

18) 12.12.17. PDF * Estera – Židovka perzijska kraljica (.ppt) * PDF * Knjige o Makabejcima (.ppt) * Estera – siroče i kraljica * Velika molitva kraljice Estere * Poslušajte! Estera

19) 15.12.17. PDF * Mudrosne knjige i Psalmi (.ppt)Božanska pouka za životni put (Ps 1) * Kraljevska molitva (1 Kr 3,6–9; 2 Ljet 1,8–10) *

20) 19.12.17. PDF * Knjiga o Jobu (.ppt) * Pripovjedni okvir u Knjizi o Jobu * Prvi odgovor – Teološko značenje razgovora s Bogom u Job 38,1–42,6Pogledajte (video): Job u razgovoru s Bogom – 1. dio * 2. dio * Knjiga mudrosti * Knjiga Sirahova * usp. Psalmi i mudrosne knjige

21) 9.1.2018. PDF * Biblijski proroci; Izaija (.ppt) * Koga da pošaljem * (.pdf) * Poslušajte: Evo me, mene pošalji! Proročko zvanje u Iz 6 * video: Zvanje proroka Izaije

22) 12.1.2018. PDF * Knjiga proroka Jeremije (.ppt) * Prorok JeremijaJeremija, svećenikSavez srca u Jr 31  * Baruh – blagoslovljeni tajnik prorokov

23) 16.1.2018. PDF * Prorok Ezekiel * Ezekiel – prorok svećenik * Zvanje i zadaća proroka Ezekiela * Živo srce (Ez 36,22–28) * PDF * Daniel -prorok mudrac (.ppt) * Azarjina molitva

24) 19.1.2018. PDF * Mali proroci; Prorok Amos (.ppt)Zvanje proroka Amosa * Imenom zazvan

25) 23.1.2018. PDF * Hošea – prorok spoznaje; Prorok Mihej (.ppt) * Mihej – teolog Ostatka

26) 26.1.2018. PDF * Prorok Joel i prorok Jona * Jonina druga molitva * Jedan dan u službi. Proročka depresija u Knjizi o Joni * Znak Jonin

Za pristup završnom ispitu potrebno je sudjelovanje u nastavi (ili mentorski studij), osobni studij, precizno poznavanje biblijskoga teksta i uvid u stručnu literaturu.
Svaki će student po vlastitom izboru proučiti jedan Uvod u Stari zavjet (vidi: Literaturu).
Iz svake skupine biblijskih knjiga studenti sami mogu odabrati po jednu-dvije ključne knjige koje će detaljno proučiti za ispit. (Iz Petoknjižja bilo koja, iz Povijesnih: ili Jš ili Suci ili Sam ili Kr ili Ljet; iz Mudrosnih jedna knjiga i jedan psalam; od Proroka jedan Veliki i jedan Mali).
Radi didaktike prvi izbor može se spremiti kao za rad s djecom, drugi za rad sa studentima, a treći kao prikaz na znanstvenom simpoziju. Na ispitu se može imati primjerak Svetog pisma i vlastite bilješke.

ISPITI
zimski rok
srijeda, 8.2. od 8:30
srijeda, 22.2. od 8:30

ljetni rok
srijeda 20.6. od 8:30
srijeda 4.7. od 8:30

jesenski rok
srijeda, 5.9. od 8.30
petak, 14.9. od 8:30

Mjesto: FFRZ, ured 118
U slučaju velikog broja pristupnika vrijedi i idući dan.
Konzultacije tijekom semestra vrijede kao izvanredni ispitni rok.
Za ispit je neophodna prethodna prijava na STUDOMATU.

Pregled prijašnje nastave

doc. dr. sc. Niko Bilić, SJ
nbilic@ffrz.hr

 

Molitva Isusu, trsu istinskom (Iv 15)

Hvala ti, Gospodine, što si mi svojim životom, svojim svetim križem i uskrsnućem objavio Očevu ljubav. Evo, tu je cijelo moje biće, sve što jesam! Željno prihvaćam i molim da brižni Vinogradar božanski pažljivo i božanski snažno obrezuje i odsijeca, neka čisti – tvojom riječju. Tako ću biti tvoj učenik, tako ću njega proslaviti.

Dobri Isuse, ti ne činiš ništa sam od sebe, nego kako vidiš od Oca. O kako dobro znam da bez tebe ne mogu ploda donijeti. Ti si živi trs, ukorijenjen, postojan. Ja sam tek neznatna loza. Dopusti mi da u dubini, svom dušom, radosno pijem iz vrela spasenja. Pa da tako onda tvoju ljubav prenosim u grozd tvoje Crkve – bujan, sočan, sladak, pun jedrine i svježine, zreo od sunca, životnim sokovima napojen.

Da, Gospodine moj, svim srcem želim ostati u tebi, smiriti svoje srce u tebi, prebivati u tvojem srcu. A ti mi pokaži kako, ti mi daju svetu odvažnost i ustrajnost.

Hvala ti što si mene odabrao da ti sa svim svojim veličanstvom boraviš u meni onako kako ti to hoćeš i možeš.

Molitva Isusu, Učitelju

na putu u Emaus

Dođi, Gospodine, na moj put, pronađi me u mojemu bijegu od mjesta mučeništva i u povratku na staro, u mojoj razočaranosti! Pridruži mi se i zaustavi me. Pokaži mi kako u svojoj dobroti silaziš u moje tegobno traganje za tobom, Otkupitelju sveti kojemu se nadam!

Postavi mi danas svoje božansko pitanje o tome što nosim u duši! Ti sam najbolje vidiš koliko sam potišten i natmuren, ili pak koliko me radost i čuđenje drže.

Reći ću ti sve o svojim velikim i vrijednim projektima, o svojim ljudskim nacrtima i poslovima, o svojemu shvaćanju, vjerovanjima i sumnjama, o grobu i anđelima, a ti – ti me, dobri Učitelju, pouči! Otvori mi pamet, progovori mome sporome srcu, preokreni moje uskogrudne namisli, zapali u meni svetu vatru svojega uskrsnuća! Izloži mi što to sva Pisma kažu o tebi, preokreni moje turobne riječi u pouzdanu molbu tebi!

Pokaži mi danas sveti znak po kojemu te od početka poznajem, po kojemu si me pozvao da te slijedim i tebi pripadam. Uzmi i blagoslovi, razlomi i daj mi sveti kruh – sebe sama!
Amen

Molitva majci Mariji

na dan Kristova uskrsnuća

Majko sveta, svojim moćnim zagovorom izmoli mi od beskrajne božanske dobrote onakvo srce s kojim si dočekala svojega dragog sina na uskrsni dan. Živ dolazi k tebi trećega dana, nakon gorke muke, teškoga križa i grobne tame. U snazi Božjega Duha smijem li i ja osjetiti kako je radost Isusova u tebi i kako je tvoja radost potpuna!?

S poštovanjem, tiho, približit ću se da vidim kako sada razgovaraš ne više s anđelom, nego sa Sinom Božjim koji je kao maleno ljudsko dijete u tvojem krilu bio začet.

Sveta tražiteljice milosti, pokaži mi kako je tvoje čisto srce otpočetka bilo puno jer si Boga gledala. Po tvojem zagovoru daj da i ja sada s tobom do u dubinu spoznam koji je to bio Gospodinov čas, kako je bolna potraga za dvanaestogodišnjim dječakom bila tek priprava.

Dopusti mi da zaustavim u miru svoj pogled na tvojem majčinskom licu koje je susrelo tajnu. Žrtva bijaše proslava. Križ je uzdignuće jer je vezan s uskrsom.

Stavi me u svoje majčinsko srce da promatram kako su sva Pisma govorila o tvojem sinu i njegovu životnom putu. Dopusti mi da s tobom prebirem sve te događaje i tako hranim svoju dušu, primam vječno svjetlo za svoj svijet.

Amen

20. 7. 2018.

Niko Bilić, SJ

Molitva za stopala

Veliki, sveti, tajni Bože, izvore postojanja i života. Danas ti želim kao svoj prinos prikazati svoja stopala. Za mene ih stvaraš, meni ih povjeravaš. Zahvaljujem ti na tome i ponizno molim: blagoslovi ova moja stopala. Ti sve znaš, Gospodine, tebi je znano da žarko želim tvojim stopama ići.

Tebi sada dajem sve svoje razmišljanje i umovanje, a ti mi daj da u miru pred tobom, bez riječi, doživim i oćutim taj čudesan dar koji si mi darovao – moja stopala.

Svaki prst mogu osjetiti, sve do njihovih vršaka, svaki drugačiji, posebna oblika. Najbolje ih osjećam kad se udarim i ranim, ili pak kad u tišini, na vršcima prstiju hodim da sačuvam mir. I mali prst, ako je povrijeđen, cijelo tijelo pogađa. Nožni prsti daju da držim ravnotežu i da mogu pravo zakoračiti, usmjeriti svoje korake.

Cijelom dužinom mogu osjetiti svoje tabane, svu površinu, gdje su završeci mojih živaca koji prolaze po cijelom mojem tijelu. Živa su moja stopala i osjećaju. Kad uspravno stojim, stopala su najniži dio mojega organizma, sasvim dolje. Podsjećaju me kako je poniznost važna, temeljna, i kako je dobro da s obje noge budem na zemlji. U mojim stopalima nevjerojatan je splet i sasvim sitnih kostiju koje nose svu moju težinu. Vode sve do gležnja koji čudesno omogućuje da se pravilno krećem i okrećem.

Uz prste na vrhu odmah je onaj prednji dio na tabanima koji me nosi. Mala i važna površina, poput jastučića. Nježna, a čvrsta. Osjetljiva, a snažna i izdržljiva. Daje mi da mogu uspravno stajati i hodati, a da se pritom ne srušim.

Luk koji se proteže sredinom mojih tabana važan je. Drži pravilnom moju kralježnicu i ispravlja sav moj kostur. Čuva me od spuštenih stopala. Daje mi gipkost dok sam u pokretu, dok pomičem svoje tijelo, pružam ruke, prigibam noge, dok radim, pa i u najvećoj mogućoj brzini i svom snagom.

Petu na zadnjem dijelu moga stopala, točno na donjem kraju moje noge, također mogu osjetiti. Osobito kad zaboli i kad je pretrpjela mukli, tupi udarac. Čudesna je peta. Ispunjena krupnim i sitnim djelićima. Snažno nosi svu težinu i visinu mojega tijela. Jedar je, pouzdan oslonac, a opet tako nježna i ranjiva.

Dok pred tobom, Gospodine, Stvoritelju moj, pažljivo nastojim osjetiti svaki djelić svojih stopala, pamtim kako su tvoje noge strašnim čavlom bile pribijene na križ, raskrvarene, bez milosti probodene, i potom mrtve u grob položene. Danas te molim, daj da u svojim stopalima osjetim kako si to ti u treći dan opet slavno ustao i svojim svetim stopama zakoračio iz grobne tame u svjetlo novog jutra. Uskrsnim, pravim ljudskim stopalima hodio si po svježem zelenilu vrta u kojemu je bio tvoj grob, hodao si opet po ovoj zemlji, po ovom zemaljskom prahu, kad si došao ususret ženama koje su išle na groblje pomazati tijelo ljubljenoga pokojnika.

Ovo su moja stopala, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Molitva velikog izbavitelja (Ps 90)


Psalam 90 naširoko je poznat po r. 4 koji ističe da je i tisuću godina Bogu prisutno koliko i jučerašnji dan, pa nas podsjeća da Bog poznaje i čuva našu prošlost. Čuven je i r. 10 koji bilježi ukupan raspon čovjekova života od 70, odnosno 80 godina ako smo jaki, pa nas potiče da gledamo na svoj život kao cjelinu. Najveća pak pouka krije se u r. 12 koji baš u prolaznosti našega života nalazi osnovicu za stjecanje mudrosti.

Psalam ima osobitu vrijednost jer pripada Mojsiju, Božjem čovjeku, a po naravi je definiran baš kao molitva (Ps 90,1). Mojsije moli kao zagovornik, obraćajući se Bogu u ime cijele zajednice kojoj je na čelu (“nam” r. 1; “Bog naš” r. 17). Veliko strahopoštovanje Mojsijevo u psalmu se posebice očituje tako što u izvorniku samo jednom (r. 13) rabi vlastito, sveto Božje ime Jahve.

U prvom dijelu Mojsije uzdiže svoju misao na veličinu i vječnost Stvoritelja nasuprot stvorenju. Bog je okrilje, čvrsta točka. I goleme planine tek su sitna stvorenja koja nastaju. Naraštaji prolaze, a Božja vjernost ostaje: “od koljena, do koljena”. Mojsije spominje i sluge Božje i njihovu djecu, kao iduću generaciju, što je podsjetnik na izlazak iz Egipta kada je tek nov naraštaj ušao u obećanu zemlju.

Drugi dio Mojsije posvećuje teškom razdoblju ropstva koje su doživjeli kao Božju srdžbu (r. 7-11). Fenomen je to koji  nas izjeda, straši i zbunjuje (r. 7), uništava naše dane i godine (r. 9). Podrijetlo joj Mojsije vidi u našim razotkrivenim krivnjama (r. 8).

Završni, treći dio psalma (12-17) počinje molbom da dobijemo nagradu nakon poniženja u kojem smo bili izloženi zlu (15). Vrlo smjelo Mojsije prihvaća i te teške dane kao plod Božje ruke (“šibao si nas”), i potom doslovce traži od Boga da se obrati, da umjesto ljutnje pokaže smilovanje (14). Slično je na gori Sinaju postupio tražeći da Bog odustane od svoje ljutnje (Izl 32,12). Božja dobrota bit će prava hrana. Silan završetak psalma molba je da mi ljudi, kao Božji sluge, možemo tako djelovati da plod naših ruku bude poput Božjega djela: uspješan i stalan (Ps 90,17).